Pitanje o kojem se trenutno najviše raspravlja na Bliskom istoku glasi: zašto je libanski premijer Sad Hariri prije tri sedmice, nakon dramatičnog „bjekstva", potpuno neočekivano – i upravo iz Saudijske Arabije – najavio svoje povlačenje? Da li je to sam odlučio zbog brige za svoju zemlju ili iz straha od atentata, koji je tajanstveno spomenuo? Ili su ga na povlačenje primorali njegovi saudijski „prijatelji", kako bi širili haos u Libanu i ograničili uticaj šiitske milicije Hezbolah, koju finansira Iran?

Šta znači povlačenje Haririja?

Može biti da se istina nikada neće saznati, ali mnogo toga govori u prilog tome da je iza kulisa uspješno izvršen diplomatski pritisak na Saudijsku Arabiju i druge aktere. Zemlje poput Egipta i bivše kolonijalne sile Francuske očigledno su se uspješno umiješale kao posrednice, dok je njemački ministar spoljnih poslova Zigmar Gabrijel razljutio Saudijce javnim optužbama.

Hariri je sada ponovo u zemlji, ali situacija je i dalje ostaje nejasna. Najprije je rekao da je ostavku stavio na led i da želi da sačeka dalje konsultacije. Nešto kasnije je svojim simpatizerima poručio: „Ostajem s Vama!" Nije međutim objasnio da li samo ostaje u zemlji ili želi da ostane i na funkciji. Ni šta o tome kaže Saudijska Arabija i da li će biti postavljeni određeni uslovi.

Haririjev povratak u Bejrut ipak je dobra vijest. Takođe, treba pozdraviti što se Kipar, kao još jedna zemlja EU, trudi da posreduje. Treba se nadati da će se tako završiti nečasna igra sa Haririjem, jer se u svjetskoj javnosti stiče utisak da se Libanom upravlja spolja, kao i da postoji opasnost od vojne eskalacije, ukoliko sve strane ne pribjegnu najvišoj disciplini. Sukob još uvijek nije riješen. I on ne može da se riješi samo u Libanu.

Iran i Saudijska Arabija odlučujuće snage

Šiitski Iran i saveznik Hezbolah teže širenju moći u Libanu i regionu – to najbolje može da se vidi u Siriji, gdje zajedno sa Rusijom doprinose vojnoj pobjedi režima Bašara al Asada protiv većinski sunitskih pobunjenika. Vodeća sunitska sila, Saudijska Arabija, to vidi kao prijetnju i svom silom nastoji da spriječi dalje širenje iranskog i šiitskog uticaja u regionu. Saudijsko kraljevstvo pritom vodi mladi prijestolonaslednik, za koga je njemačka tajna služba BND još krajem 2015. godine u jednom izvještaju istakla da je u spoljnopolitičkom smislu „sklon impulsivnosti i avanturi". Tu ocjenu potvrđuje brutalan i neuspješan rat koji Mohamed bin Salman vodi u Jemenu.

Sukob neće biti riješen ukoliko za pregovarački sto ne budu sjeli glavni akteri: Saudijska Arabija i Iran. Kao što su sunit Hariri i šiitski Hezbolaz to godinama činili u zajedničkom kabinetu, prije početka aktuelne krize. Liban je u srijedu (22.11.) proslavio povratak Haririja i 74. godišnjicu nacionalne nezavisnosti – ali još uvijek je igračka u rukama stranih sila.