Na dvodnevnom susretu koji ovog ponedjeljka (12.6.) počinje u Ludwigshafenu će se i ovog puta okupiti mnogi uglednici i iz politike i gospodarstva. Ti susreti, kada su započeti 2006. su se zvali "Nacionalni informatički susret na vrhu" pa će tako opet biti prisutna i kancelarka Merkel i čitav niz njenih ministara: ministrica gospodarstva Brigitte Zypries, unutrašnjih poslova Thomas de Maiziere i prometa Alexander Dobrind.

Predstavnici vlade rado stižu na ovaj susret jer tamo očekuju hvalospjeve, uvjereni kako je Njemačka na tom području učinila mnogo. Prije jedva dva mjeseca je vlada raspravljala o njenim digitalnim planovima i zaključila je da je učinjeno mnogo, kako u području digitalizacije, tako i u proširenju digitalne komunikacijske mreže.

Za razliku od političara, stručnjaci nipošto nisu uvjereni da je Njemačka tu daleko odmakla. Švicarska IMD Business School iz Lausanne redovito objavljuje svoju ljestvicu gospodarske konkurentnosti industrijskih nacija, a ovaj puta je u faktoru digitalizacije Njemačka čak i pala na ljestvici. Najsnažnije gospodarstvo Europe je u digitalizaciji tek na 17. mjestu, makar je i ovdašnje gospodarstvo uvjereno kako je na samom vrhu u projektima poput Industrija 4.0 ili "Internet uređaja".

"Neće nam to trebati..."

Doduše, doista 61% upitanih direktora njemačkih tvrtki predviđa veću digitalizaciju njihovog poslovanja u smjeru umrežavanja i internog digitalnog lanca koji bi upravljao proizvodnjom i njihovim uslugama. Dvije trećine (67%) ih smatra kako će doći i do umrežavanja sa njihovim liferantima i mušterijama, rezultat je ispitivanja Instituta za tržište rada i ispitivanje poslovanja iz Nürnberga.

Ali usprkos tome, u velikom broju od 12 tisuća tvrtki i poduzeća koja su bila obuhvaćena ispitivanjem smatraju kako digitalizacija barem u neko dogledno, neće nešto bitno promijeniti. U 10% tvrtki ne vjeruju niti da će ta glasovita Industrija 4.0 donijeti nekakve promjene u internim procesima, u 29% tvrtki misle kako čitava ta digitalna revolucija "neće donijeti bitne promjene" u njihovom radu. 

Da li to znači da direktori njemačkih tvrtki još spavaju zimskim snom kada je riječ o digitalizaciji? Njemačka je doista "sa zakašnjenjem" krenula tim putem: makar je informatička revolucija počela sa onu stranu Atlatnika još u sedamdesetim, najkasnije u osamdesetim godinama prošlog stoljeća i makar su i Nijemci bili u samom vrhu tehnološkog razvoja (sjetimo se formata MP3 Instituta Frauenhof), u njemačkim poduzećima se još i dvadesetak godina kasnije masovno lupalo po pisaćim mašinama (sa indigom i dvije kopije), a poslovne knjige su se pisale olovčicom i ravnalom.

Čak su i planovi Njemačke - previše skromni

Tek koncem devedesetih se i ovdje masovno i opsežno krenulo u digitalizaciju, ali mnogo toga još nije učinjeno. To se osobito tiče internetske mreže visokog kapaciteta. Digitalna mreža zapravo spada u nadležnost ministra prometa Dobridta koji je tek ovog ožujka predstavio plan, kako da se ta mreža proširi. Doduše, na njoj se radi još od 2015. i predviđeno je u tu svrhu potrošiti četiri milijarde eura. Njemačka vlada planira da do 2018. bilo gdje u zemlji bude moguće pristupiti internetu brzinom od 50 megabita u sekundi. Čini se mnogo - ali nije: čak i Europska unija želi da do 2020. na čitavom prostoru postoji internet dvostruko veće brzine, dakle 100 Mb/s.

U mnogim dijelovima Njemačke je to još uvijek znanstvena fantastika. Naravno, riječ je prije svega o zabačenim i rijetko naseljenim područjima, ali i velikim dijelovima nekih pokrajina na istoku Njemačke. To nije samo pitanje zabave, nego i mogućnosti da tvrtke tamo otvore pogone i normalno posluju sa svijetom.

A onda i - stručnjaci

Drugi, možda još ozbiljniji problem nego tek postaviti optički kabel do zabačenih sela Bavarske ili Saske su - stručnjaci. Bolje rečeno, nedostatak matematičara, informatičara, znanstvenika prirodnih znanosti i tehničara i ovog travnja je njemačkim poduzećima nedostajalo 237.500 stručnjaka tih zanimanja, čak 38,6% više nego u godini prije toga. Institut njemačkog gospodarstva iz Kölna (IW Köln) zato zvoni na uzbunu jer je to najveći nedostatak od kad se to uopće počelo mjeriti 2011. godine. Štoviše, 40% akademskih stručnjaka koji nedostaju su upravo iz tog informatičkog sektora.

Problem bi bio još mnogo veći da u Njemačku ne dolaze stranci: Thomas Sattelberger iz inicijative podrške tim zanimanjima kaže kako je od 2013. broj stranih stručnjaka na tim područjima porastao za 43%, najveći dio je došao iz Indije. Zato je gorljivi zagovornik još lakšem dolasku stručnjaka u Njemačku, ali naravno da i ova zemlja mora obrazovati svoje stručnjake. A kada je i o tome riječ, političari koji će doći na informatički sastanak u Ludwigshafenu, sigurno će čuti sve prije nego riječi pohvale za politiku koja se vodi.