29. septembra 1916. je njemački diplomata Gottlieb von Jagow izvijestio Reichstag o strašnim događajima. Radilo se o masovnim likvidacijama i protjerivanju na području Anadolije, odnosno Osmanlijskog carstva. Njemačka carevina je tamo bila kolonijalna sila i saveznik osmanlijske vlade koja je godinu dana ranije, s početkom 1. svjetskog rata, otpočela sa masovnim progonom hrišćana Armenaca. "Uradili smo sve što smo mogli", bila je rečenica kojom je diplomata Jagow pravdao činjenicu da Njemačka ništa nije poduzela da to spriječi.

Upravo to mirno posmatranje masovnih ubistava bila je tema jednog međunarodnog kongresa istoričara u Berlinu. Da je njemačka carevina bila umiješana u deportacije Armenaca, odavno je među istoričarima bila činjenica. Sporno je bilo samo pitanje kakvu je tačno ulogu u tome Njemačka imala. Da li su Nijemci bili samo svjedoci ili i saučesnici? Zavisno od izvora, procjenjuje se da je tada ubijeno između 300.000 i 1,5 miliona ljudi. U Armeniji tu katastrofu nazivaju "Aghet" i označavaju genocidom. U Republici Turskoj, koja je zemlja nasljednica Osmanlijskog carstva, patnja Armenaca nije ništa drugo do "progon nastao kao posljedica rata i mjera sigurnosti". Turci stalno opovrgavaju broj žrtava, što sprječava svaki korak ka pomirenju.

Nijemci su sve znali i okretali pogled u stranu

U fokusu 160 istoričara koji su se okupili u Berlinu, stajala je, dakle, njemačka suodgovornost za patnju Armenaca. Za armenskog istoričara Ashota Hayrunija sa Univerziteta u Erevanu suodgovornost Njemačke nije upitna. Ćutanje i hladno okretanje pogleda u stranu je to što ih čini suodgovornim, kaže on. Njemačka vlada je, ističe Hayruni, nijemo posmatrala kada je tadašnja osmanska vlada počela sa provedbom plana i preseljenjem Armenaca u Mezopotamiju. Ona se čak pozivala na svoje neuplitanje, iako je o svemu bila dobro informisana, kaže ovaj istoričar.

Za istoričarku Christin Pschichholz sa Univerziteta Potsdam nema sumnje da je "njemačka vlada bila sveobuhvatno informisana o politici uništenja armenske populacije u Osmanlijskom carstvu". To je njen zaključak nakon proučavanja dokumenata Ministarstva vanjskih poslova. Marševi smrti, likvidacije i prinudni rad: njemački diplomati su do u detalj bilježili sve što se tamo događalo, što potvrđuje jedna depeša njemačkog ambasadora u Konstantinopolju (Istanbul) 7. jula 1915. koju je poslao tadašnjem kancelaru. U njoj je stajalo: "To je proklamovani cilj vlade (op. red.: osmanlijske vlade) da uništi armenijsku rasu na području turskog carstva." Rolf Holsfeld, predstavnik Centra za istraživanje Lepsiushaus u Potsdamu, iz toga izvlači sljedeći zaključak: "Izjava da se na teritoriji Osmanlijskog carstva u periodu od 1915-1916. dešavao genocid je već više od 100 godina informacija njemačke vlade.

U današnjem stavu Njemačke prema genociodu nad Armencima se tadašnja njemačka suodgovornost ne ogleda direktno. Da ne bi dovela u opasnost odnose sa Turskom kao zemljom saveznicom u NATO-u, predstavnici njemačke vlade izbjegavaju da koriste riječ "genocid". Umjesto toga se govori o masakru i progonu. Nakon upita koje je s tim u vezi njemačkoj vladi u februaru 2015. postavila partija Lijevih (Die Linke) u Bundestagu, njemačka vlada je odgovorila da uzdržavanjem od korištenja pojma genocid želi da ne ugrozi pomirenje Turaka i Armenaca. Naučne zaključke, podvukla je vlada, prepuštamo naučnicima.

Armenija, više od 20 drugih zemalja i većina istoričara okupljenih u Berlinu su tadašnja događanja sa Armencima ocijenili genocidom u skladu sa konvencijom UN-a iz 1948. godine. Tadašnji premijer, a sadašnji predsjednik Turske Erdogan je prije godinu dana prekinuo ćutanje turskih oficira. On se izvinuo žrtvama i njihovim potomcima, pominjući nečovječne posljedice koje je izazvao tadašnji progon Armenaca. Genocid nije pominjao.

Hayruni: "Nazvati događaje pravim imenom"

Bivši aktivista za ljudska prava DDR-a i nekadašnji poslanik SPD-a u Bundestagu Markus Meckel bio je prisutan u parlamentu kada se Bundestag prije deset godina po prvi put pozabavio ovom temom. I tada je rečeno da se, iz obzira prema Turskoj, ne može donijeti rezolucija u kojoj bi stajala riječ genocid. Nakon dugog "povuci-potegni" usvojen je dokumenat u kojem je pisalo da se Nijemci izvinjavaju za neslavnu ulogu "Njemačkog Rajha". Više nije bilo moguće postići.

Pri tome je upravo Njemačka mogla dati važan signal: "Svako ko izbjegava ovaj pojam u osnovi umanjuje patnju i katastrofu", smatra Meckel. I istoričar Ashot Hayruni sa Univerziteta Erevan sličnog je mišljenja: "Važno je da njemački parlament prihvati odluku, prizna da se radi o genocidu i osudi ga." Osim toga, dodaje ovaj istoričar, bilo bi važno da njemačka vlada aktivno utiče na Tursku kako bi je pokrenula na popuštanje.

Ko će predstavljati Njemačku na obilježavanju 100. godišnjice genocida?

Sredinom marta će Bundestag, prema infomacijama DW-a, ponovo podsjetiti na žrtve genocida nad Armencima. Malo je toga što upućuje da će se u sporu oko kulture sjećanja nešto bitno promijeniti. Dapače. U međuvremenu je izbila svađa oko toga ko će predstavljati Njemačku 24. aprila, kada se bude obilježavala stota godišnjica od genocida. Deportacijama sa željezničke stanice u Istanbulu "Haydarpasa" 24. aprila počeo je progon Armenaca.

Iz Ministarstva vanjskih poslova Njemačke je saopšteno da se još razmatra ko će predstavljati Njemačku u armenijskom gradu Erevanu. Poznavaoci prilika smatraju da bi se njemačka suzdržanost mogla očitovati nedolaskom vodećih političara. Moguće je da će se pojaviti samo njemački ambasador, dok će Francusku predstavljati predsjednik Francois Hollande. Istoričar Jürgen Gottschlich smatra da je to "skandal".