„Zajedno djelovati održivo“ – tako glasi moto konsultacija vlada Njemačke i Kine, zbog kojih kineski premijer Li Ćijang u ponedeljak (19. jun) dolazi u Berlin sa većinom svojih ministara.

- pročitajte još: Kina: partner ili sistemski rival?

Doduše, djeluje da se zalihe „zajedništva“ bliže kraju. To se vidjelo prilikom nedavnog razgovora njemačkog ministra odbrane Borisa Pistorijusa sa kineskim kolegom Lijem Šangfuom. Njih dvojica su se sreli na marginama jedne bezbjednosne konferencije u Singapuru.

- pročitajte još: Berbok u Kini - delikatna posjeta

Radilo se o tome da kineska armija angažuje bivše njemačke vojne pilote kao instruktore – što nije zabranjeno. Ali, Pistorijus je od Pekinga tražio da se „smjesta okonča ta praksa“.

Torsten Bener iz Njemačkog instituta za javne politike vidi u tome „pokazatelj da moramo biti budni“.

„Jer, Peking koristi svaku priliku da pristupi kritično važnim tehnologijama ili sposobnostima kako bi ojačao sopstvenu industrijsku i vojnu bazu“, kaže Brener.

Sve više materijala za svađu

Kopiranje tehnologije, držanje Pekinga za „kao stijena čvrsto prijateljstvo“ sa Moskvom uprkos agresiji na Ukrajinu, napetosti oko Tajvana, tlačenje ujgurske manjine u Kini… Sve je više materijala za prepirke sa Pekingom.

Stvar dodatno zaoštrava geopolitičko rivalstvo Kine sa drugom velesilom, Sjedinjenim Državama.

Ipak, Kina je i sedmu godinu zaredom najvažniji trgovinski partner Njemačke. Prošle godine su dvije zemlje razmijenile robu u vrijednosti tristo milijardi evra, sa priličnim deficitom od osamdeset milijardi za Njemačku.

Koliko su odnosi složeni, pokazuje i to što se u njemačkim strateškim dokumentima Kina ponegdje označava kao partner, a ponegdje kao konkurent ili čak strateški rival.

Ranije je naglasak bio na partnerstvu. Međuvladine konsultacije se održavaju od 2011, a takav vid saradnje postoji samo sa bliskim zemljama. Čak su 2014. njemačko-kineski odnosi proglašeni „obuhvatnim strateškim partnerstvom", ali od tada se svašta promijenilo.

Ništa nije po starom

Zahlađenje odnosa će pokazati i ovaj sedmi zvanični susret vlada Njemačke i Kine, uvjerena je Barbara Pongrac iz berlinskog trusta mozgova Merics koji se bavi Kinom.

„Njemačka Vlada želi da prekine business as usual“, kaže ova stručnjakinja. „Ima signala da vladine konsultacije neće pratiti velike ceremonije i da neće biti zaključeni veliki poslovni ugovori.“

Novi vjetrovi u politici prema Kini zapisani su i u koalicionom ugovoru njemačkih socijaldemokrata, Zelenih i liberala, sklopljenom 2021. godine. Tu se navodi da će Berlin prema Kini više postupati u skladu sa politikom EU, kako bi „ostvario svoje vrijednosti i interese u sistemskom rivalstvu" sa Pekingom.

„Prava diskusija o evropejizaciji njemačkih odnosa sa Kinom zapravo ne postoji“, kaže pak Barbara Pongrac.

Još nema ni nove zvanične strategije za odnose sa Kinom. Ona bi trebalo da se temelji na Nacionalnoj strategiji bezbjednosti koju je njemačka koalicija utanačila i objavila u srijedu 14. juna.

Berlinski politikolog Eberhard Zandšnajder misli da je kašnjenje te strategije dobro za predstojeće razgovore na najvišem nivou. „Kad bi sad izašao strateški papir previše kritičan prema Kini, vjerovatno bi kinesko samopouzdanje naložilo da se otkažu konsultacije“, kaže ovaj stručnjak za Kinu.

„Javna je tajna da se njemačka Savezna vlada još nije interno saglasila o tom dokumentu. I Kinezi to znaju“, dodaje Zandšnajder.

Svađa u koaliciji

Nije čudo da je ova tematika „javna tajna“ jer se koalicioni partneri u Njemačkoj javno i prepiru – kao i oko mnogih drugih tema.

Najoštrije postavljanje prema Kini zahtijevaju Zeleni zazivajući da se poštuju sopstvene vrijednosti, dok socijaldemokrate kancelara Olafa Šolca više paze na ekonomske odnose. Liberali traže pragmatičnu politiku prema Kini, i protive se izradi „antikineske“ strategije.

Međuvladinim konsultacijama u Berlinu predsjedavaće kancelar Šolc. To bi, uprkos teškim temama, trebalo da donese makar smiren i prijateljski ton razgovora.

Politikolog Zandšnajder ne očekuje bogzna kakve rezultate. Za njega je najbitnije da se uopšte razgovara u ovom formatu, poslije tri godine pauze.

„Saglasan sam sa kineskim kolegama sa kojima razgovaram: krajnje je vrijeme da se dve strane opet sretnu. Ne samo na zvaničnim sjednicama, već i tokom famoznih pauza za kafu, kako bi i lično razmijenili par riječi. To mijenja atmosferu“, kaže ovaj poznavalac Kine.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu