NATO ima stotine i stotine stranica detaljnih vojnih planova o tome kako da se odbrani od napada, ali su svi scenariji odvraćanja i odbrane uvijek podrazumijevali - spoljnog neprijatelja. Ne postoji priručnik za to kako se nositi sa povećanim prijetnjama predsjednika Donalda Trampa da po svaku cijenu preuzme teritoriju saveznika. Strategija generalnog sekretara NATO Marka Rutea do sada je bila da ćuti, ali to neće moći dugo da potraje.

Danska premijerka Mete Frederiksen pokušala je da obuzda američke ambicije upozorenjem da, „ako SAD odluče da vojno napadnu drugu NATO zemlju, onda sve staje, uključujući i NATO, a time i bezbjednost koja je uspostavljena od kraja Drugog svjetskog rata".

Trenutna situacija - ostvarenje sna sovjetskih lidera

Ali čak i prije nego što dođe do bilo kakvih vojnih poteza – ili možda prije njih – uticaj eskalirajuće retorike ne treba potcjenjivati. „Ogromna je pobjeda za Putina što uopšte vodimo ovu diskusiju", primijetio je Patrik Oksanen, viši saradnik Stokholmskog foruma za slobodni svijet, dodajući da je trenutna situacija unutar alijanse ostvarenje sna sovjetskih lidera.

„Ovdje na dalekom sjeveru mi to shvatamo prilično ozbiljno, naročito to da su ove izjave došle ubrzo nakon Venecuele i da su dodatno ojačane ne samo od strane predsjednika Trampa, već i njegovog savjetnika [Stivena] Milera", koji je doveo u pitanje suverenitet Danske nad Grenlandom i to da li bi se neke evropske trupe uopšte suprotstavile SAD-u.

Ed Arnold iz Kraljevskog instituta ujedinjenih službi (RUSI), i sam bivši zvaničnik u vojnom štabu NATO-a, slaže se da se već sada „nanosi šteta" savezu. „To je alijansa izgrađena na vrijednostima i povjerenju", rekao je Arnold za DW, tako da je „već i dolazak do ove tačke oslabio savez". Sama ideja da se o ovome vode konsultacije u NATO-u bila bi loša i zbog „optike", dodao je, jer bi to značilo da „32 saveznika sjede za stolom, a glavni izazov i prijetnja dolaze od nekoga za tim istim stolom". 

Neki posmatrači predlažu da bi jedno rješenje moglo biti da evropske članice NATO-a pošalju trupe na Grenland, kako bi pokazale Trampu da ozbiljno shvataju njegovu odbranu i da bi svako jednostrano raspoređivanje snaga iz SAD bilo nepotrebno. Direktor Instituta Evropske unije za bezbjednosne studije, Stiven Evert, smatra da takva inicijativa može biti korisna, ali samo ukoliko je vođena odgovarajućim razlozima. „Evropljani bi trebalo ozbiljno da shvate bezbjednost Arktika", rekao je, „i ako postoje praznine, treba da pokušamo da ih popunimo".

Ipak, upozorio je da se tome ne smije pristupiti kao pokušaju da se Tramp umiri, jer se već pokazalo da takvi pokušaji „ne funkcionišu". „Ovo nije vježba, ljudi. Ovo nije nešto da možete samo da čekate i nadate se da će biti bolje. Ovo će se promijeniti samo ako preduzmemo odlučne korake da branimo svoje stavove — ne agresivno, nećemo se boriti protiv američke vojske zbog Grenlanda ako do toga dođe — ali moramo biti vrlo, vrlo jasni o tome kako vidimo budućnost Grenlanda, budućnost saveza i svega što uz to ide."

Danci zauzimaju čvrst stav

Anders Vistisen, danski poslanik u Evropskom parlamentu, slaže se sa Evertom i smatra da Evropa treba da „prestane da igra diplomatske igre, da popušta, da pokušava da ubijedi SAD da budu razumnije ili da ih umiruje povećanim vojnim ulaganjima na Arktiku ili davanjem rudarskih koncesija na Grenlandu, ili bilo čim drugim o čemu se pričalo".

Iako Vistisenova politička opredjeljenja, kao člana desničarske Danske narodne partije, mogu navesti na pomisao da bi se slagao sa Trampom oko nekih pitanja, taj poslanik je zapravo prije godinu dana dospio na naslovne strane – i izazvao buru –kada je upotrebio psovku govoreći Trampu šta bi mogao da uradi sa svojom namjerom da kupi Grenland. On za DW kaže da je obećao da tu frazu neće ponoviti javno, ali da i dalje stoji iza tog mišljenja i svoje taktike da koristi otvoren jezik kako bi Vašingtonu jasno stavio do znanja da je njegova pozicija neprihvatljiva.

„Nalazimo se u trenutku koji je toliko ozbiljan da nema mjesta sumnji ili bilo kakvom manevrisanju u našoj komunikaciji", rekao je Vistisen. „Moramo imati veoma snažan i potpuno jasan odgovor i poručiti američkoj administraciji i predsjedniku Trampu: ne, nećete imati nikakva prava ni pretenzije na Grenland, i nećete nas ubijediti, pritiskati ili zastrašivati da postupimo drugačije."

Vistisen kaže da, iako cijeni izjave podrške drugih evropskih lidera, ne vjeruje da bi oni zaista poslali trupe na Grenland. On očekuje da upravo njegova premijerka pruži dovoljno čvrstu odbranu. „Ovo je pitanje koje mora da se riješi između Kraljevine Danske i američke administracije", rekao je.

Može li pritisak EU spasiti NATO?

Jedan od Vistisenovih kolega, Per Klausen, iz redova Levice, smatra da bi upravo druga strana Brisela mogla imati moć da utiče na ovu situaciju. Klausen je uputio pismo svojim kolegama u Evropskom parlamentu u kojem predlaže da se odobravanje prošlogodišnjeg sporazuma o transatlantskim tarifama od strane zakonodavnog tijela, za koji se uglavnom smatra da ide u korist SAD, suspenduje dok Vašington ne odustane od Grenlanda. 

„Ako prihvatimo ovaj sporazum dok Tramp prijeti međunarodnom poretku i iznosi direktne teritorijalne pretenzije prema Danskoj", navodi se u Klausenovom pismu, „to će se smatrati nagradom za njegovu akciju i samo će dodavati ulje na vatru."

„Imamo mnogo toga što bismo mogli da učinimo, a što bi veoma ozbiljno naškodilo Sjedinjenim Državama, ako govorimo o ekonomiji", rekao je Klausen. „I mislim da moramo potpuno jasno da stavimo do znanja Sjedinjenim Državama da smo spremni da upotrebimo to oružje ukoliko SAD ne prestanu sa agresijom prema Grenlandu."

Klausen, u razgovoru za DW kaže da su njegovi sugrađani „veoma, veoma ljuti", više nego uplašeni. Nada se da će njegov prijedlog dobiti dovoljno političke težine da natjera SAD da obrate pažnju, odnosno da „shvate da Danska u ovoj situaciji nije izolovana i da evropski lideri ne govore samo o solidarnosti sa Danskom i Grenlandom, već su i spremni da djeluju".

Stiven Evert kaže da u tome vidi barem jedan ohrabrujući znak. Tokom sastanka u Parizu, održanog u okviru „Koalicije voljnih" za podršku Ukrajini, lideri Njemačke, Italije, Poljske, Španije i Ujedinjenog Kraljevstva, pridružili su se danskoj premijerki Mete Frederiksen u zajedničkom saopštenju u kojem su naglasili da je „na Danskoj i Grenlandu — i isključivo na njima — da odlučuju o pitanjima koja se tiču Danske i Grenlanda".

Saopštenje su izdali neposredno prije sastanka sa američkim posrednicima Stivom Vitkofom i Džaredom Kušnerom, pri čemu se evropski lideri nisu ustručavali od mogućeg sukoba koji bi takav potez mogao da izazove, niti od njegovog uticaja na američku podršku evropskim naporima u vezi sa Ukrajinom. Iako ovaj korak može djelovati kao mali, Evert kaže da je on „jasno pokazao koliko ozbiljno" lideri doživljavaju ovu prijetnju.