Raketni napadi na Ukrajinu otvaraju novo/staro pitanje: koliko su države spremne zaštititi svoje građane u slučaju potrebe? Nedavni ruski napad na Dnjipro potvrdio je da interkontinentalnerakete srednjeg dometa ne moraju biti naoružane nuklearnim bojevim glavama da bi pričinile masovna razaranja. 

Dok zapadne zemlje revizijom skloništa te dodatnim informiranjem i obukom stanovništva pokušavaju unaprijediti sigurnosne kapacitete, ni u Bosni i Hercegovini (BiH) situacija nije zadovoljavajuća.

Sklonište može biti svaka građevina ili dio građevine predviđen za zaštitu i spašavanje ljudi i materijalnih dobara u slučaju rata ili prirodne nepogode. Grade se u različitim veličinama i za različite namjene, a osnovna zadaća im je – spašavanje ljudi.

Većina javnih skloništa u BiH izgrađena je za vrijeme SFR Jugoslavije, još u doba Hladnog rata. Danas su mnoga zapuštena ili im je promijenjena namijena. Veliki broj skloništa koristi se kao parking prostor ili u druge svrhe, a neka su potpuno neupotrebljiva. Postoje skloništa različite namjene i na osnovu različitih parametara se utvđuje da li su u funkciji.

U Federaciji BiH 407, a u Republici Srpskoj 88 skloništa

Prema podacima kojima trenutno raspolaže Federalna uprava civilne zaštite (FUP CZ), na području Federacije BiH ima 407 skloništa osnovne i dopunske zaštite. „Od navedenog broja skloništa osnovne zaštite, tehnički ispravnih, odnosno onih koji  ispunjavaju uslove za zaštitu ljudi i materijalnih dobara od zračnog nadpritiska, požara i kontaminacije je 38“, kaže za DW portparol FUP CZ Majda Kovač.

Iz Republičke uprave civilne zaštite Republike Srpske (RS), za DW su kazali da je „ukupan broj skloništa u RS-u 88", ali vrstu, odnosno namjenu i trenutno stanje skloništa nisu precizirali.

Mnoga skloništa su prenamijenjena, pa se neka koriste kao parking prostore ili, kako kaže M.N. iz Banjaluke, diskoteke. „Znam za jedno atomsko sklonište u blizini moje zgrade u Banjaluci. Bio je to noćni disko klub gdje sam ponekad izlazio sa društvom, ali ne znam šta je tamo sada“, kaže M.N. Na pitanje DW-a da li bi koristio sklonište u slučaju potrebe, odgovara: „Nadam se da nam skloništa nikad neće trebati."

Da li je u Sarajevu drugačije? „Ima jedno sklonište 100 metara od moje zgrade, ali ne znam da li je uslovno. U njemu smo se sklanjali od granata tokom rata, jer se radi o modernijem atomskom skloništu, jedinom takvom u našem kvartu", kaže N.A. iz sarajevskog naselja Višnjik.

Većina sarajevskih skloništa je u funkciji

Dozvolu za snimanje skloništa u Istočnom Sarajevu (RS) nismo dobili, dok je na dozvolu za snimanje skloništa u Sarajevu trebalo pričekati nekoliko dana. „Zamolit ću vas da ne navodite tačnu lokaciju skloništa koje ćemo vam pokazati", kazao nam je djelatnik općinske Službe CZ-a.

Prvo sklonište koje smo obišli u glavnom gradu BiH novije je gradnje u sastavu jednog javnog objekta. Još nije opremljeno krevetima, ali je u funkciji. Sistem ventilacije radi, pomoćne prostorije su također u funkciji, kao i rezervni izlaz. Kapacitet skloništa je oko 200 ljudi.

Potom smo obišli manje sklonište izgrađeno u vrijeme bivše Jugoslavije, kapaciteta 88 ljudi. Potpuno je opremljeno ležajima, ventilacijskim uređajima, a posjeduje i sanitarne prostorije. Rezervni izlaz je također u funkciji. „Naravno, moguće ga je otvoriti samo s unutrašnje strane“, pojašnjava službenik CZ-a.

Zakoni o zaštiti i spašavanju stanovništva postoje, ali se u praksi provode shodno raspoloživim kapacitetima, opremom i drugim sredstvima. Prema zakonskim odredbama, svako sklonište koje je dato u zakup ili je iskorišteno u neke druge svrhe, za 24 sata ponovo može biti stavljeno u funkciju zaštite stanovništva.

Kako do skloništa za 5 minuta?

No, da li je 24 sata dovoljno u slučaju globalnog sukoba, ako se ima u vidu činjenica da današnji sofisticirani projektili do cilja putuju svega nekoliko minuta? „Naravno da nije dovoljno", kaže za DW stručnjak za sigurnost Vladimir Vučković, dodajući kako pri tome treba imati u vidu da li su i drugi parametri zadovoljeni „od sistema za pravovremeno uzbunjivanje, do nesmetanog pristupa skloništima".

Da pristup skloništu može biti problematičan, potvrđuje M.D. iz sarajevskog naselja Stup. „Ima jedno sklonište, ljudi su ga koristili u prošlom ratu, ali nisam sigurna da li bih ga koristila danas, jer je put od mog stana do skloništa gotovo zakrčen zgradama i drugim objektima koji su u međuvremenu izgrađeni“, kaže ona za DW.

„Većina skloništa na području BiH datira iz vremena SFRJ (Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije) i pretežno se naze u većim gradovima poput Sarajeva, Banjaluke, Zenice, Tuzle...“, kaže Vladimir Vučković za DW.

Napominje da manje sredine nemaju skloništa. „Sjećam se 95. godine i NATO bombardovanja. Narod se tada nije sakrivao ni u kakva skloništa, jer nisu ni postojala. Bježali smo na čistinu plašeći se bombardovanja kuća i gledali ogromne pečurke dima“, kaže Vučković.

1,5 m2 u skloništu po osobi

Sagovornik DW-a kaže da je teško odgovoriti na pitanje koliko se stanovnika može skloniti u postojeća skloništa u BiH u slučaju potrebe, jer podaci nisu centralizirani. „U RS-u je 88 skloništa, a u Federaciji BiH 407, od čega je 38 tehnički ispravno. Ne znamo koliko od navedenih 88 skloništa u RS-u zadovoljava sve uslove, a kapaciteti skloništa u BiH su različiti", kaže sagovornik DW-a.

Prema nekim procjenama, kapaciteti većine uređenih skloništa u BiH su od 50 do 300 ljudi, u zavisnosti od kvadrature objekta. Velika skloništa mogu primiti i do 2.000 ljudi. Po federalnoj Uredbi o kriterijima i mjerilima o izgradnji skloništa, za jednu osobu u skloništu predviđeno je 1,5 m2 površine.

Sudeći prema zvaničnim podacima, kapaciteti postojećih skloništa u BiH su ispod potrebe stanovništva, mada je broj objekata koji mogu poslužiti kao sklonište znatno veći. Za sada nema oodgovora na pitanje da li se ti objekti adekvatno održavaju kako bi bili u funkciji spašavanja stanovništva.

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu