Mladić u svojim tridesetim, ruku u stalnom pokretu, mišićav, kratko podšišan i preplanuo. Odmah se vidi da Maks Leopold posljednje mjesece nije proveo sjedeći za kancelarijskim stolom - bio je na sirijskom frontu. Kada govori o akcijama kurdske YPG (Narodne zaštitne jedinice), kaže 'operacije', a kada vojnim žargonom govori o 'neprijateljima' onda misli na 'Islamsku državu'.

Cilj IS-a je da slomije moral Kurdima

Leopold je takođe bio tamo i kada su Kurdi preuzeli grad Manbidž sa 70.000 stanovnika iz ruku IS-a. Islamska država je minirala veliki dio grada. Snajperisti su osipali vatru po napadačima, a neki su ciljali isključivo žene. Strategija: gađati borkinje kako bi onda njihove muške kolege, koje pokušavaju da ih izvuku iz zone razmjene vatre, mogli lakše da imaju na nišanu. A to bi trebalo da slomi moral kurdskih vojnika.

Leopold priča da bi se od deset kurdskih vojnika, koji su išli u borbu u Mandbidž, vratila tek njih trojica ili četvorica. Ovaj put je to imalo veze s tim da nijedan borac IS-a nije smio da pobjegne. Naime, po savjetu američkih vojnih stratega Manbidž je bio pod takvom opsadom da nije postojala nijedna rupa. Kod dosadašnjih operacija, Kurdi bi uvijek ostavili jedan koridor ka jugu slobodan za bijeg. No, ova bitka u Manbidžu je bila bitka na život i smrt.

Stradanje civilnog stanovništva

Civilno stanovništvo je beskrajno trpjelo u ovim sukobima. Borci IS-a su minama pokušavali da blokiraju izlaze kojima su se u bijeg davali civili. Ali, bez obzira na to, očajni ljudi su pokušavali po svaku cijenu da pobjegnu iz grada. Leopold svjedoči o pokušaju 20 ljudi da preko minskog polja napuste grad. Muškarci, žene, djeca su bili bukvalno 'razneseni' - drukčije se to ne može opisati, priča. O drugima, teško ranjenim koji bi preživjeli ovaj pokušaj bijega, Leopold bi se brinuo zajedno sa drugih četvoro bolničara; četvorica muškaraca, svi sa Zapada. Njemu teško pada da osvajanje Manbidže opiše kao pobjedu. Previše je sve opustošeno, previše veliki broj mrtvih, previše teško ranjenih.

Svijet priča o Alepu, gradu u kojem je zbog blizine turske granice, barem na početku rata bilo nekoliko zapadnih novinara. Ali, Alepo nije jedini grad u Siriji u kojem rat boli neizdrživo. "Manbidž je bio nevjerovatno mjesto za topovsko meso", kaže Leopold i napominje kako ne želi ovim da kaže da u Alepu nije bilo strašno, već da ima "toliko mnogo gradova u kojima je jednako strašno". "Ali, o njima svijet ne zna ništa", kaže ovaj njemački bolničar koji je dobrovoljno otišao da pomaže u građanskom ratu u Siriji.

Neizdrživa turska vojna ofanziva

Za Leopolda je nepodnošljivo to što je turska vojska upravo sada umarširala u Siriju, i to ne samo u pogranični grad Džarablus koji je htjela osloboditi od 'Islamske države', već i to što su se borili protiv Kurda raspoređenih oko grada. "Moje najveće brige su te da je borba za Manbidž i ideju da se IS-u zatvori važan pristup Turskoj bila uzaludna, i da su svi poginuli i ranjeni svoje živote džabe dali." On kaže da su trenutne akcije Turske jednostavno neprihvatljive.

U tom smislu Leopold kritikuje i neaktivnost njemačkih političara. "Tu se vidi potpuno neznanje oko toga šta ova ofanziva znači u borbi protiv 'Islamske države'". Tako da Kurdima jedina nada ostaju Amerikanci, ali i oni bi Kurde u novijoj istoriji svaki put ostavljali na cjedilu kada to više ne odgovara interesima Sjedinjenih Država.

Vojnici iz članica NATO nisu samo savjetnici

Ali, zašto je Maks Leopold konflikt u Siriji učinio svojim? Zato što više nije mogao da gleda da svijet to samo posmatra, kaže. Zato što se u svijet šalje pogrešna slika o YPG-u i PKK. Radikalne kurdske trupe već odavno nisu staljinističke i komunističke organizacije - kada bi to bilo tako on kaže nikada ne bi za njih stavio na kocku svoj život. Kurdima je samo do autonomije i direktne demokratije.

Međutim, Leopold takođe kaže da postoji direktna podrška stranih trupa. "Imamo na terenu vojnike iz različitih NATO država koji nisu tu samo u savjetodavnom smislu. Sanitetski NATO timovi su nerijetko učestvovali u direktnom spašavanju ljudskih života", priča Leopold, "sigurno više od hiljadu ljudi".

A njegov život? Kako će on izgledati ubuduće? Sada će prvo otići na odmor i dobro se ispavati, kaže Maks. Takođe želi da dobro osmotri da nakon dramatičnih ratnih iskustava ne isplivaju neki posttraumatski stresni poremećaji.