Hajko Mas se veoma brzo suočio sa novom realnošću. Isti onaj ministar spoljnih poslova, koji je prije samo nekoliko sedmica smatrao da je nemoguće da talibani brzo preuzmu vlast, sada se upinje da se s njima kao pobjednicima nekako dogovara. „Nema drugog puta do razgovora s talibanima.“ Jer: „Ne možemo da dozvolimo da se Avganistan destabilizuje", rekao je Mas u utorak u Dohi, jednoj od stanica na njegovom putovanju po regionu.

Čak je zamislivo i ponovno otvaranje njemačke ambasade u Kabulu.Ministar spoljnih poslova brže-bolje je dodao, kako to ne bi trebalo da znači međunarodno priznanje talibanske vlasti. Ali, ovakve diplomatske floskule ne mogu da prikriju bespomoćnost. Stara je to dilema: ako hoćete da imate bilo kakav uticaj u nekoj zemlji, makar samo da bi pružali humanitarnu pomoć, morate da ostvarite kontakt sa onima koji tu zemlju kontrolišu. Bez obzira šta o njima mislili.

Strah od izbjeglica

Da se vratimo Masovom obrazloženju za pregovore s talibanima: ne možemo sebi da dozvolimo da se Avganistan destabilizuje. Na prvu to zvuči kao vrhunac licemjerja. Stabilnost pod islamistima iz kamenog doba bi trebalo da je još uvijek bolje od anarhije?

Ali, argument stabilnosti je zapravo ono što je Mas konstantno slušao na svom putovanju. „Ne smijemo dopustiti ekonomski kolaps. To nikome nije u interesu“, upozorio je pakistanski ministar spoljnih poslova Šah Mehmod Kereši, čijia zemlja ima skoro 2.500 kilometara dugačku granicu sa Avganistanom.

Kereši pri tom u prvom redu misli na rijeke izbjeglica. To je bauk ne samo za Islamabad, već i za Teheran, Ankaru, Berlin i druge evropske prestonice.

Da se ne ponovi 2015.

Kandidat unije njemačkih demohrišćana (CDU/ CSU) je uoči izbora upozorio da „ne smije da se ponovi“ situacija iz 2015. kada su u roku od nekoliko mjeseci u zemlju primljene stotine hiljada izbjeglica iz građanskim ratom zahvaćene Sirije.

Samo da se ne izazovu pokreti izbjeglica – tako to vide sve evropske vlade. Na primjer u Francuskoj, gdje se na predsjedničkim izborima naredne godine ponovo kandiduje desničarka Marin Lepen, koja na migrantskim temama ubire poene; u Danskoj, gdje socijaldemokrate sprovode posebno žestoku azilantsku politiku; u Austriji, koja ne želi da primi ni jednu jedinu avganistansku izbjeglicu; u svim članicama EU srednje i istočne Evrope koje odbijaju raspodjelu izbjeglica, kojima je priznat izbjeglički status. Tako stabilnost u Avganistanu postaje viši interes.

Smanjen manevarski prostor u Njemačkoj

Međutim, ne po svaku cijenu. Hajko Mas se nada da će polugom ekonomske pomoći ubijediti talibane na ustupke po pitanju ljudskih prava. Ali, to je prilično slaba poluga. Talibani bi trebalo da se oplemene, onoliko dugo koliko im stiže zapadni novac. Da li će se zaista promijeniti, kao što je to rekao pakistanski ministar Kereši svom njemačkom kolegi, za sada ostaje samo nada. Jer, zemlje poput Kine i Rusije ionako ne postavljaju moralne uslove Kabulu.

Manevarski prostor za njemačku diplomatiju je sužen. To je gorak kraj priče: Njemačka je prije 20 godina zajedno sa drugima svrgnula s vlasti talibane i htjela je Avganistanu donijeti demokratiju i ljudska prava. A sada ministar spoljnih poslova traži dogovor sa starim i novim vlastodršcima, kako bi spasio što se spasiti može. Ali, ništa mu drugo ne preostaje.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu