Miodrag Mitić iz sela Rakovac u okolini Bujanovca bavi se poljoprivredom od malena. Danas to radi sa ocem i sa sinom koji se nakon srednje škole vratio na selo. Gaje goveda i svinje, sade žitarice i povrće na devet hektara svoje zemlje, a i dodatne hektare uzimaju pod zakup.

Od 12 muznih krava, oko 100 litara prodaju mljekari, a od preostalih 60 litara prave sir. Mitić kaže da se ne isplati sve davati mljekari, jer ona kasni s isplatom po tri, četiri mjeseca. Cijena otkupa i dinamika isplate su, smatra, prva dva razloga za trenutnu nestašicu mlijeka u Srbiji.

„Poljoprivreda se sve više i više gasi. Znači, skupoća goriva, cijena mlijeka niska, pet litara mlijeka treba da daš za kilo nafte. Nikakve matematike tu nema. I tek će biti nestašice, jer samo u našem selu je svaka kuća imala po pet, šest krava, a sad tek svaka peta kuća ima po dvije ili tri krave“, kaže Mitić. Ogorčen je na državu. Kaže da ni malo ne vodi računa o poljoprivrednicima.

Slične prigovore ima i Ridon Mustafi iz sela Oslare, takođe kod Bujanovca. Od države je jednom uspio da dobije jednu kravu. Ima ih inače deset i smatra da nije istina da mlijeka nema, jer on sam svakog jutra isporučuje mljekari oko 130 litara.

Mljekara mu, međutim, ne uplaćuje na vrijeme novac, a i cijena za otkup je veoma niska: „38 dinara i premija 15 do 53 dinara. To nije dobro. Ali šta da radimo, kome da damo? Znači, povoljno nije. Jer, ove krave treba da hranim, pa da dobijem to mlijeko. A sve je skupo. Džak koncentrata košta oko 2.200 dinara. Ja ne kupujem, imam moju proizvodnju, kukuruz, imam ječam, pšenicu, pa pravim svoju mješavinu, i dam stoki. Inače da ih kupujem, nemam računicu da ih čuvam“, žali se Mustafi.

Onaj ko je uvozio sada je u problemu

Niška mljekara „Milk haus“ (Milk House) otkupljuje mlijeko od oko 3.500 gazdinstava iz jugoistočne, jugozapadne i centralne Srbije. Direktor prodaje Miloš Milošević kaže da oni pomažu tim gazdinstvima i oko jesenje sjetve i pravljenja zaliha hrane, kako bi se povećavao broj grla.

„To mora da se prati kako bi ti farmeri opstali i nastavili da napreduju. Ako oni stagniraju, stagniraćemo i mi. Ako ne ulažemo u njih, ne ulažemo u sebe. Svo ulaganje u farmere, u proizvođače, to je direktno ulaganje u rast mlijeka. Bez sirovog mlijeka – to je glavna sirovina, ne može se bez toga“, kaže Milošević.

On dodaje da u aktuelnoj situaciji s nestašicom mlijeka oni nemaju tih problema. Napravili su, objašnjava, preraspodjelu proizvodnje – proizvode više mlijeka, a manje mliječnih proizvoda. Čak su dobili i nove kupce, ali ne mogu, kaže, oni da nadoknade nedostatak drugih mljekara.

„Nestašica mlijeka je na žalost realna“, kaže Milošević. Prethodnih godina je postojala tendencija pada i kod sitnih i kod krupnih prerađivača, odnosno mljekara, tako da je to shvaćeno manje-više neozbiljno. Uvijek je na evropskom tržištu bilo dovoljno mlijeka da se to popuni, ali ovog trenutka na žalost nema. Zato je onaj ko je dosta uvozio sada u problemu."

Uredbe vlade nisu dugoročno rješenje

Analitičar i publicista Branislav Gulan za DW potvrđuje da je sve manje stoke u oborima i da je sa smanjenjem broja grla opala proizvodnja mlijeka. Samo u 2021. smanjena je proizvodnja za sto miliona litara, a u legalnim tokovima je manje od 800 miliona litara mlijeka, kaže Gulan.

„Razlog su loše mjere agropolitike i skupa stočna hrana. Jer, vlasnici stoke mlijekom hrane i sve manji broj prasića u oborima, oni godišnje popiju oko 100 miliona litara mleka. A razlog smanjivanja proizvodnje i pada broja grla je što je cijena litra mlijeka manja od cijene litra vode“, tvrdi Gulan.

Vlada povremeno reaguje, pa kroz subvencije poveća cijenu za par dinara, ali to ne rješava probleme. To je, smatra Gulan, gašenje požara. „Uredbe nikada nisu donijele dugoročno rješenje problema. Tokom 2002, prema zvaničnim podacima, u Srbiji je bilo 1,2 miliona grla krava i junica. Danas ih je tri puta manje, jer se njihov broj konstantno smanjuje. Procjena je da ima manje od 400.000 grla u stajama i u tovu. Nema ni mladih poljoprivrednika u ovom poslu."

Gulan ukazuje i na nedovoljnu zainteresovanost lokalnih i državnih organa za komunikaciju sa stočarima, posebno s najvećim brojem njih, odnosno s onima koji najčešće imaju do deset krava.

„Proizvodnju su smanjili oni koji to nisu željeli, jer im uslovi koje je država stvorila nisu to omogućili“, ocjenjuje Gulan i navodi moguća rješenja: „Prvo, za unapređenje proizvodnje mlijeka neophodno je da se masovnije preuzmu adekvatne mjere za poboljšanje rasnog sastava krava. Neophodno je stalno praćenje njihovog zdravstvenog stanja, ishrana i njega stoke, a takođe i primjena novih biotehnologija u proizvodnom procesu."

„Svega toga nema", tvrdi Branislav Gulan, „jer stočari ističu da do njih nisu stigle namijenjene subvencije od 28 milijardi dinara koje su im navodno bile upućene. Zbog takvog odnosa države, danas je gotovo nemoguće da opstane veliki broj malih farmera u uslovima prekomjernog uvoza i niske otkupne cijene mlijeka."

Ko je kriv, država ili građani?

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ne vidi međutim da je problem u državi. Nedavno je izjavio da mlijeka ima dovoljno i da su za nestašicu krivi građani: „Ako vam mi kažemo da imamo dovoljno šećera, onda to znači da ga ima i da ne morate da kupujete po 100 kilograma. (…) To se sad dešava sa mlijekom. Mi vam sad saopštavamo da imamo dovoljno mlijeka. Daću vam precizne podatke. Ali ne možemo dovoljno da imamo mlijeka kad uđete i kupite 36 litara dugotrajnog mlijeka“, rekao je Vučić.

Za to vrijeme, Miodrag Mitić iz Rakovca pokazuje novi traktor. Kupio ga je sam, jer ga je država odbila na konkursu za kupovinu mehanizacije. „A meni traktor treba. Ja hoću da ostanem na selu, moj sin takođe. I morao sam da izvadim 25.000 evra. A onda se čude što niko neće na selo.“

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu