Na gradilištu firme Baumstark uRüsselsheimu, u Hessenu, rade majstori iz tri različite generacije. Njihov lični pogled na buduće penzije je veoma različit, jer najiskusnijeg od njih od penzije dijeli samo nekoliko godina, njegovog kolegu punih 30 godina, a pred mladim kolegom koji se tek obrazuje da bi postao zanatlija je još skoro pola stoljeća do penzionisanja.

Michael Klee već ima viziju o tome kako će izgledati kraj njegove radne karijere koju je proveo kao moler i lakirer: 2029. će otići u penziju. "Sretan sam što je ostalo samo još nekoliko godina", kaže Klee. On smatra da će mu penzija, čiju visinu je već izračunao, biti dovoljna za troškove života: on će iz državne penzione kase vjerovatno dobiti oko 1.600 eura, plus dodatnih oko 300 eura iz privatnog penzionog osiguranja. "Tako ću imati otprilike isto novca kao sada", kaže ovaj zanatlija.

Sve manje zaposlenih na jednog penzionera

"Oni koji su tako blizu penzionisanja zapravo nemaju razloga za brigu", kaže Alexander Ludwig, ekonomski stručnjak s Univerziteta Goethe u Frankfurtu. "Prosječan zaposleni koji je blizu penzionisanja može se još uvijek osloniti na relativno stabilnu visinu penzije“, smatra on. No, sasvim je drugačija  situacija za one koji se nalaze u sredini ili čak na početku radnog vijeka, ističe Ludwig i pojašnjava: „Tu je zbog demografskih promjena velika nesigurnost u vezi kasnije penzije. Statistički gledano, sve manje je onih koji uplaćuju doprinose u odnosu na jednog penzionera. 1990. ih je bilo pet, 2021. još samo tri zaposlena na jednog penzionera. Od 2035. godine, taj će se broj još više smanjini i na jednog penzionera doći će dvoje zaposlenih.

Nada u generacijski ugovor

Šta ova situacija znači u konkretnim eurima i centima za početak penzionisanja instalatera Edisa Kurtisija u 2053. godini, to još niko ne može reći. Ali zabrinjavajuća poruka već je stigla do ovog radnika. "Već pomalo strahujem od toga kako će izgledati kod mene za otprilike 30 godina." On zato već sada svaki mjesec uplaćuje po 100 eura u privatni penzioni fond. I nada se "generacijskom ugovoru 2.0" unutar sopstvene porodice. "Kada moj sin odraste, nadam se da će se on brinuti o meni, kao što se ja sada brinem o njemu", kaže Kurtisi uz smijeh.

Neće više biti mogućnosti penzionisanja sa 63 godine?

Iako vlada pokušava osigurati stabilan nivo penzija do 2039. godine, tzv. Penzioni paket 2 neće riješiti generalni problem u penzionom osiguranju, kaže ekonomski stručnjak Ludwig. S obzirom na demografski razvoj, neće biti mogućnosti da se izbjegne da svako u društvu mora podnijeti žrtvu.

Ludwig je, kaže veliki pobornik toga da se svima da dovoljno visoka penzija, ali smatra da to uključuje i ukidanje „penzionisanja sa 63 godine". Prilikom njenog uvođenja za dugogodišnje zaposlene, politika je posebno imala na umu ljude koji obavljaju teške fizičke poslove, poput građevinskih radnika. Međutim, sada i dobro plaćeni ljudi s kancelarijskim poslovima s oduševljenjem koriste mogućnost  odlaska u prijevremenu penziju. To opterećuje penzioni fond i pogoršava nedostatak stručnjaka. Dok se FDP zalaže za ukidanje te mogućnosti, tome se posebno protivi SPD.

Generacijski kapital donosi premalo

Semafor se pak složio u vezi jedne druge ideje. Takozvani generacijski kapital trebao bi stabilizovati doprinose. Princip: vlada postepeno investira u dionice. Od dobiti bi od 2035. godine, svake godine trebalo biti ubrizgano deset milijardi eura u penzioni fond, kako bi se rasteretili oni koji uplaćuju doprinose. Iako ekonomski stručnjak Ludwig smatra da je taj pristup ispravan, već sada je, kaže, jasno da su ti prihodi previše niski da bi u budućnosti mogli značajnije stabilizovali doprinose za penzije.

Dakle, Deniss Kvaks se već može pripremiti na veće penzione doprinose; trenutno se obrazuje za sticanje kvalifikacije za instalatera. Njegov odlazak u penziju mogao bi uslijediti 2070. godine, što znači da su pred njim decenije za ulaganje i štednju putem privatnih penzionih fondova. Međutim, kao i mnogi mladi ljudi, ovaj budući zanatlija pred sebe postavlja druge prioritete. "Želim da se provodim s prijateljima, da idem na odmore. To mi je važnije nego da sada štedim za starost."

Ekonomskom stručnjaku Ludwigu su dobro poznati takvi stavovi među mladima, ali ih smatra pogrešnim. Nesigurnost u penzionom sistemu je, kako ističe, jednostavno prevelika. „Za to se svi trebaju pobrinuti što je moguće ranije i uvijek ostati na lopti", apeluje on. Na taj način ne bi samo sadašnja generacija penzionera mogla relativno mirno gledati na svoj bankovni račun.

fš/sc/hr