„Car iz Crne Gore neće u staro gvožđe", piše dnevnik Handelsblat: „Njegovi sljedbenici ga zovu 'balkanskim Džoržom Klunijem' a protivnici 'carem' Crne Gore. U maloj jadranskoj zemlji nema političara koji toliko polarizuje kao što je to Milo Đukanović. 56-godišnji dvometraš već decenijama vuče konce u Crnoj Gori sa svojim mafijaškim strukturama."

Portal Špigel onlajn primjećuje: „Opozicija već dugo optužuje Đukanovića da vodi Crnu Goru kao svoj porodični posjed. Da vlada autoritarno i da je svoj milionski imetak nakupio na sumnjiv način zbog svoje blizine sa mafijom. Njegov najjači konkurent Bojanić je za vrijeme glasanja rekao da Đukanović hoće da pretvori Crnu Goru u 'diktaturu' […] U zemlji od 620.000 stanovnika, stalno se dešavaju ubistva nasred ulice, i napadi bombama podmetnutim u automobile koji se pripisuju organizovanom kriminalu […] Za SAD i EU Đukanović, i pored svih kritika, ostaje najvažniji sagovornik. Ta podrška se obrazlaže time što Đukanović stalno radi na povezivanju svoje zemlje sa Zapadom."

Švajcarski dnevnik Noje cirher cajtung piše o „Opasnom Galebu na nebu nad Jugoslavijom" i to povodom pada Super-Galeba G-4 u Vojvodini: „Još dok je Tito bio živ, 1975. godine, izdat je nalog za gradnju borbenog aviona. Tri godine poslije njegove smrti, 1983, Galeb G-4 je bio zreo za serijsku proizvodnju i počela je isporuka vojsci. Jugoslovenska avijacija je preuzela 85 aviona, a Burma koja je do 1979. bila nesvrstana zemlja, kupila je 12 letilica. Pogoni za razvoj i proizvodnju se nalaze u Mostaru i u Žarkovu kod Beograda. Proizvodnja je trajala do 1991, dok se zemlja nije raspala u ratu."

„Od kraja rata naovamo, Beograd – sa umjerenim uspjehom – pokušava da se nadoveže na vrijeme jugoslovenske industrije oružja. Prema srpskim podacima, trenutno 20 aviona tipa Lasta služi iračkoj avijaciji za obuku. No, i Galeba G-4 još uvijek je u ponudi jugoslovenskog izvoznika oružja SDPR. Firma hvali te avione kao lake za upravljanje, njihovu pokretljivost i bezbjednost."

Isti list piše o tome kako je hrvatski parlament u petak ovlastio vladu da ratifikuje Istanbulsku konvenciju savjeta Evrope. „Sporazum izh 2011. obavezuje potpisnike da se bore protiv nasilja nad ženama u svim formama. Zakonodavnim putem, ali i formiranjem sigurnih kuća i preventivno putem prosvjećivanja i istovjetnog tretiranja muškaraca i žena. Da bi poslanicima koalicije centra i desnice olakšala glasanje, vlada je prije glasanja podnijela obavezujuću izjavu da će pri sprovođenju sporazuma biti sprečavano nasilje nad ženam i djecom, ali i da ni u kom slučaju neće biti širenja ‚ideologije polova‘ – a Katolička biskupska konferencija je prije toga upozorila da je Konvencija u suprotnosti sa prirodnim pravom i da je usmjerena protiv dobra porodice i ‚demografske obnove‘ nacije."

„Više desetina hiljada osoba je u martu u Zagrebu i u predvečerje glasanja u parlamentu demonstriralo protiv Konvencije i premijera Andreja Plenkovića optužilo za izdaju."  

„Sa Hrvatskom su na Balkanu sada osim Bugarske sve zemlje-članice Savjeta Evrope potpisale Istanbulsku konvenciju. Sa tim nije obavezno povezan i veliki napredak u zaštiti žena od kućnog nasilja, što pokazuje pogled u susjednu Srbiju sa sedam miliona stanovnika: svake godine, prema navodima ženskih organizacija, biva ubijeno oko 30 žena – ubice su njihovi supruzi ili partneri", piše Noje cirher cajtung.

Priredio: Saša Bojić

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android