„Nezavisnost se u svakom slučaju isplatila. Možemo biti ponosni na to!“, kaže bivša premijerka Hrvatske Jadranka Kosor povodom 25 godina nezavisnosti njene zemlje. „U svakom slučaju se isplatilo“, podjednako je siguran i Milan Kučan. Najvažniji argument u tom smislu za ovog „oca slovenačke nezavisnosti“, kako ga nazivaju i prvog predsjednika nezavisne Slovenije je sljedeći: „Mi od tada sami možemo odlučivati o svojoj sudbini.“

Raspad Jugoslavije, nakon proglašenja nezavisnosti Slovenije i Hrvatske, bio je i u BiH moguć bez nasilja. Ovo, u najmanju ruku iz današnje perspektive, tvrdi posljednji predsjednik Jugoslavije Stjepan Mesić i kasnije dugogodišnji predsjednik Hrvatske. On je još 1991. godine predložio da sve republike bivše Jugoslavije odmah proglase nezavisnost i formiraju konfederaciju na „probno vrijeme“ od tri do pet godina, objašnjava Mesić u razgovoru za dpa. Samo u BiH je život izgubilo 100.000 ljudi, stotine hiljada su protjerane.

Mesić kaže da je njegov prijedlog propao jer ga je spriječio srbijanski vlastodržac Slobodan Milošević. „Njegov cilj je bio da na ruinama Jugoslavije stvori Veliku Srbiju“, kaže Mesić. Milošević je, kaže Mesić, svoje sunarodnjake u srpskim dijelovima Hrvatske i BiH podstakao na rat i time izazvao veliko krvoproliće. Početak kraja Jugoslavije označila je nazavisnost Slovenije i Hrvatske. Ratovi koji su počeli 1991. godine okončani su tek 1999. godine nakon što je NATO bombardirao Srbiju.

Stare ideološke borbe

A kako sve izgleda danas u Sloveniji i Hrvatskoj koje su u međuvremenu obje članice Europske unije i NATO-a? U Hrvatskoj se od strane HDZ-a, koji je najveća stranka, podstiče na vraćanje u prastare ideološke bitke. Politička desnica HDZ-a koketira ponovo sa fašističkom hrvatskom državom iz Drugog svjetskog rata (NDH). Socijaldemokratska opozicija u očima HDZ-a predstavlja „djecu komunizma“.

I u Sloveniji se otvaraju stari frontovi. Vođa opozicije Janez Janša, koji je prije 25 godina bio prvi ministar odbrane nezavisne Slovenije, je upravo pokrenuo sudski postupak protiv svog najvećeg suparnika Kučana. Kučan je navodno kao nekadašnji šef Komunističke stranke, koji je prešao u redove demokrata i od 1991. do 2002. godine obavljao funkciju prvog predsjednika, prilikom raspada Jugoslavije počinio „veleizdaju“.

„Njegov koncept je ipak samo revanšizam“, kaže Kučan. „Prije 25 godina postojalo je veliko jedinstvo između političara i građana o ostvarivanju nezavisnosti“, kaže Kučan. „Konfrontacija sa komunizmom, koja više uopće ne postoji, blokira pogled u budućnost. To je jednostavnije nego ponuditi viziju za budućnost“, kaže Kučan. U ovom sukobu između ljevice i desnice u Sloveniji, koji se stalno ponavlja, riječ je čak i o njihovoj ulozu u Drugom svjetskom ratu.

Građani Slovenije su umorni od ove jalove diskusije što je, prema ispitivanjima javnog mnijenja, povećalo broj onih koji osjećaju nenaklonost prema političarima. Taj broj sada iznosi 70 posto. „Ja sam Janši i Kučanu rekao da bi sada trebali prestati sa neprijateljstvima“, kaže Dimitrij Rupel, prvi ministar vanjskih poslova Slovenije. Iako je prijatelj Janeza Janše Rupel mu daje malo šansi: „Njegova ekstremna politika nikada ne može privući dovoljno birača.“ On smatra da bi krizu političke klase, koju čine „još samo drugorangirani političari“ trebalo prevazići tako što bi na narednim izborima bilo 90 nestranačkih kandidata, koji su ugledne osobe u Sloveniji. Oni bi, kako smatra Rupel, trebali građane vratiti i politiku.