Rijetko kada je u istoriji NATO-saveza na jednom njegovom samitu bilo prisutno ovoliko vojnih simbola. U blizini hotela gdje su se vodili razgovori postavljeni su tenkovi, a vjerna maketa borbenog aviona ubilački se mrštila na travnjaku ispred te zgrade. Ovaj prizor koji su upriličili domaćini Britanci simbolizovao je jedno: NATO se vraća svojoj temeljnoj namjeni kao savez koji je spreman za odbranu.

To se desilo zbog pritiska izvana, gotovo kao neki automatizam. Za neke članice Alijanse neizostavno se u sjećanja vraćaju izrazi kao što su "zastrašivanje" i "prigušivanje". To su termini koji potiču iz doba Hladnog rata. A šta bi drugo i trebalo da govori jedna vojna alijansa, kada na istoku Evrope novi-stari protivnik vodi politiku uz pomoć armije i silom mijenja granice?

NATO je reagovao uspostavom plana koji bi u prvom redu trebalo da umiri države na istočnom krilu saveza. Takozvana "Putinova doktrina" izazvala je alarm u Talinu i Rigi. Rusija je sebi uzela za pravo da interveniše u svrhu zaštite ruske manjine. Putin je na Krimu pokazao kako on to zamišlja i kako to može da završi. U Estoniji i Letoniji živi veliki broj Rusa, mada su oni manjina. Moskva uvijek može da iskonstruiše razlog za djelovanje kojim bi ih "zaštitila".

Ipak, uspostava trupa za brzo djejstvo ne rješava sigurnosne probleme na istoku. Ovo može da bude efikasno najviše protiv takozvanih "ljudi u zelenom", dakle od nelegalnih snaga bez oznaka pripadnosti nekoj armiji, koje se infiltriraju u određeni region. Generali NATO-saveza znaju da se države Baltika ne mogu odbraniti vojnom silom u slučaju vođenja konvencionalnog rata. Alijansi je, dakle, potrebna potpuno nova strategija.

Sadašnja vojno-strateška računica počiva na jednostavnoj premisi: ruski predsjednik će poštovati crvenu liniju oko granica zemalja koje su dio NATO-saveza. Drugim riječima: vlada u Moskvi će imati na umu član 5 Ugovora o formiranju NATO-a u kojem stoji da ako je jedna članica napadnuta, to znači da su napadnute sve.

Šta će se desiti ako se Putin odluči da, bilo "nekonvencionalnom" intervencijom ili vazdušnim desantom, testira član 5? Da li su u NATO-u spremni da ginu za odbranu Talina? Da li su kao osvetu za mogući upad u Rigu spremni da upotrijebe nuklearno oružje? Ovo nisu "akademska" pitanja i nisu pitanja koja postavljaju pacifističke grupe. Ta pitanja se postavljaju pred NATO-savez. Uspostava trupa za brze intervencije nije odgovor na ta pitanja.

A šta je sa Ukrajinom? Na samitu u Velsu nije se štedjelo sa glasnim izjavama solidarnosti i simboličnim isticanjem spremnosti na pomoć. Ipak, ova zemlja je sada u konfliktu s Rusijom prepuštena sama sebi. NATO joj ne može pružiti pravu podršku. Ukrajina se nalazi s one strane crvene linije. Putin je to sigurno shvatio.