DW: U vojnoj vježbi „Arktički izazov“ u Skandinaviji učestvuju Norveška, Švedska, Finska, SAD, Britanija, Holandija, Njemačka, Francuska i Švajcarska. Koliki je zaista značaj ovih vojnih vježbi?

Ulrih Kin: Ima tri razloga za manevre: Prvo, NATO želi da pošalje signal Putinu da je kao alijansa vojno i politički spreman da u slučaju potrebe brani bilo koju državu-članicu – dakle i tri baltičke republike; drugo, to je signal istočnim članicama NATO da je savez spreman da ih brani čak i u slučaju ruske vojne agresije; treće, zapadni savez želi da uvježba zajedničke trupe za nove vojne izazove, recimo ruski hibridni stil ratovanja na Krimu i u istočnoj Ukrajini. Stoga manevri mogu da se označe kao veoma značajni.

Kakvu poruku šalje to što učestvuju i neutralne Finska, Švedska, ali i Švajcarska?

Prije svega se Finska i Švedska osjećaju ugroženo novim manevrima ruskih trupa. Ruska vojna avijacija uvijek iznova prilazi veoma blizu njihovom vazdušnom prostoru. Zato se u Helsinkiju i Stokholmu javljaju prvi glasovi koji zagovaraju pristupanje NATO. To što ove države učestvuju u vojnim vježbama signalizira Putinu da se na Rusiju više ne gleda kao na pouzdanog partnera nego kao na ozbiljnu prijetnju. Sve to zajedno nam pokazuje da se bezbjednosna politika u Evropi veoma militarizuje.

Nije li zvanično objašnjenje država koje učestvuju u vojnoj vježbi – naime da se samo pripremaju za jednu misiju UN – zapravo smiješno? Jer, svi znaju da se radi o Rusiji.

Da, vježbe ciljaju Rusiju. Signal je: „Rusija mlati sabljom, ali mi smo spremni!“ Objašnjenje da se radi o vježbi za misije UN dato je kako se Putinu ne bi pružali dodatni povodi za medijsku propagandu. Vojni signal je, međutim, nedvosmislen.

Ipak, da li je to pravi način da se odgovori na rusku prijetnju? Ili se ovakvim masovnim vojnim vježbama spirala prijetnje samo produbljuje?

Vojni manevri su u ovom trenutku sasvim opravdani. Potrebni su novi odgovori na prijetnje koje se kreću između onih za koje bi bila zadužena policija i onih za koje je zadužena vojska. To je naprimjer kada „zeleni ljudi“ – dakle specijalne jedinice sa uniformama bez oznaka – dođu preko granica. Ispravno je poslati Rusiji poruku da ukrajinski scenario ne može proći na Baltiku. Ipak, srednjoročno i dugoročno će NATO ponovo morati da sagradi mostove prema Moskvi. Kao u vrijeme Hladnog rata, strategija prema Rusiji mora imati dvije komplementarne komponente: ozbiljne ponude za saradnju u paru sa spremnošću na odbranu. Nažalost Rusija već više od godinu dana konsekventno radi na eskalaciji.

Vidite li stoga realnu mogućnost da Švedska i Finska pristupe NATO?

Za razliku od Baltika, trenutno ne vidim direktnu rusku prijetnju za te dvije države. Ali baš kao i tokom Hladnog rata, ove dvije zemlje su u ruskoj interesnoj sferi što ih čini potencijalnim ciljevima. To se moglo vidjeti nedavno, kada je u vodama Švedske uočeno nešto za šta se vjeruje da je ruska podmornica. Ipak, mislim da bi bio pogrešan signal prema Moskvi ukoliko bi NATO ekspresno primio te dvije države u članstvo. Uz to u tim državama sada nema većine za pristup alijansi.

*Ulrih Kin je stručnjak za odnose NATO i Rusije na Institutu za mirovne studije i bezbjednosnu politiku Univerziteta u Hamburgu.