Dosadašnja taktika opozicije bila je nešto skromnija i uglavnom se svodila na tribine širom Srbije. Ali, nakon napada na članove Ljevice Srbije u Kruševcu, motiv protesta u Beogradu postale su krvave košulje, i protesti se zvanično odvijaju kao građanski protest protiv nasilja.

Vidljivo je pri tome da čelnici Saveza za Srbiju pokušavaju da sebe gurnu u drugi plan, i izlazak građana na ulice uglavnom se predstavlja kao građanska protestna šetnja.

Sve manje ljudi se boji Vučića

Takva opreznost, prema riječima političkog analitičara Branka Raduna, i nije tako čudna i neobjašnjiva. Radun za DW zato kaže da je opozicija prošli miting iskoristila da na neki način ispita situaciju.

„Opozicija je do sada držala neke tribine po Srbiji i pokušavala da privuče ljude, ali u tome nisu imali baš previše uspjeha. Tako da su čak bili iznenađeni nekim pozitivnim rezultatom prvog mitinga u Beogradu, jer su navikli da jako loše prolaze. Taj protest nije bio tako veliki uspjeh, ali u odnosu na ono što su imali – gdje je bio problem da skupe hiljadu ljudi – ovo im je dalo ohrabrenje da nastave s protestima", ocjenjuje Radun.

„Mislim da je prethodni miting to pokazao – a to će potvrditi i predstojeći subotnji miting – da se sve manje ljudi u Srbiji boji Aleksandra Vučića", smatra sa druge strane novinar Slobodan Stupar. On za DW kaže da je to dokaz da se ljudi oslobađaju straha i da su to loše vijesti za predsjednika Srbije.

„Realni rejting Aleksandra Vučića je u padu i to je direktno povezano s njegovim sve većim prisustvom na televiziji. Mislim da su ljudi prosto rečeno prezasićeni Vučićem. Tako da opozicija samo može da priželjkuje da se on sve više pojavljuje na televizijama, jer mu svako pojavljivanje dodatno smanjuje rejting", smatra Stupar.

Mitingaši sa stažom

Vlast, međutim, djeluje prilično relaksirano povodom protesta opozicije. Aleksandar Vučić je nakon mitinga prošle subote opušteno izjavio kako nema problem sa tim protestima i da, što se njega tiče, na ulice može da izađe milion ljudi i da mogu da šetaju nekoliko miliona godina, ali da to na njega neće uticati da popusti. Nije ostalo baš najjasnije šta bi trebalo da bude to popuštanje i koje odluke Vučić ne bi donosio pod pritiskom ulice, ali u svakom slučaju, vlasti zvuče bezbrižno. Ima li pokrića za tu bezbrižnost?

Branko Radun smatra da ima. Prije svega, kako kaže naš sagovornik, to su protesti koji zapravo nemaju neke artikulisane zahtjeve, a i obuhvataju jedan ipak skroman segment srpskog društva: „To su protesti na kojima nema radnika, nema puno mladih ljudi i nije vidljiva baš neka prevelika energija. Uglavnom su to ljudi koji pripadaju nekom srednjem ili višem srednjem sloju. U većini slučajeva su tu prisutni ljudi koji su već bili stalni učesnici nekih protesta još u doba Miloševića, i možemo reći da su to mitingaši sa stažom. A pored toga, otkazivanje pojedinih govornika pokazuje da organizatori protesta imaju problem sa opozicijom unutar opozicije", primjećuje Radun.

Vučić – grogirani bokser

Koliko god vlasti djelovale opušteno, Slobodan Stupar napominje da je grogirani bokser vrlo često najhrabriji bokser: „Grogirani bokser uvijek treneru i sudiji govori: nije mi ništa, nije mi ništa! Vučić je upravo taj grogirani bokser koji u posljednje vrijeme dobija udarce sa svih strana, kako iz inostranstva tako i iz Srbije. On inače loše podnosi pritiske, a oni su sve jači. Posebno ga pritiskaju njegovi, jer žele da sačuvaju pare, moć i pozicije. Stoga mislim da samo uplašen čovjek može da kaže neka šeta njih milion, ja ne dam – ta je priča najočitiji dokaz njegovog straha", kaže Stupar.

Zamjerke koje stižu na račun opozicije i načina organizacije protesta nisu zanemarljive. Opoziciji, tačnije Savezu za Srbiju, zamjera se da nema hrabrosti da se jasno pozicionira kao organizator i predvodnik protesta, i da u tom smislu previše pokušava da se uslovno rečeno sakrije iza glumaca, umjetnika, i uopšte raznih nestranačkih ličnosti. S jedne strane to je donekle i razumljivo, jer su lideri Saveza za Srbiju ljudi koji su već bili na vlasti, oni mnogima nisu ostali u lijepoj uspomeni, a na kraju su završili kao političari koji su izgubili izbore i izbačeni iz svojih stranaka.

Branko Radun stoga primjećuje da ovdje nije toliko riječ o samim protestima koliko o pozicioniranju unutar opozicije: „To u osnovi vjerovatno jeste antirežimski protest, ali mislim da je tu važnija stvar kako će se napraviti novi odnos snaga. U tom novom odnosu snaga Dragan Đilas očekuje da će on biti lider opozicije. Za neke će to novo pozicioniranje značiti ispadanje iz igre, što se u principu već desilo Saši Raduloviću i Saši Jankoviću", napominje Radun.

„Moj utisak je da su lideri opozicije, ili lideri Saveza za Srbiju, samo jedan segment čitave priče oko protesta", dodaje Slobodan Stupar. „Zato mislim da ovdje nema organizatora mitinga – građani su organizatori ovih demonstracija. To su po meni građanski protesti koji kažu hoćemo demokratsku Srbiju i nećemo autokratiju."

Politika bez politike – propast protesta?

Studentski protesti protiv diktature tokom 2017. godine spontano su se ugasili jer su, između ostalog, organizatori protesta odbijali učešće političkih stranaka. Mogu li se, dakle, praviti nepolitički politički protesti?

Branko Radun smatra da će se oni sigurno od građanskih pretvoriti u političke proteste, ali opozicija jednostavno ima strah da ne stoji baš dobro u javnosti i ima strah od poraza. „Zato se i forsira da su ovo građanski protesti, pa ako ne uspiju onda ništa – mi iz opozicije za to nismo krivi", objašnjava Radun. On takođe upozorava da je dodatni problem „što djeluje da opozicija traži nešto samo za sebe i nešto što samo njoj odgovara. Mi na ovim protestima nismo vidjeli nikakav zahtjev od kojeg bi koristi vidjeli svi građani Srbije. Sloboda medija i bolji izborni uslovi lijepo zvuče, ali građanima su to apstraktni pojmovi".

Slobodan Stupar ipak smatra da su sloboda medija, demokratija, vraćanje pravne države i oslobađanje institucija „normalni ljudski zahtjevi. Čovjek koji je sve to uhapsio je Aleksandar Vučić, i ljudi zbog toga protestuju, a ne zato što ih je pozvao Savez za Srbiju ili već ne znam ko", uvjeren je naš sagovornik.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android