Od početka je bilo jasno da će Putinov prijatelj i kandidat Kremlja Sergej Sobjanin i u narednim godinama biti gradonačelnik Moskve. Pored Putinove podrške on raspolaže „administrativnim resursima“ grada, dakle birokratijom, policijom, sudstvom i televizijama, koje ga predstavljaju kao brižnog gradskog oca.

Šanse Putinovog protivnika i kandidata opozicije Alekseja Navalnog bile su očekivano male. Njegova kampanja imala je za cilj da ga što više ljudi upozna, kako bi se, u najboljem slučaju, Sobjanin primorao na drugi izborni krug.

Razlog što se to nije dogodilo je sigurno taj što u Putinovoj Rusiji ne postoji prava politička utrka i konkurencija, iako se mora praviti razlika između dugoročnih manipulacija izbora i konkretnih manipulacija na sam izborni dan. Ipak, rezultat izbora za gradonačelnika Moskve ne može da se završi samo sa tom procjenom.

Protiv svih

Odziv na izbore bio je veoma mali: tek jedna trećina Moskovljana je dala svoj glas. To je poražavajuće mali broj s obzirom na to da Moskva važi za politički najangažovaniji ruski grad u kojem se proteklih decenija odlučivalo o sudbini čitave zemlje. Iznenađenje je utoliko veće što Moskovljani proteklih deset godina kroz Putinove reforme nisu direktno mogli da biraju grdonačelnika, kao što je bio slučaj 1990-ih godina. Šansa za lokalno samoopredjeljenje zapravo je trebalo da bude bolje iskorišćena.

Nizak odziv birača zato je pokazatelj da mnogi Moskovljani nisu saglasni sa političkom ponudom usmjerenom odozgo: kandidat Kremlja i aktuelni gradonačelnik Sobjanin nije mogao u punoj meri da mobiliše svoje tradicionalne birače, a to nisu uspjeli ni opozicioni kandidati.

Uspeh za Navalnog?

Putinov kritičar, opozicionar Aleksej Navalni uspio je da osvoji drugo mjesto, dobivši značajan broj glasova, ali pošlo mu je za rukom da pokrene samo dio opoziciono- orjentisane moskovske srednje klase. Ruski milijarder Mihail Prohorov sa svojim liberalnim programom na predsjedničkim izborima protiv Vladimira Putina prije godinu dana takođe je osvojio oko 20 odsto glasova, a izlaznost je bila duplo veća. Glasački potencijal za jednu drugu, liberalniju politiku je dakle mnogo veći nego što bi moglo da se zaključi na osnovu izbornih rezultala Navalnog. Moskovski izbori za gradonačelnika sa jedne strane su pokazali da je Navalni postao vodeća figura radikalne opozicije protiv Putina. Sa druge strane, vidi se da Navalni nije u stanju da pridobije čitavu srednju klasu opozicionih Moskovljana.

Nadu zato ne ulivaju izbori za moskovskog gradonačelnika, već za gradonačelnika grada Jekaterinburga na Uralu. Tamo, protiv kandidata vladajuće „Jedinstvene Rusije“ vodi Jevgenij Rojzman iz pokreta „Građanska platforma“ milijardera Prohorova. Sa drugačijim izbornim sistemom on je mogao da pobijedi već u prvom izbornom krugu. Pobjeda Rojzmana bila bi prava mala senzacija, koja bi pokazala da je u jednom važnom ruskom gradu moguć poraz vladajuće stranke Kremlja. Prije nego što se prvi ruski predsjednik Boris Jeljcin popeo na politički Olimp u Moskvi, karijeru je započeo u Sverdlovsku – današnjem Jekaterinburgu.

Komentar Ingo Mannteufel
Odgovorna urednica: Jasmina Rose