…bilo je i gorih faza u njemačko-poljskim odnosima. 2015 je bila godina fundamentalnih društveno-političkih promjena u obje zemlje. U Poljskoj je vlast preuzela nacionalno-konzervativna Stranka prava i pravednosti (PiS). U Njemačkoj je Angela Merkel otvorila granice za više od milijun izbjeglica. Nijemci su bili zgroženi neočekivanim nacionalističkim tonovima između Gdanjska i Krakova, Poljaci su s nevjericom pratili „kulturu dobrodošlice" (Willkommenskultur) savezne kancelarke Merkel. Od tada mi jedni drugima nismo imali baš puno za reći – osim kad se radilo o kritikama.

Više od puke simbolike

S obzirom na to da smo se bilateralno, ali i u sklopu EU-a kobno posvađali, posjet bliskom susjedu na početku novog mandata Angele Merkel i nije baš najgori povod kako bi se smirila uzrujanosti. Jer su politički rituali više od protokolarnih obveza. Nastupni posjeti novih šefova vlade u inozemstvu su dio tog paketa. Posjet Angele Merkel Poljskoj je bio prožet posebnom političkom simbolikom: bio je to signal i ispunjenje starog obećanja, o tome da se Poljsku trajno integrira u Europu.

Zajedno s kratko prije toga apsolviranim posjetom Parizu, komplicirani odnos u trokutu Francuska-Njemačka-Poljska simbolizira simbiozu stare i nove, veće Europe. A ta osovina upravo mijenja svoje težište. Politički su se proteklih godina u sve tri zemlje dogodile velike promjene. U Francuskoj je nakon nemoćnog Francoisa Hollandea vlast preuzeo Emmanuel Macron - odlučan EU-reformator. U Njemačkoj je erodirala moć Angele Merkel – nakon velikih gubitaka na izborima i dugotrajnog procesa formiranja vlade. Dok je svježe izabrana kancelarka gubila popriličan dio moći, u Poljskoj vlada PiS-a formira svojevrsni „istočni EU" – kao ćeliju pokreta otpora protiv „starog EU-a". Ukratko: odnosi političkih snaga su se promijenili, potrebno je iznova definirati međusobne odnose.

Poljski strah oko nacionalnog identiteta

Ljubaznosti koje je Merkel razmijenila sa svojim partnerima, premijerom Mateuszom Morawieckim i državnim predsjednikom Andrzejom Dudom, nisu mogli sakriti činjenicu da između Berlina i Bruxellesa na jednoj strani, te Varšave na drugoj, postoji kriza – i to duboka kriza, oko temeljnih načela. Sigurno, postoje konkretna politička polja oko kojih su mišljenja totalno različita: izbjeglička politika, spor oko baltičkog plinovoda Nordstream 2, ili pravni postupak EU-a protiv Poljske zbog reforme pravosuđa, koja po mišljenju Bruxellesa krši pravo EU-a. Ali iza toga svega se skrivaju – principi.

Zapadno od bivše Željezne zavjese je bilo naivno vjerovati da će ujednačavanje prilika na Zapadu i Istoku – naravno pod zapadnim uvjetima – biti stvar koja će teći praktički sama od sebe. Malo sutra. Bila je to povijesna zabluda, kaže bugarski sociolog Ivan Krastev: za Poljsku godina 1989. nije bila početak europskih integracija, već u prvoj liniji ponovno stjecanje državnog suvereniteta.

Merkel kao moderatorica između Macrona i jogunastog „istočnog EU-a"?

To raspoloženje, koje vrijedi i za Mađarsku, Češku i druge istočne i jugoistočne zemlje, u Berlinu i Bruxellesu nije se priznalo na odgovarajući način, žale se nove članice EU-a u jedan glas. Nakon desetljeća nametnute ideologije i prisilne vladavine, praktički je odmah preko noći trebalo uslijediti „preuzimanje" od strane demokratsko-kapitalističkog Zapada. S priličnim zakašnjenjem europski istok sada si vraća jedan dio svog nacionalnog identiteta.

U tom smislu i dalje svjedočimo europskoj podjeli – na društvenom planu. Emmanuel Macron iz toga izvlači ideju EU-a dviju brzina, ideju koju se striktno odbacuje ne samo u Varšavi. Kako bi se oko toga spriječio raskol unutar EU-obitelji, bilo bi pametno da se opet oživi već postojeći, ali odavno usnuli dijaloški instrument: Vajmarski trokut.

1991. je utemeljen, kako bi se Poljsku približilo članstvu u Europskoj uniji i NATO-u. PiS-ova je vlada ovaj kružok triju zemalja 2016. stavila na „led". Više nego ikada bi oživljavanje komunikacijske ćelije dviju starih članica EU-a (Francuske i Njemačke) s mlađim rođakom (Poljskom) bio prikladan forum za moderaciju dijametralno suprotnih političkih ciljeva. Prava zadaća za posljednji mandat Angele Merkel.