U sudnicama Kenije se uvijek iznova vode postupci uz neobične materijalne dokaze: tisuće mrava zapakiranih u male kapsule. Posebno su traženi mravi vrste Messor cephalotes, poznate i kao veliki afrički žetelac. Te životinje ubrajaju se među najveće mrave na svijetu. Tržišna vrijednost jedne kraljice prelazi 200 eura.

Izvoz divljih životinja iz Kenije u načelu je zabranjen, pogotovo zbog ilegalnih suvenira krivolovom ubijenih slonova i nosoroga. I Kenija i mnoge afričke države imaju vrlo stroge zakone protiv krijumčarenja divljih životinja, a već smo javljali o Kinezu, koji je pokušao izvesti mrave, osuđenom na godinu dana zatvora zbog biopiratstva.

Gdje su ih samo iskopali?

Visoke kazne bi trebale služiti za odvraćanje od šverca, ali čini se da ni to ne pomaže. Prošle godine su službe zaustavile i četvoricu muškaraca - dvoje od njih su bili 19-godišnji Belgijanci, koji su sami sebe nazvali „bandom mrava". Željeli su prokrijumčariti 5.500 mravljih kraljica u Europu. Osuđeni su na novčane kazne od oko 5.000 eura.

U sličnim slučajevima u zračnu luku često pozivaju entomologa i jednog od vodećih stručnjaka Afrike za mrave, Dina Martinsa: „Bio sam šokiran“, kaže on. „Ne samo zbog golemog broja životinja nego i zato što je riječ o kraljicama mrava.“ Među zaplijenjenim životinjama bile su mlade kraljice iskopane iz svojih podzemnih gnijezda. Takve kraljice imaju krila kako bi mogle odletjeti i osnovati nova gnijezda. „Ako se kraljice skupljaju u tom kritičnom trenutku, prekida se ključan korak u nastanku novih kolonija.“ Time se šteti i ekosustavu Kenije, jer mravi prenose sjeme trava i tako omogućuju stalnu obnovu vegetacije u savani.

Mravi su "cool" u Evropi

U Evropi je, osobito među mladima, sve popularniji trend držanja mrava kao kućnih ljubimaca. Drže ih u staklenim terarijima u kojima kraljica stvara potomstvo i tako osniva novu populaciju. Jedan od njih je - nazovimo ga Michael Meier. Tijekom studija želio je nekakvo društvo u stanu i tražio je kućnog ljubimca koji zahtijeva malo brige. „Kod mrava nije osobito važno hranim li ih danas ili sutra“, kaže on. Nekada je držao gotovo 30 kolonija u prostoriji posebno uređenoj za njih. Danas ih ima još samo četiri. Priznaje da su među ljubiteljima mrava traženi egzotični rodovi zato što ne miruju preko zime. „Tako cijele godine imate nešto od svojih  životinja."

Na internetu ima mnoštvo trgovina i par klikova mišem je dovoljno da mravi poštom krenu prema vama. Stvar je prestiža takvih trgovina imati kategoriju „African Ants“. Među ponuđenim vrstama gotovo u pravilu se nalazi i ona koja je više puta otkrivena u zračnoj luci u Keniji.

Ako pitate trgovce, kako su životinje dospjele u Evropu, uglavnom nećete dobiti odgovor. Ni prodavači, koji ističu kako imaju "dozvolu za uvoz", radije ne odgovaraju znatiželjnim novinarima. Jer ta se trgovina odvija u pravnoj sivoj zoni. Prema Međunarodnoj konvenciji o trgovini ugroženim vrstama (CITES), mravi se ne smatraju ugroženom vrstom. Njihova trgovina stoga nije zabranjena niti posebno regulirana na svjetskoj razini. Kenija doduše zabranjuje izvoz svih divljih životinja, no za razliku od slonovače, mravi se lako mogu prokrijumčariti iz zemlje u ručnoj prtljazi ili poštom.

Velika zarada, minimalni rizik

Biolog Russell Gray se bavi švercom svih životinja i sudjeluje u Global Initiative Against Transnational Organised Crime. On svjedoči kako je i bez mrava, šverca divljim životinjama sve više, dobrim dijelom zahvaljujći internetu. „Najvažniji zaključak jest da to više nije marginalni problem skriven na opskurnim internetskim stranicama. Danas vidimo ponudu švercanim životinjama i na uobičajenim platformama poput Facebooka.“

Njegov je tim prošle godine pretražio više od 60 platformi. Pronašli su 266.000 oglasa s točnim cijenama koje se traže: ukupna vrijednost je iznosila oko 58 miliona eura, a i to je izračunato bez insekata. Gray procjenjuje: „Ako bi uzeli u obzir cjelokupnu internetsku trgovinu divljim životinjama, vjerojatno je tu riječ o tržištu vrijednom više milijardi dolara."

Biolog Chris Shepherd iz američkog Centra za biološku raznolikost također ističe kako je sa švercom životinja zarada podjednaka kao u švercu narkotika „ali je rizik znatno manji". A kad neke životinjske vrste doista postanu blago, onda se za to počne zanimati i organizirani kriminal. Zato Shepherd traži stroža pravila i da se u konvenciju o zabrani svakako uvrste i insekti, osobito mravi.

Nema interneta zbog mrava - i u Bavarskoj

Jer i u Njemačkoj su mravi došli već na naslovnice: u južnoj Njemačkoj svako malo se događa da čitave kolonije velike žljezdaste mravlje vrste iz Sjeverne Afrike osnuju svoju koloniju u razvodnim ormarićima telefonske i električne mreže. A to onda uvijek iznova uzrokuje kratki spoj i prekide. To je već postao međunarodni problem: nadležni iz Austrije, Švicarske i južne Njemačke sastali su se u ljeto 2025. na konferenciji o mravima radi razmjene iskustava. Problem su i klimatske promjene: u snijegu i mrazu davnih dana ti afrički mravi ne bi dugo izdržali. Ali na višim temperaturama se ta  vrsta mrava sve bolje prilagođava i srednjoj Europi.

Shepherd doduše upozorava kako većina takvih invazivnih mrava u Europu dolazi preko uvoza biljaka, a ne internetskom trgovinom. Ipak, to nije bez rizika: nitko ne može jamčiti da kolonije jednog dana neće biti puštene "na slobodu" u prirodu Europe. Sakupljači poput Meiera dobro poznaju te rasprave: po njegovom mišljenju, kad nekoga prestane zanimati njegova kućna zbirka mrava, bilo bi bolje da se predaju drugima ili ako ništa drugo, da se humano usmrte na stručan način a ne da ih puste na slobodu. Za Shepherda takve rasprave nisu dovoljne: on traži da i nadležne službe nešto poduzmu.