Barikada od vreća punih snijega i pijeska, visoka tri metra, blokira pristup Trgu neovisnosti u Kijevu. Ovdje stoji i plakat s natpisom „Bjelorusija je s vama!“. Očito je riječ o solidarnosti bjeloruske oporbe s aktivistima u Ukrajini. No ta bi se poruka mogla shvatiti i tako da u Ukrajini vladaju uvjeti kao u susjednoj Bjelorusiji.

Fotografija muškarca s bradom koja se nalazi malo podalje od plakata, kao da to želi potvrditi. Riječ je naime o Juriju Werbizkiju, 50-godišnjem seizmologu iz Lvova čije je mrtvo tijelo pronađeno 22.siječnja (januara) u jednoj šumi nedaleko od Kijeva. Pojedinosti o uzrocima njegove smrti nisu poznate. U liječničkom izvještaju stoji da je preminuo od hladnoće – u Ukrajini trenutno vladaju temperature i do 15 stupnjeva ispod nule. Zbog sumnje u ubojstvo policija ovaj slučaj još uvijek istražuje.

Ostavljen u šumi, na hladnoći

Ono što je poznato je da je Werbizkij sudjelovao na prosvjedima u Kijevu i da je tom prilikom zadobio ozljede na oku. Ihor Luzenko, koji je također sudjelovao na demonstracijama, odveo ga je u bolnicu. „Tamo nas je otelo deset muškaraca. Odveli su nas u šumu i tukli. Osobe koje su to učinile su vjerne režimu predsjednika Janukoviča. Oni su spremni na sve, pa čak i na ubojstvo „kako bi zaštitili zemlju“ – oni to naime tako vide“, navodi Luzenko u razgovoru za Deutsche Welle. On se zbog ozljeda još uvijek nalazi u bolnici. Što se tiče smrti njegovog kolege, Luzenko navodi kako ne vjeruje da su otmičari Werbizkija namjeravali usmrtiti, no da ih ipak nije „posebno zanimalo hoće li on preživjeti u šumi, na hladnoći, ili ne“. „Mislim da su nas samo htjeli zastrašiti", kaže on dodajući kako je uvjeren da slične grupe „operiraju“ i na drugim mjestima.

Neizvjesne i mnoge druge sudbine

Ovakvi slučajevi u Ukrajini više nisu nikakvi izuzeci. Od 22. siječnja u Kijevu je nestao i Dmytro Bulatov (35), jedan od voditelja oporbene organizacije „Automaidan“ . Riječ je o skupini mladih ljudi koja se u međuvremenu razvila u jednu od glavnih pokretačkih snaga prosvjeda u Ukrajini. Bulatov je isto tako bio taj koji je 19. siječnja ukrajinsku oporbu pozvao na ujedinjenje i da izabere zajedničkog vođu demonstracija. Međutim, do „ujedinjenja“ nije došlo – naprotiv, toga je dana u Kijevu došlo do radikalizacije prosvjeda. „Automaidan“ je tih dana stao na stranu Vitalija Klička i njegove stranke UDAR.

Prilikom jedne od akcija grupe „Automaidan“, kada je pokušala blokirati autobuse s pripadnicima specijalne policije, uhićena je skupina od desetak aktivista. Međutim, kako je kasnije javila policija – „Bulatov nije bio među uhićenima“. „Moguće je da su članovi vlade povezani s njegovim nestankom. To je zapravo najvjerojatnija mogućnost. Do danas se ne zna je li Bulatov još na životu ili ne. Moguće je da se i sakrio budući da su mu već mnogo puta prijetili“, navodi Olexij Hryzenko iz spomenute grupe. On dodaje kako su u međuvremenu Bulatovi prijatelji raspisali za njime „tjeralicu“ na kojoj stoji da nagrada za informacije o Bulatovoj sudbini iznosi 26.000 dolara.

Bjeloruske metode na ukrajinskom tlu

Priče o nestalim aktivistima mogu se čuti i iz drugih gradova Ukrajine. Vitali Portnikov, jedan utjecajni novinar i član Koordinacijskog vijeća oporbenog pokreta, u međuvremenu je napustio zemlju. Kako kaže, dobio je informacije da će „postati novi Georgij Gongadse“ – novinar iz Kijeva kojeg je policija zbog kritika na račun režima u jesen 2000. godine otela i usmrtila u jednoj šumi. Ovaj je slučaj u Ukrajini izazvao veliku i duboku političku krizu.

Mnogi stručnjaci i promatrači situacije u Ukrajini navode da su za ova djela odgovorni specijalni „odredi smrti“ u čijem su sastavu i pripadnici policije kao i kriminalci. U njihovu „nadležnost“ spadaju otmice posebno angažiranih aktivista, njihovo tjelesno mučenje pa čak i ubijanje. Pretpostavlja se da bi ovakve akcije trebale zastrašiti članove oporbe, te da iza njih stoje pripadnici ruskih tajnih službi. No, za sada za ovakve tvrdnje ne postoje čvrsti dokazi nego tek indicije.

Inače, pojam „odreda smrti“ zapravo potječe iz Bjelorusije. Tamo su naime tijekom 90-tih godina prošlog stoljeća na sličan način nestajali oporbeni političari i novinari. Kasnije je pred sudom dokazano da je barem u jednom slučaju ubojstva jednog novinara sudjelovala bjeloruska tajna služba.

Autor: Roman Goncharenko/ Željka Telišman

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić