„Ukrajina treba dobiti svaku potporu koju treba koliko god to trajalo", još je jednom ponovio glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg na početku sastanka 30 ministara obrane zemalja NATO-a s ministrima iz 20 partnerskih zemalja u Bruxellesu. Takozvana Skupina Ramstein – prvi susret takve vrste se održao u američkoj vojnoj bazi u Ramsteinu, se već sastaje po šesti put od početka ruskog napada na Ukrajini kako bi koordinirali nabavku oružja i vojnu pomoć Ukrajini.

To je i prilika istaknuti učinkovitost vlastitih oružanih sustava: tako je i predsjedavajući skupine, američki ministar obrane Lloyd Austin još jednom istaknuo uspjehe Ukrajine u obrani od ruskog agresora, a vjeruje da je Ukrajincima tu uvelike pomogao američki višecijevni raketni bacač tipa HIMARS koji je „dinamiku na bojišnici" bitno prenio na stranu Ukrajine.

I njemačka ministrica morala u sklonište

No makar Ukrajini još uvijek treba dalekometnog i preciznog topništva i streljiva za te sustave, na ovom sastanku se prije svega govorilo o pomoći njihovoj zračnoj obrani. Koliko god je ruska vojska prisiljena povlačiti se iz okupiranih područja, tako sad intenzivira napade raketama i bespilotnim letjelicama na gradove i civile u Ukrajini.

To je mogla posvjedočiti i njemačka ministrica obrane Christine Lambrecht koja je nedavno posjetila Odesu. Najprije se mogla uvjeriti koliko Ukrajincima znače njemački protuzračni sustav Gepard u zaštiti tamošnje luke iz kojeg se izvozi žito, ali usprkos tome je i sama morala čak dva puta u zračno sklonište. Ona se sretno vratila kući, ali joj se duboko dojmilo „kroz što prolaze ti ljudi koji tako žive iz dana u dan, iz noći u noć. Zato je tako važno Ukrajince opremiti s učinkovitim sustavima zračne obrane." 

Tom prilikom je njemačka ministrica Ukrajini obećala četiri sustava tipa IRIS-T SLM, njemačka inačica američkog sustava Patriot za zaštitu od bilo kakve prijetnje iz zraka. On ima nešto kraći domet od Patriota, ali prednost njemačkog sustava je njegova mobilnost i modularni sustav. Raketni sustav je dimenzija standardnog kontejnera tako da se lako može transportirati i postaviti praktično na bilo koje vozilo tih dimenzija.

Nema još niti Bundeswehr

Prvi od tih sistema je odmah isporučen Ukrajini, ali i on zorno svjedoči stanje u arsenalima zemalja NATO-a. Naime, iako je sustav IRIS-T razvijen prije nekoliko godina, njemačka vojska ga još uvijek – nema. I taj isporučen sustav je zapravo trebao otići u Egipat, a osim te zemlje ga imaju još samo Švedska i Norveška. Proizvodnja takvog sofisticiranog sustava traje – ostala tri komada će u Ukrajinu najranije stići sljedeće godine i zapravo su oni trebali doći u njemačku vojsku. Ali Bundeswehr sad mora čekati.

To se čulo i od sudionika na ovom sastanku NATO-a: „Naši arsenali se sve više prazne, a ponovno ih napuniti je teško", čulo se od jednog sudionika. Treba i oružja i oružanih sustava, a još se brže topi zaliha streljiva i projektila za takve sustave i bez njih je i najmoderniji sustav beskoristan.

Ministri obrane su zato razgovarali, kako pokrenuti vojnu industriju vlastitih zemalja i potaći ih na međudržavnu suradnju. Tu se industrija treba potaći na ulaganja i obećanjem dugoročnih narudžbi kako bi se napunili i vlastiti arsenali. 

Zajedno je lakše

Ali najprije je tu pomoć Ukrajini gdje su samo SAD od početka invazije ove veljače obećali vojne opreme u vrijednosti od 15 milijardi dolara. „Sad nam je zadaća stajati uz branitelje Ukrajine u sljedećim tjednima, mjesecima i godinama", izjavio je američki ministar Austin. „Znamo kako Ukrajinci trebaju još više topništva dalekog dometa."

I tu je pomoć lakše organizirati zajedničkim snagama: njemačka ministrica je najavila kako će zajedno s Nizozemskom organizirati isporuku dalekometnih haubica, a američki ministar je osobito istakao inicijativu Danske, Norveške i Njemačke pomoći Slovačkoj u proizvodnji samohodnih haubica tipa Zuzana za Ukrajinu.

Koliko god da zemlje NATO-a imaju problema u popunjavanju svojih arsenala, na sastanku se čulo kako i Rusi imaju velikih problema nadoknaditi ono što izgube u borbama i popuniti svoje zalihe streljiva i projektila jer i tamošnja vojna industrija neke stvari ne može isporučivati zbog gospodarskih sankcija protiv te zemlje.

Kako uopće čuvati 8000 kilometra plinovoda?

Na sastanku je neminovno bilo riječi i o sabotažama i napadima na infrastrukturu, kako na podmorski plinovod u Baltičkom moru, tako i na diverziju na željeznički promet u Njemačkoj – ove srijede se čulo kako je i u Poljskoj cilj bio jedan naftovod. Na Zapadu nije poznato da vojska, pa onda i NATO uopće ima neku važniju ulogu u zaštiti civilne infrastrukture, čak i kad bi to bilo neophodno. „Jednostavno nije niti moguće štititi 8000 kilometara plinovoda preko morskog dna", sažima jedan dužnosnik NATO-a.

Ipak, treba se pojačati nadzor takvih instalacija, osobito iz zraka. Ali sprječavanje i istraga slučajeva sabotaže ostaje u nadležnosti tvrtki koje su pogođene i njihovih vlada. „Svi ti incidenti", kaže dužnosnik NATO-a „još jednom pokazuj koliko smo ranjivi u nekim područjima."