Stanje u privremenom prihvatnom centru Vučjak postaje alarmantno. Migranti su prepušteni sami sebi. EU je poručila da vlasti u BiH moraju hitno riješiti pitanje Vučjaka. U BiH niko nema rješenje ovog problema.
Oglas
Samo nekoliko časova nakon što je obustavljena isporuka vode u Vučjak i dat nalog komunalnim službama za prekid odvoza smeća, u kampu je nastao haos. Neugodan miris, smeće, nestašica vode, gašenje kuhinje i isporuka samo lanč paketa jednom dnevno, slika je stanja u privremenom prihvatnom centru Vučjak. Halil iz Afganistana je u Bihaću već pet mjeseci. Kaže da nikada nije bilo gore.
"Ne znamo više kuda da idemo. Ovo je ludnica. Prvo nas policija prebacuje iz grada u kamp, a sada čujemo da će nas ponovo prebaciti na neko drugo mjesto, dalje od granice sa Hrvatskom. Nema vode, nema hrane, sami moramo da pravimo hranu i da se snalazimo, da li postoji neko ko može bilo šta da uradi. Nećemo da ostanemo tu, ja hoću da idem u Italiju”, kaže Halil.
Broj migranata u kampu je sada manji u odnosu na prije nekoliko dana kada ih je policija prebacila iz grada u Vučjak. Pitke vode još nema iako je Civilna zaštita preuzela na sebe da će obezbjediti vodu za naredni period. Do tad, mnogi vodu traže u okolnim kućama, a ispred jedne, čija je vlasnica baka Jelena Šimić, zatičemo desetak migranata koji pune flaše pitkom vodom. Ne može kaže da vjeruje da neko može da uskrati vodu ljudima.
"Jadno. Ljudi su isto k'o i mi ali su sa druge strane svjeta. Ne znam samo ko je podigao tolike ljude. Od danas nemaju vode nikako. Nemam straha, šta će oni, ne prave štetu, ne lome ništa, moraju ljudi da piju vodu. Ali ovo ne može ostati ovako”, kaže Šimić.
Država neće pomoći?
Da ne može ostati ovakvo stanje zna i ministar bezbjednosti Bosne i Hercegovine, Dragan Mektić. „Odluka o obustavljanju isporuke vode je suluda", kaže Mektić za DW, ističući da se radi o krivičnom djelu. Takođe, odluka o uspostavi kampa u Medenom Polju je nesprovodiva kaže Mektić.
“To su odluke van čitavog sistema upravljanja tim procesom. Oni su prije nekoliko dana masovno kupili ljude i vozili u Vučjak i sada traže da se izmjeste. Pa zašto ste ih vozili onda. Probem je što nijedna lokalna zajednica ne dozvoljava prihvatni centar na svojoj teritoriji”, kaže Mektić navodeći da je odobreno deset miliona evra iz Brisela i da se za mjesec dana može osposobiti bilo koja lokacija ali da niko ne dozvoljava smještaj na svojoj teritoriji. Takođe, kaže Mektić, smještajni objekti u privatnom vlasništvu ne dolaze u obzir.
Biznis ideja - migranti
“Dogovorili smo u Briselu da EU neće finansirati privatne objekte. Oni hoće da to ide u Medeno Polje. Pa vlasnik Sedre (hotela u kojem su smještene porodice sa djecom op.a) je vlasnik tih objekata u Medenom Polju. Neko pravi biznis od migranata. Ispada da mi nemamo nigdje državne imovine koju možemo da iskoristimo za prihvatni centar. Ali ne dozvoljava niko. Imamo u Semizovcu kasaranu koju smo mogli da obnovimo za mjesec dana i Opštinsko vijeće nije dozvolilo. I kako ja mogu na silu da uradim bilo šta”, kategoričan je Mektić.
Pored vlasti u Republici Srpskoj, čiji su se predstavnici ranije uglavnom sami protivili uspostavljanju bilo kakvih kampova na teritoriji ovog bh. entiteta, sada je to praksa i na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. Odmah nakon odluke Operativnog štaba Vlade USK kojom je Medeno Polje potvrđeno kao nova lokacija za smještaj, Srbi iz okolnih sela najavili su proteste i blokadu magistralnog puta Bosanski Petrovac- Drvar. Ne žele kamp na svega tri kilometra od Drinića, odnosno teritorije RS. Ranije su mještani Medenog Polja, ali ostalih povratničkih sela u okolini Petrovca, najavili blokade ukoliko se pokuša sa realizacijom ove ideje.
Produžava se agonija
Za to vrijeme migranti u Vučjaku nemaju mnogo izbora - ili preko Plješevice prema Hrvatskoj ili ostanak u kampu do prebacivanja u nove objekte. Selam Midžić iz Crvenog krsta Bihaća kaže da migrant neće moći dugo izdržati u ovakvim uslovima.
"Produžavaju ovu agoniju. Dovući ćeš vodu ali nemaš struju. Ne mogu se više kupati vani, hladno je. Ko će upravljati tim smećem i kada ga odvezu. Danas je lijep dan i dobro je, šta ćemo sutra kada kiša bude padala i temperatura padne. Četiri mjeseca smo uložili u kamp i sada čekamo 15. novembar da se isele i Bira i Miral”, kaže Midžić.
Prihvatni centri "Bira” u Bihaću i "Miral” u Velikoj Kladuši moraju isprazniti objekte do 15. novembra jer do tog datuma vlasnici tih privatnih objekata imaju potpisane ugovore sa međunarodnim organizacijama za migracije. Pitanje je šta će do tada biti sa migrantima iz Vučjaka?
Kilometar od granice sa EU, na teritoriji Bosne i Hercegovine, nalazi se deponija smeća na kojoj je podignut izbjeglički logor, u kojem dnevno boravi i do 1.000 migranata.
Foto: DW/D. Planert
Vučjak - Bivša deponija smeća
14. juna iz bosanskog grada Bihaća počeo je premještaj izbjeglica na obližnju lokaciju Vučjak udaljenu svega nekoliko kilometara od hrvatske granice EU. U gradu su bili nezbrinuti i dolazilo je do incidenata koji su izazvali strah lokalnog stanovništva u Bihaću. Ljudi iz Sirije, Afganistana i Pakistana svakodnevno pokušavaju da se preko hrvatske granice dokopaju zemalja EU.
Foto: DW/D. Planert
Život u šatorima
Crveni krst Bihaća u svom aranžmanu dva puta dnevno migrantima dijeli hranu: ujutro krišku hljeba sa džemom, poslijepodne tanjir supe ili variva. To nije dovoljno. Predstavnici velikih humanitarnih organizacija IOM, MSF došli su na lice mjesta i otišli. Nisu se vraćali. Migranti i lokalno stanovništvo i vlasti Bihaća prepušteni su sami sebi.
Foto: DW/D. Planert
Prisilni premještaj
Žene i djeca su smještene u drugom izbjegličkom kampu u Bihaću. U Vučjak se šalju samo muškarci. Najmlađem je 11 godina. Ova porodica prošla je kroz ilegalni kamp Vučjak, nakon što su je hrvatski graničari prisilili da se vrate u BiH.
Foto: DW/D. Planert
Igra mačke i miša sa hrvatskim graničarima
Ako su šatori puni, novopridošli migranti spavaju gdje stignu. Susjedi ukazuju na isparavanja metana. Ko uđe ili pokuša da uđe u Hrvatsku, bude vraćen, kako tvrde, uz batine. Hrvatski policajci, tvrde migranti, nemaju pardona. Migranti, koji se slijevaju u Bihać, skupljaju se i šalju na Vučjak.
Foto: DW/D. Planert
Privatna inicijativa bazirana na dobrovoljnom angažmanu
Njemački novinar Dirk Planert poznaje Bihać. Tokom njegove opsade dopremao je pomoć za stanovnike i bolnicu. Sada se brine o povrijeđenim migrantima. Njegova ambulanta u međuvremenu je u stanju da pruži pomoć za 200 ljudi.
Foto: DW/D. Planert
Medicinska pomoć migrantima
Jedan Slovenac, koji inače obučava sanitetsko osoblje, vodi trenutno ambulantu kao dobrovoljac. Izvjesno vrijeme su u improvizovanoj ambulanti radili austrijski i njemački doktori/ce i medicinske sestre, pomažući Dirka Planerta i njegov tim. Narednih dana pridružiće im se dvije medicinske sestre iz Njemačke.
Foto: DW/D. Planert
Ujeo ga policijski pas
Pacijenti čekaju pred šatorom. Ovog migranta je ujeo pas-graničar kada je pokušao da se dokopa Italije. Onda ga je slovenačka policija predala hrvatskoj a hrvatski graničari su ga, kako kaže, uz batine prisilili u Bosnu. Prema važećem zakonu EU odnosno Dablinskoj regulativi, ti ljudi, čim pređu EU-granicu u toj zemlji se moraju registrovati i imaju pravo da podnesu molbu za azil.
Foto: DW/D. Planert
Izvještaji o šikaniranju od strane policije
Ovog čovjeka su, kako tvrdi, hrvatski policajci tukli palicom. Migranti govore kako ih policija pretresa, tražeći novac. Ako ga nađu, stavljaju ga sebi u džep, tvrde migranti. Oduzimaju im, kako dalje tvrde, smartphone, koje kradu ili uništavaju. U mnogim slučajevima, kako migranti tvrde, zapljenjuju im cipele prije nego ih prisile da pređu bh. granicu.
Foto: DW/D. Planert
Prodao bubreg u Pakistanu
Ovaj Pakistanac kaže da je prodao svoj bubreg za 2.000 eura kako bi prehranio svoju ženu i troje djece. Neki Pakistanci pričaju o ratu na graničnom pojasu uz Afganistan. Nije dovoljno što ubijaju talibani i Al-Kaida, već i američka vojska izvodi napade dronama. Ljudi bježe. U EU ni Afganistan niti Pakistan ne važe kao zemlje rata. Ovi migranti nemaju šansi da dobiju azil.
Foto: DW/D. Planert
U kampu Vučjak vlada svrab
80 posto pacijenata u ambulanti u okviru kampa Vučjak ima svrab. Svrab se može suzbiti lijekovima, ali to u ovom kampu ne pomaže. Odjeća, vreće za spavanje i deke moraju se oprati. Ali, pošto nema struje, nema svrhe da se nabave mašine za pranje veša.
Foto: DW/D. Planert
Za 1.000 eura pješke u EU
Smartphone je jedini kontakt sa porodicom u domovini a služi i kao kompas i navigator u pravcu EU. Mnogi ga više nemaju. Za 1.000 eura nudi im se put ka EU pješice, autom za 3000 eura. Neki od krijumčara ljudima, kako tvrde u Bihaću, imaju dobre kontakte sa hrvatskim policajcima.
Foto: DW/D. Planert
Pažnja, mine!
U izbjegličkom kampu Vučjak obješena je tabla sa upozorenjem od mina. Karta, na kojoj su one ucrtane, služi kao upozorenje. Najbliže minsko polje udaljeno je 1000 metara i leži na putu ka EU. Čistaći mina su rekli da su vidjeli grupe izbjeglica koje idu kroz minsko polje. Do sada su imali sreće.