Odlazak Kristijana Šmita sa pozicije visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, prema mišljenju analitičara, otvorio je istovremeno tri procesa. Prvi je institucionalni, jer sada treba osigurati kontinuitet rada OHR-a i imenovanje nasljednika. Drugi je politički, jer su domaći akteri njegov odlazak odmah pretvorili u dokaz za vlastite narative. Treći je geopolitički, pošto se iza jedne personalne promjene sve jasnije nazire pitanje da li međunarodna zajednica mijenja ne samo čovjeka, nego i model upravljanja Bosnom i Hercegovinom.

„Poruka koju smo dobili iznuđenom ostavkom Kristijana Šmita je zabrinjavajuća. Mislim da mnogi nisu svjesni opasnosti u kojoj se našla BiH“, upozorava politička analitičarka iz Banjaluke Tanja Topić, istakavši da je ovim potvrđeno da je Šmitov potez rezultat dogovora između Dodika i američke administracije prošle godine, kada su mu ukinute ranije nametnute sankcije.

Odluke koje su napravile mnogo problema

Iz OHR-a je potvrđeno da je Šmit donio ličnu odluku da okonča svoju službu nakon skoro pet godina mandata i da je o tome obavijestio Upravni odbor Savjeta za implementaciju mira. U istoj poruci naglašeno je da će ostati na funkciji dok ne bude izabran njegov nasljednik, čime se pokušava poslati signal da OHR ne ulazi u vakum i da tranzicija treba da bude kontrolisana. OHR je dodatno naveo da je Šmit svoj mandat ocijenio kao period „značajnog napretka“ u funkcionalnosti institucija, ali i da posao nije završen jer BiH još nije ispunila ključne reforme i uslove iz programa 5+2.

O tom napretku dalo bi se polemisati, stav je većine političke i stručne javnosti u BiH, bez obzira sa koje strane etničkog tabora dolaze.

Kristijan Šmit je tokom mandata donosio više odluka, ali nekoliko njih su bile ključne jer su direktno mijenjale politički i pravni teren u BiH. Najvažnije su bile intervencije u izborni i ustavni sistem Federacije BiH, na šta se i danas gleda kao na pogrešan potez. Zatim, odluka o deblokadi formiranja Vlade FBiH, poništavanje zakona koje je usvojila Narodna skupština Republike Srpske i izmjene Krivičnog zakona BiH kojima je nepoštovanje odluka visokog predstavnika postalo krivično djelo.

Upravo ta odluka dovela je do smjene Milorada Dodika sa mjesta predsjednika Republike Srpske, nakon što je po tom zakonu osuđen na godinu dana zatvora koju je zamijenio za novčanu kaznu, te šest godina zabrane političkog djelovanja.

Pirova pobjeda

U Banjaluci je reakcija na odlazak Šmita i dalje trijumfalna. Milorad Dodik ponovio je da Šmit odlazi „onako kako je i došao - bez legitimiteta, bez odluke Savjeta bezbjednosti UN i bez međunarodnog prava na svojoj strani“, a zatim dodatno pojačao političku poruku tvrdnjom da je Šmit „pokušao da napravi mnogo zla“, ali da je na kraju samo potvrdio da je Republika Srpska „neuništiva“.

Ta reakcija nosi i snažan sloj političke ironije. Upravo je Šmit kroz svoje intervencije, ocjenjuju analitičari, posebno kroz izmjene pravnog okvira i korištenje bonskih ovlašćenja, postao ključna figura međunarodnog pritiska na Dodika. U javnom i političkom smislu, Šmit je personifikovao pokušaj da se ograniči Dodikova moć, a sada upravo Dodik njegov odlazak predstavlja kao ličnu i stratešku pobjedu, što je diskutabilno s obzirom na presudu kojom je sklonjen sa mjesta predsjednika RS.

„Dodik i vlast u Republici Srpskoj dobili su ovu bitku, koja je imala za cilj protjerati Šmita po svaku cijenu iz BiH. Dio tog dogovora bio je i da se sam Dodik povuče, ali on i danas vuče sve konce i ne pokazuje znake da bi mogao da ode u političku penziju“, kaže Topić, upozorivši da se nakon ovog poteza najavljuje i borba za samostalnost Republike Srpske.

U Sarajevu su tonovi mnogo oprezniji. Bakir Izetbegović, prvi čovjek SDA, stranke koju je Šmit izbacio iz vlasti izmjenama Izbornog zakona i suspenzijom Ustava Federacije BiH, poručio je da je Šmitova ostavka njegov „lični izbor i čin“, ali je istovremeno upozorio da to ne smije imati nikakve posljedice po ulogu i funkcionisanje OHR-a.

OHR (ne)mora ostati

„Potrebno je što prije imenovati Šmitovog nasljednika“, rekao je Izetbegović, upozorivši da OHR mora ostati do ispunjenja uslova iz Programa 5+2 i uspostavljanja efikasnih mehanizama deblokade države.

„Svaki drugi scenario vodi Bosnu i Hercegovinu prema novim blokadama i dodatnoj nestabilnosti. Opasnosti koje donosi takav razvoj događaja moraju biti svjesni svi bitni međunarodni faktori koji djeluju u okviru Savjeta za implementaciju mira“, rekao je Izetbegović.

Njegovog direktnog političkog oponenta Elmedina Konakovića, predsjednika stranke Narod i pravda, Šmit je iznenadio ostavkom, jer je očekivao drugačiji scenario. I on stavlja ostavku u kontekst pritiska sa strane.

„Možda nije mogao izdržati pritisak. Slažem se sa onima koji ga prozivaju i pozivaju da kaže ako je bilo pritisaka, od koga su dolazili i šta je od njega traženo. Pošto je čudno da je malo požurio sa ostavkom“, rekao je Konaković u Briselu gdje boravi na neformalnom sastanku šefova diplomatija država članica Evropske unije i zemalja Zapadnog Balkana.

Iz Brisela se oglasila i visoka predstavnica EU za spoljnu i bezbjednosnu politiku Kaja Kalas, upozorivši da bi funkcionisanje BiH nakon odlaska Kristijana Šmita, moglo postati komplikovanije.

„Ministri se slažu da je u interesu Evropske unije da ne dopusti da zemlja skrene sa evropskog puta i da se treba držati zajedno u pronalaženju Šmitovog nasljednika", rekla je Kalas.

„Evropljani još uzmiču pred Amerikancima, pa su tako i Šmita predali bez borbe, a BiH ostala i dalje sa fragilnim institucijama, nepostojećom vladavinom prava, i udarima na suverenitet. U sred toga stoje američki i ekonomski interesi tako da je pitanje cijene koju će platiti BiH“, ističe Topić.

Italijanska veza

Sa druge strane, HDZ BiH saopštio je da je poslije više od tri decenije došlo vrijeme da domaći i legitimno izabrani zvaničnici preuzmu punu odgovornost za Bosnu i Hercegovinu, uz poruku da članstvo u Evropskoj uniji nije spojivo sa međunarodnom supervizijom. Stranka je čak predložila da OHR bude izmješten iz BiH, što predstavlja jasan politički signal da hrvatski blok Šmitov odlazak vidi kao priliku za redefinisanje odnosa između domaće politike i međunarodne uprave.

U tom kontekstu posebno raste interes za pitanje ko bi mogao naslijediti Šmita. Za sada nema zvanične potvrde, ali medijski i diplomatski izvori već pominju nekoliko imena. Među najčešće navođenima su italijanski diplomati Antonio Zanardi Landi i Emanuele Giofre, pri čemu pojedini izvori tvrde da upravo italijanski profil ima podršku Vašingtona. U ranijim spekulacijama pojavljivala su se i imena Karen Pierce i Matthewa Rycrofta, što pokazuje da se u opticaju nalazi više zapadnih kandidata različitog diplomatskog pedigrea.

Ukoliko nasljednik Šmita bude osoba sa snažnijim američkim zaleđem, to će se, smatraju analitičari, tumačiti kao signal da Vašington želi direktnije upravljati sljedećom fazom bh. krize. Ako prevagne kandidat bliži evropskom institucionalnom profilu, signal je da EU pokušava vratiti dio političke inicijative koju je godinama gubila. U oba slučaja, izbor nasljednika, kako se procjenjuje, neće biti puka personalna procedura, nego poruka o tome ko zaista postavlja pravila u Bosni i Hercegovini.