Kada je 21. novembra 2013. godine tadašnje ukrajinsko državno rukovodstvo na čelu sa predsjednikom Viktorom Janukovićem odbilo potpisati sveobuhvatni Sporazum o asocijaciji i pridruživanju sa EU, iste večeri je došlo do spontanog okupljanja demonstranata na Trgu neovisnosti u Kijevu. Te demonstracije su označile početak građanskog protesta, koji je pod imenom "Euromaidan" postao masovni pokret protiv korumpiranog, na nasilje spremnog pro-ruskog rukovodstva koje je nekoliko mjeseci kasnije pobjeglo iz zemlje.

Godinama su Kijev i Brisel pregovarali o ugovoru koji je Ukrajinu trebao približiti EU. Trebalo je uvesti europske standarde i vrijednosti i time ukinuti korupciju u zemlji. Za brojne Ukrajince je sa tim bila povezana i sasvim konkretna nada za liberalizaciju viznog režima kako bi se vlastitim očima vidjelo kako funkcionira život u Europi. 

Ukrajinci više ne žele rusko skrbništvo

Ipak umjesto toga vlada u Kijevu propagira odjednom neobavezujuću carinsku uniju sa Rusijom. I na sastanku Inicijative EU sa zemljama istočnog partnerstva, 28. i 29. novembra u Vilniusu, Januković zvanično odbija staviti svoj potpis na Sporazum o asocijaciji i pridruživanju sa EU. Gledano iz ugla Ukrajinaca to je odbijanje boljeg života.  

Moskva je prethodno Ukrajinu stavila pod veliki pritisak. Riječ "ekonomski rat" bila je na dnevnom redu. Kakve drastične mjere će Kremlj poduzeti kasnije protiv Ukrajine - 2014. je anektirao Krim i skovao rat u Donbasu - u novembru 2013. godine još niko nije slutio. No brojnim Ukrajincima je onomad postalo jasno da carinska unija sa Rusijom za njihovu zemlju znači sve veće tutorstvo Moskve.

Ustanak protiv korumpiranog i na nasilje spremnog režima

Ubrzo se pokazalo na kakvo nasilje je Janukovićev režim spreman: Već u noći 30. novembra su ukrajinske specijalne jedinice "Berkut" započele ekscesivno nasilje protiv mirnih demonstranata. Šokirani ovom brutalnošću stotine hiljada ljudi se svaki dan počelo okupljati u Kijevu. "Euromaidan" je postao masovni pokret koji obuhvaća sve društvene grupe i generacije. Došlo je do "Revolucije dostojanstva" jer ljudi više nisu željeli dozvoliti da budu udarani, obeshrabrivani i pokradani od strane tadašnjeg vlastodršca.  

22. februara 2014. godine su pobijedili u toj borbi. Do tada je život izgubilo više od 100 ljudi. Januković je otišao u Rusiji koja do danas sprječava njegovo izručenje Ukrajini. Tamo se protiv njega u odsustvu vodi proces za veleizdaju.

Danas Ukrajinci uživaju bezvizni režim za putovanje u EU. Više nego ranije putuju na Zapad. I Sporazum o asocijaciji i pridruživanju je potpisan. Ekonomski odnosi napreduju. Od toga profitiraju i ljudi. Ipak "revolucija" nije završena. Samo politöki nema viüe ko da je vodi.

Zašto je "revolucija" nezavršena

Korupcija i dalje postoji u Ukrajini. Pravna država još uvijek ne funkcionira. Stranke jedva da igraju ulogu u donošenju političkih odluka. Još uvijek se politika vodi iz pozadine, oligarsi i dalje vuku konce. Među te vrlo bogate poduzetnike se ubraja i 2014. godine izabrani predsjednik Petro Porošenko. Brojni Ukrajinci ga zbog toga odavno smatraju i dijelom problema. Ipak prava alternativa do sada nije na vidiku. 

Civilno društvo je pokretom sa Maidana dobilo na zamahu. No ono nema dovoljno utjecaja na politiku. Za aktiviste je rad još uvijek opasan. Nekoliko aktivista za borbu protiv korupcije i novinara su ubijeni nakon dešavanja na Maidanu. Niko do sada nije razjasnio te zločine. Ustanak u Ukrajini nalazi se u ćorsokaku.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android