On je mlad, ima turske korjene i odrastao je u Hamburgu kao posve normalan mladić iz sjevernonjemačke metropole. A onda je, kako pojašnjava Gülnur Can, lokalna političarka iz Hamburga, taj mladić u krugu svojih poznanika došao u kontakt sa selefijama. I od tada se počeo mijenjati. "Sve je počelo dosta bezazleno", prisjeća se Can. Porodica je prekasno uočila u kojim se krugovima kreće njihov sin. "On je počeo kritikovati odjevanje svojih sestara i pokušavao im naređivati kako će se oblačiti. Potom je iznenada ćlanovima sopstvene porodice počeo prebacivati da su nevjernici, da sjede ispred televizora i posmatraju kako se ubijaju drugi nevini muslimani."

U vrijeme dok su ostali članovi njegove porodice bili na odmoru, mladić je sve pripremio i otisnuo se na put kako bi se priključio islamistima na Bliskom istoku. On svakako nije posljednji koji je podlegao propagandi radikala: samo iz Njemačke je oko 400 mladića otputovalo u Siriju i Irak, da bi se tamo priključilo borcima "Islamske države" ili drugim islamističkim grupacijama. Prema podacima Savezne službe za zaštitu ustavnog poretka, pet džihadista iz Njemačke je na teritoriji Iraka i Sirije počinilo samoubilačke bombaške napade. Do ratnih žarišta je jedan dio tih ljudi došao preko Turske.

Slaba kontrola granica

Iako su predstavnici turske vlade tvrdili da su granice ka Siriji zatvorene, sve češće se dešava da ih ljudi i vozila nesmetano prelaze. Također, preko granice su se navodno krijumčarili oružje i municija. Ta granica se proteže na oko 900 kilometara dužine i zahvata djelimice nepristupačan teren. Sirijske izbjeglice su, primjerice, profitirale od toga. Slabe kontrole su blagodet i za kriminalne organizacije, ali i za potencijalne božje ratnike. Turska vlada odluično je odbacila optužbe o pomaganju teroristima "Islamske države" i drugih sličnih skupina. Ipak, ona je još pod sumnjom zapadnih partnera.

Gülnur Can skoro da nije mogla povjerovati u ono što je doživjela u Ambasadi Savezne Republike Njemačke u Ankari, kada je, zajedno sa članovima porodice, tragala za mladićem iz Hamburga: "Njemački ambasador nam je potvrdio da sirijsku granicu praktično svako može preći", priča ona. "Bili smo šokirani." Za njemačke vlasti su propusne granice dvostruki problem. Najprije, stoga što ne mogu spriječiti mlade ljude da se priključe terorističkim grupama, a potom i zbog toga što se džihadisti bez većih teškoća, primjerice preko Turske, ponovo vraćaju u Njemačku.

"Niko ne dolazi direktno iz Sirije u Bremen", rekao je pokrajinski ministar unutrašnjih poslova Bremena Ulrich Mäurer tokom gostovanja na radio stanici Nordwest. Ovaj političar iz stranke SPD je proteklih sedmica sa svojim kolegama razgovarao o ovoj temi i oni su pokušali rekonstruisati putanju džihadista. "Mladići odlaze u Tursku i najčešće se misli da oni odlaze na odmor. Međutim, oni prelaze granicu. Kasnije iz drugih zemalja dolaze nazad u Frankfurt, a odatle u Bremen", kaže on.

Doduše pokušava se spriječiti povratak džihadista u Njemačku, kaže Mäurer. Međutim, osobe sa njemačkim pasošem ne smiju se vraćati s granice. A islamistima iz inostranstva, smatra on, spriječiti ulazak i zadržavanje u zemlji je opet veoma teško: "Granične kontrole su djelimično mizerne, što se tiče Turske, i zbog toga, naravno, imamo praktične probleme u realizaciji svega toga."

Posmatranje od strane tajne službe

Pri tome je, dodaje on, teško dokazati da li je povratnik učestvovao u zločinima islamista i dodaje da "ne postoji normalna saradnja sa Sirijom." Osumnjičeni džihadisti stoga moraju biti pod nadzorom Njemačke tajne službe i policije. "To je veoma intenzivna zadaća za personal, ali ja za to ne vidim druge alternative", kaže on.

I stručnjak za Bliski istok i islam Michael Lüders u islamistima, koji se vraćaju iz ratova u Siriji i Iraku, vidi ozbiljan izazov za njemačke sigurnosne službe. "Te povratnike treba pomno motriti", rekao je on u intervjuu za radio Bremen. "To može postati dugoročni problem. Mi kratkoročno ne moramo brinuti o tome." Predsjednik Saveznog ureda za zaštitu ustavnog poretka Hans-Georg Maaßen je u intervjuu za radio Deutschlandfunk govorio o "povećanoj apstraktnoj opasnosti". Konkretne dokaze on tom prilikom nije iznio.

Zahtjev za integracijske programe

Postoje i povratnici koji se okreću od islamista. "Imamo iskustvo sa jednim brojem osoba koje su se vratile i sada su spremne raditi zajedno s policijom, te tako pomoći sprejčavanje odlaska drugih mladih ljudi" , istakao je ministar unutrašnjih poslova Mäurer. Ulla Jelpke poslanica iz stranke Lijevih zahtjeva da se, kako bi se spriječilo da ti povratnici ponovo postanu aktivni i pretvore se u terorističku opasnost, uvedu integracijski programi.

U tu ideju uvjerena je i Gülnur Can. "Mislim da bez toga neće moći", rekla je ova zastupnica Zelenih u hamburškom izbornom okrugu Eimsbüttel. Ona kaže i da ti mladi ljudi ili mnogi od njih ne vide sebe kao heroje, kao i da su traumatizovani. "U slučaju da se oni uopšte i uspiju vratiti, moraju biti podvrgnuti psihološkom tretmanu", smatra Can. Ona apeluje na familije da se ne povlače zbog srama i osjećaja krivice, već da se obrate nadležnim službama i obavijeste javnost - da bi se izbjegla još veća nesreća. Sveobuhvatan koncept pristupa bivšim džihadistima do sada svakako nedostaje.