Sala muzeja u centru grada u Kijevu, bijela i preplavljena jakom sunčevom svjetlošću, djeluje sterilno. Tim jači je kontrast u odnosu na tridesetak fotografija: vojnici obliveni krvlju, uništeni tenkovi. "Teško je shvatiti da se ovaj rat događa paralelno sa našim normalnim životima", kaže Ljudmila Davidovska, saradnica muzeja. "Ako pogledate njihova lica, shvatite da mnogi više nisu živi."

Prekretnica rata

Izložba je posvećena bitki za istočnoukrajinski Ilovajsk, prije godinu dana. Ova bitka se smatra najvećim porazom Ukrajine u ratu protiv proruskih separatista. Vlasti u Kijevu su potvrdile 370 smrtnih slučajeva i oko 160 nestalih. Drugi izvori govore o 1.000 mrtvih. Najviše ljudi je palo u pokušaju probijanja obruča 29. avgusta 2014. U subotu, na prvu godišnjicu, preživjeli i porodice žrtava u Kijevu održavaju pomen poginulima.

Oleksander Hljadelov je jedan od četiri fotografa čije slike su ovdje izložene. U avgustu 2014. godine on je pratio Ukrajinski bataljon dobrovoljaca "Donbas", bio ranjen u Ilovajsku. "Imali smo osjećaj da je to zamka", kaže Hljadelov, "neprijatelj je bio mnogo jači nego što smo mislili."

Ne čine samo veliki gubici Ilovajsk posebnnim - to je bila prekretnica. Zaustavljena je ofanziva ukrajinske vojske. Vlada je bila primorana da pregovara sa separatistima i početkom septembra je u Minsku potpisan prvi sporazum o prekidu vatre. Danas je Kijevu jasno: glavni razlog za poraz bila je "invazija ruskih borbenih snaga". To smatra ukrajinski Generalštab koji je sredinom avgusta predstavio preliminarne rezultate svoje istrage. Rusija negira angažovanje svoje vojsku u istočnoj Ukrajini. A koliko je krivo vođstvo ukrajinske vojske, i danas je kontroverzno. Državnom tužilaštvu se ne žuri.

Strateški željeznički čvor

U potrazi za odgovorima, moramo se podsjetiti događaja koji su prethodili ovoj bitki. U ljeto 2014. godine, ukrajinska vojska je počela veliku ofanzivu i izgurala separatiste iz velikih dijelova istočne Ukrajine. Grad Ilovajsk, važan željeznički čvor, imao je strateški značaj. U bitku za taj grad poslati su dobrovoljački bataljoni, a ne regularna vojska.

Oleksij Antipov iz Harkova je bio samo nekoliko nedjelja na frontu, kada je 18. avgusta 2014. kao snajperista u bataljonu "Donbas" krenuo prema Ilovajsku. "Morali smo da zauzmemo grad i tako prekinemo snabdijevanje separatističkog uporišta u Donjecku", kaže ovaj 37-godišnjak. Uspjeli su da zauzmu pola Ilovajska, ali za cio grad nisu imali snage. "Čak i tada, neki su upozoravali na Rusiju", rekao je Antipov. "Međutim, mnogi nisu mogli zamisliti takav podli udarac, pa ni ja."

Napad u sjenci nacionalnog praznika

Ali, očigledno se upravo tako nešto desilo. Andrij Senčenko je bio na čelu istražne komsije u ukrajinskom parlamentu: konstatovano je da su od 23. avgusta 2014. ruske snage sa više od 3.000 muškaraca prodrle u Ukrajinu. To se desilo na dan kada su vlasti u Kijevu imali uvaženu gošću: Angelu Merkel. Pored toga, Kijev se pripremao za proslavu 24. avgusta, Dana nezavisnosti. Tog dana je u Kijevu održana vojna parada.Vitalij Hrankin je bio jedan od prvih ukrajinskih vojnika koji su osjetili ruski napad. Nešto poslije ponoći 24. avgusta, iz Rusije su ispaljene rakete na njegov položaj, kaže 45-godišnjak iz Harkova. Ilovajsk se nalazi samo oko 50 kilometara od granice. Ubrzo nakon što se završila vojna parada u Kijevu, Hrankin je vidio kako mu se približava velika kolona od oko 100 oklopnih transportera i vojnih kamiona ruske desantne jedinice. "Njih oko 600 protiv nas 27. Nismo imali šanse, borba bi bila besmislena", kaže Hrankin. "Bilo je jasno da su to Rusi." Prepoznao ih je po izgovoru i opremi. Hrankin je bio dva mjeseca u zarobljeništvu proruskih separatista, sve dok nije nije oslobođen, prilikom jedne razmjene zarobljenika.

Prekasno donesene odluke?

29. avgusta, ukrajinske jedinice su odlučile da napuste opkoljeni grad. Rusi su im obećali slobodan prolaz, "zeleni koridor", kaže Antipov. Danas on govori o "koridoru smrti": "Nismo očekivali da će nas tuć́i kao na strelištu." Tenkovi i topovi su pucaliI na dvije kolone koje su išle sredinom polja. Antipov je siguran da su to bili Rusi. Jer, Ukrajinci su uspjeli da zarobe njih 10, prebace ih u Kijev i potom brzo razmijene za ukrajinske borce. Ruski predsjednik Vladimir Putin je izjavio da su se njegovi vojnici izgubili: "Tamo granica nije obilježena."Posljednjih dana avgusta 2014. Antipov se i sam našao u zarobljeništvu, a pušten je tek prošle zime. On i Hrankin optužuju rukovodstvo ukrajinske vojske. Ono je potcijenilo opasnost obruča i napravilo greške prilikom povlačenja iz Ilovajska. Parlamentarna istražna komisija kritikuje pasivnost Kijeva. "Naša glavna primjedba je da u ključnim momentima nije bilo nikakvih odluka", kaže političar Senčenko. Trebalo je odmah odgovoriti na invaziju ruskih trupa. Senčenko smatra da se istraga namjerno odlaže. Kancelarija ukrajinskog tužilaštva nije odgovorila na molbu Dojče velea za intervju. "Mi želimo da krivci budu izvedeni pred lice pravde", kaže fotograf Oleksander Hljadelov. Do sada je samo je bivši ukrajinski ministar odbrane u oktobru 2014. podnio ostavku.