23-godišnja Maria Sánchez* gajila je velike nade kad je došla u Njemačku. Kao medicinska sestra kod kuće u Madridu nije imala nikakvu perspektivu. U Berlinu je pak napokon dobila posao. Ugovor je potpisala s privatnom tvrtkom koja pruža usluge njegovanja. Dio tog ugovora je i klauzula koja Sánchez sad zadaje veliku brigu. Mlada je žena nezadovoljna i rado bi promijenila poslodavca, ali to i nije tako jednostavno. Ako da otkaz prije nego što isteknu dvije godine, mora platiti i do 6.600 eura kazne. Iz kojih se točno troškova sastoji tih 6.600 eura, ne zna. „Ugovor je nejasan, stvari nisu dobro objašnjene“, rekla je u razgovoru za DW. Sanchez ostaje – strah od zaduženja je prevelik. „Trenutačno ne mogu tražiti bolji posao“, kaže.

Kalle Kunkel, tajnik sindikata ver.di, upoznat je s dovoljnim brojem takvih ili sličnih slučajeva. Dosad zna za više od 100 zaposlenika iz Španjolske, Grčke ili Portugala koje sputavaju takvi ili slični ugovori. Njegovateljima u nekim poduzećima prijete kazne u visini i do 10.000 eura. „Tako se kolege u biti vežu za pojedina poduzeća“, kaže. Što im se tu točno zaračunava, razlikuje se, a često je i nejasno. „Ta je računica vrlo netransparentna“, kaže. Zaposlenici najčešće trebaju sami platiti dodatak na stan ili troškove za ovjeravanje dokumenata. No najveću stavku predstavlja dopust pri pohađanju tečaja jezika. Obvezni tečaj jezika najvećim se dijelom pokriva subvencijama Europske unije iz Europskog socijalnog fonda, ali troškove, koji nastanu dok njegovatelji uče jezik i zato ne mogu ići na posao, trebaju sami snositi.

Loša plaća – i malo prilika za promjenu posla

To za njegovatelje često ima drastične posljedice: Mnogi bi rado promijenili posao jer su plaće često loše. „Kad kolege dođu u Njemačku, shvate da ovdje imaju posao, ali da ih plaćaju puno manje nego što bi u Njemačkoj u biti mogli zarađivati“, kaže Kunkel. Većina njih je ugovore vidjela već u Španjolskoj, ali oni tek ovdje shvate konkretno značenje satnice kao i činjenicu da njihovi njemački kolege zarađuju znatno više.

Primjer: Društvo za intenzivnu medicinsku njegu (GIP) nije tarifno vezano, a nema ni radničko vijeće. Strani njegovatelji ovdje u pravilu zarađuju 9,50 eura po satu. Za usporedbu: U javnoj službi ili u „Diakonie“, organizaciji evangelističke crkve za socijalni rad, njegovatelji imaju 30 do 40 posto veću satnicu. Tu je i činjenica da se u slučaju bolesti ili odmora taj iznos dodatno smanjuje. Španjolska njegovateljica Sánchez kaže da se ne plaća 12 sati redovne službe, nego samo šest do sedam sati dnevno.

Njemačka postaje neatraktivna

„To je eksploatacija ljudskih resursa. Posao njegovatelja tako neće postati atraktivniji, a to se prije svega odnosi na odlazak u Njemačku“, ljuti se tajnik sindikata. A Njemačkoj očajnički trebaju njegovatelji iz inozemstva. Dok se njegovateljima u španjolskom zdravstvenom sustavu nudi sve manje prilika, u Njemačkoj postoji 30.000 slobodnih radnih mjesta. U toj će branši do kraja ovog desetljeća nedostajati 220.000 kvalificiranih zaposlenika, upozoravaju predstavnici ove branše.

Njemačka je zato prije nekoliko godina pokrenula reklamnu kampanju za njemački zdravstveni sustav. U središtu pozornosti su pogotovo zemlje južne Europe, Španjolska, Grčka, Italija i Portugal, kako je pokazao mali upit koji je 2013. godine poslan njemačkoj Vladi. „Nije moguće da njemačka poduzeća crpe know-how iz drugih zemalja i da se troškovi onda još prebacuju na kolege“, žali se Kunkel. „To je politički skandal.“

Štednja na pelenama

No njegovateljima brige ne zadaju samo ovi mučni ugovori. Mnogi su bili neugodno iznenađeni i teškim uvjetima rada, kaže Kunkel. Medicinske sestre pričaju na internetskim forumima da im je, npr. rečeno da koriste manje pelena kako bi uštedjeli novac. Navodno je bilo slučajeva nepravilnog zbrinjavanja rana kod pretilih pacijenata. A tu je i još jedna činjenica: U Španjolskoj se njegovatelji obrazuju u okviru trogodišnjeg studija. Liječnik postavlja dijagnozu, ali mnoge liječničke tretmane preuzimaju upravo njegovatelji. U Njemačkoj, gdje njegovatelji prolaze kraću obuku koja je na razini srednje škole, situacija je drukčija.

Jedna je Marijina kolegica već povukla kočnicu. Dala je otkaz u privatnoj tvrtci koja pruža usluge njegovanja – unatoč kazni zbog kršenja ugovora u visini od 6.600 eura. „Uvjeti rada jednostavno nisu bili pravedni“, kaže. „No sad sam sretna.“ U Njemačkoj želi ostati još četiri godine.

*redakcija je promijenila ime