List Stuttgarter Zeitung donosi sljedeći komentar.

Iranskom predsjedniku Ahmedinedžadu se očito dopada da piše pisma. Ona su podugačka, pojašnjavaju islam, citiraju Kur’an, i slika su i prilika predsjednikovih govora. Ahmedinedžad je nenadmašan u vatrenim tiradama protiv Izraela. On poriče holokaust i osporava Izraelu pravo na postojanje. Ovakva pisma ne bi trebalo da imaju uticaja na njemačku politiku. Zbog toga je kancelarka Angela Merkel u pravu kada je odlučila da pismo ostavi bez odgovora.

Piše u listu Stuttgarter Zeitung. Allgemeine Zeitung iz Meinza na istu temu piše.

Pismo iz Teherana je samo pokušaj da se Iran ponovo ubaci na listu partnera za razgovor. Tako nešto se ne može očekivati jer Islamska Republika Iran sprovodi politiku sličnu onoj koju ima Sjeverna Koreja. Prvo se upute prijetnje, potom sačekaju reakcije, najavi spremnost za pregovore, a potom ponovo upućuju prijetnje i pokušava se dobiti na vremenu. Iranski predsjednik očito vjeruje kako ovakvim akcijama može širiti svoje pogrešne stavove i za njih čak dobiti saglasnost drugih. Stoga dobro čine političari koji ne reaguju na provokaciju i uzvraćaju jasnim zahtjevima kada je recimo riječ o iranskom nuklearnom programu.

Stoji u komentaru lista Allgemeine Zeitung. Frankfurter Allgemeine Zeitung ima slično mišljenje.

Ahmedinedžad očito šalje pisma redom na adrese od imena do imena u svom rokovniku. Kancelarka može biti počastvovana što se nalazi na listi odmah iza Georga Busha. Medjutim ovo pismo sadrži tako malo opipljivih prijedloga da se s njim ništa ne može započeti. U njemu se nalaze za vladu u Berlinu neprihvatljive interpretacije njemačke istorije. Da li je Ahmedinedžad odista mislio da ovakvim načinom razmišljanja može probiti zapadni front zbog spora oko iranskog nuklearnog programa. Ili možda želi da domaćoj publici pokaže kako je spreman za razgovor, a da su njegovi protivnici potpuno zatvoreni za dijalog?

Piše Frankfurter Allgemeine Zeitung. Märkische Oderzeitung je posebno oštar u svom komentaru.

Čovjek koji poriče holokaust i pravo Izraela na postojanje, ne spominje ni jednom riječju atomski program svoje zemlje. On pokušava da Njemačku ukrca u svoj brod, da je navede na pravac svoje bliskoistočne politike. To bi se moglo odbaciti kao čista drskost, kada se ne bi radilo o prostoj računici. Ahmedinedžad želi da se medju muslimanima profilira kao političar koji prkosi zapadu i koji, za razliku od arapskih vlada, odista stoji na strani Palestinaca.