To je glavni projekt njemačko-poljskog partnerstva: zajednički školski udžbenik "Europa - Naša povijest". Od 2008. godine deseci znanstvenika iz Poljske i Njemačke rade na tom projektu. Posljednji svezak je dovršen još 2020. godine. No za razliku od Njemačke, u Poljskoj se ta publikacija zbog prigovora prethodne nacionalno-konzervativne vlade do sada nije mogla koristiti u nastavi. Sada je ovaj njemačko-poljski projekt dolaskom na vlast vlade koalicije lijevog centra Donalda Tuska dobio novu šansu za realizaciju.

Prošlog tjedna je Ministarstvo obrazovanja, na čijem je čelu liberalna političarka Barbara Nowacka, konačno dalo odobrenje. Time ništa više ne stoji na putu za korištenje udžbenika u poljskim školama, od 5. do 8. razreda.

Multiperspektivnost i kritičko razmišljanje

To je "projekt mog života", ističe Andrzej Dusiewicz, koji je u poljskoj izdavačkoj kući WSiP bio zadužen za ovaj projekt. "Riječ je o drugom bilateralnom udžbeniku iz povijesti na svijetu. Dvije zemlje, od kojih je jedna (Poljska) - bila napadnuta i razorena od strane druge (Njemačke), pokazale su se sposobnima stvoriti zajednički narativ o prošlosti", naglašava poljski povjesničar Robert Traba, koji je kao voditelj Njemačko-poljskog povjerenstva za školske udžbenike od početka pratio nastanak udžbenika.

"Multiperspektivnost" je prema mišljenju stručnjaka ključna riječ. "Bilo nam je važno pokazati zašto određeni događaj ima različitu ulogu u Poljskoj i u Njemačkoj", rekao je za Poljski radio Marcin Wiatr, znanstveni suradnik Instituta Georg-Eckert za obrazovne medije.

Uzor Francuska

Kao uzor poslužio je njemačko-francuski udžbenik iz povijesti. No, on pokriva samo posljednja dva stoljeća, dok njemačko-poljski projekt obuhvaća razdoblje od antike do današnjeg doba.

Trabina nasljednica Violetta Julkowska pohvalila je u razgovoru za DW koncept njemačko-poljskog povijesnog udžbenika. "Ovaj udžbenik odlikuje se modernošću. Ne nameće učenicima načine razmišljanja, već djeluje više kao laboratorij, radionica koja - uz pomoć dobrog učitelja - uči istorijskom razmišljanju", objašnjava znanstvenica sa Sveučilišta Adam Mickiewicz u Poznanju. "A istorijsko razmišljanje je kritičko razmišljanje", naglašava Julkowska.

Dug put s mnogo prepreka

Frank-Walter Steinmeier bio je prvi koji je javno iznio tu ideju. Tadašnji njemački ministar vanjskih poslova i današnji njemački predsjednik predložio je u jesen 2006. u govoru na Sveučilištu Viadrina u Frankfurtu na Odri izradu zajedničkog njemačko-poljskog udžbenika iz povijesti, koji bi pomogao Poljacima i Nijemcima da se "međusobno bolje razumiju".

"Ovim projektom mogli bismo mi Nijemci pokazati da smo otvoreni za poljske poglede na istoriju", rekao je Steinmeier. Mnogi Nijemci smatrali bi velikom dobiti kada bi bolje upoznali te poglede i saznali više o poljskoj istoriji, rekao je ovaj političar iz SPD-a.

Dvije godine kasnije tadašnji poljski šef diplomacije Radoslaw Sikorski (Građanska platforma) prihvatio je ideju svog njemačkog kolege. Obje su vlade zadužile Njemačko-poljsku komisiju za školske udžbenike, osnovanu 1972. godine, da izradi preporuke. Na temelju tih preporuka rad na udžbeniku započeo je 2011. Već 2016. u Berlinu je svečano predstavljen prvi svezak u prisustvu oba ministra vanjskih poslova - Steinmeiera i Sikorskijevog nasljednika Witolda Waszczykowskog (PiS). U godinama, koje su uslijedile, bez većih problema objavljena su još dva sveska.

PiS blokira: premalo crkve, previše Berlinskog zida

Nesuglasice su se pojavile tek kod četvrtog sveska, koji obrađuje Drugi svjetski rat i poslijeratno doba. Sadržaj se pokazao nekompatibilnim s nacionalističkom istorijom i politikom, koja je igrala ključnu ulogu za vladajuću stranku Pravo i pravda (PiS). Premalo Katoličke crkve, previše Berlinskog zida na račun sindikata Solidarnost, previše kritička procjena Varšavskog ustanka iz 1944. - glasilo je objašnjenje.

Ekspertiza, koja je bila preduvjet za odobrenje Ministarstva, bila je negativna. Prije formalnog odbijanja, koje bi značilo konačan kraj projekta, izdavač je radije povukao knjigu. "Ostavili smo to za bolja vremena", prisjeća se Dusiewicz iz poljske izdavačke kuće WSiP.

Uporno djelovanje na terenu

Mnogi angažirani sudionici projekta nisu htjeli besposleno čekati eventualnu promjenu vlasti. "Organizirali smo brojne konferencije i radne sastanke kako bismo upoznali nastavnike s ovim udžbenikom iz povijesti", kaže Julkowska. "Zahvaljujući tom radu na terenu danas postoji širok krug pedagoga, koji mogu odmah nakon odobrenja raditi s knjigom", ističe povjesničarka iz Poznanja.

Iako su prve tri sveske odobrene prije nekoliko godina, poljski nastavnici dosad nisu radili s ovom serijom knjiga jer je nedostajalo odobrenje za posljednji svezak. Sada, kada je cijela serija na službenom popisu Ministarstva obrazovanja, autori očekuju veći interes u Poljskoj. Odluka o korištenju njemačko-poljskih udžbenika ipak ostaje na nastavnicima.

Njemačka strana također ima još puno posla, iako je do kraja prošle godine prodano oko 30.000 primjeraka. U Bavarskoj se njemačko-poljski udžbenik ne koristi zbog nedostatka regionalnih aspekata.

No čini se da zajednički udžbenik iz povijesti neće ostati samo njemačko-poljska uspješna priča. U Ukrajini, Litvi i na zapadnom Balkanu već postoji interes za takav projekt.

Ovaj tekst je prvobitno objavljen na njemačkom jeziku.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu