Slatki miris zrelih jabuka širi se zrakom. Kod mobilne preše u mjestu Kreuzau u Njemačkoj ljudi stoje u redu s velikim vrećama, neki su čak dovezli pune prikolice. Svi žele da im se voće ispreša.

To znači da Franz-Willi Koch ima puno posla. On i njegova obitelj već dvanaest godina posjeduju mobilnu prešu za sok. U preši se plodovi peru, melju i cijede. „Ove godine smo pomalo preplavljeni poslom", kaže Koch i dodaje: „Iskreno rečeno, s tim nismo računali.“ Zato cijeli tim radi prekovremeno.

Sok se pasterizira, dakle zagrijava se na oko 80 stupnjeva Celzijevih kako bi se spriječilo kvarenje. Napunjen u tetrapak, neotvoren ostaje svjež oko godinu dana. Mobilna preša za sok bit će u pogonu po cijeloj regiji još do kraja listopada. No mnogi su termini već popunjeni, kaže Franz-Willi Koch. I priča da na preši rade tri generacije: „Moj punac, žena pomaže kad može, i sin — i onda se uvijek izmjenjujemo."

Više od milijun tona jabuka

Pedeset kilometara sjevernije, na imanju organizacije za zaštitu prirode Haus Wildenrath e.V. u Wegbergu pokraj Mönchengladbacha, raste oko 200 stabala jabuka. Beru se ručno. „Ove godine smo tijekom faze cvatnje imali vrlo blage temperature“, objašnjava Yanick Hubers. „Zbog toga su se gotovo svi cvjetovi mogli razviti u plodove."

Savezni statistički ured procjenjuje količinu jabuka koje će se u cijeloj zemlji ubrati na otprilike 1.009.000 tona. To je najveća količina od 2022. godine i povećanje od gotovo 16 posto u usporedbi s prethodnom godinom.

Zaposlenici organizacije za zaštitu prirode od jabuka rade sok, koji se potom prodaje. Hubersov kolega Johannes Erbrath kaže da su uvjeti ove godine bili optimalni: „U pravo vrijeme smo imali vode, imali smo kiše. Ove godine je sve odgovaralo. Jednostavno smo imali sreće.“

I urod krumpira je nadprosječan

U južnoj Vestfaliji poljoprivrednici također imaju luksuznih problema: urod krumpira je predobar. Christoph Peuckmann iz Werla je na osam hektara svog polja izvadio oko 400 tona. To je znatno više nego prethodnih godina. Sveukupno, poljoprivrednici govore o otprilike deset do dvadeset posto više krumpira.

No, Peuckmanna to baš i ne veseli, jer to automatski ne znači veću zaradu. „U Njemačkoj imamo oko šest do sedam posto više površina pod krumpirom nego prošle godine. Uz to, tržišta trenutno slabe. Inozemstvo trenutačno ne kupuje toliko krumpira za pomfrit i čips koliko bi bilo poželjno", objašnjava poljoprivrednik. Dakle, ima više krumpira nego kupaca.

Cijene krumpira bi mogle pasti

Christoph Peuckmann specijalizirao se za krumpir za potrošnju u domaćinstvima. Tu postoje stalni kupci, primjerice lanci supermarketa. Zato tržište ne podliježe velikim oscilacijama. Teže je s industrijskim krumpirom za daljnju preradu. Mnogi poljoprivrednici sada moraju tražiti kome će prodati krumpir. Jedna mogućnost je, primjerice, proizvodnja krumpirovih pahuljica, sastojka za hranu poput pire krumpira i kruha ili kao zgušnjivač za umake.

Peuckmann proizvodi i bioplin od krumpira ili ih koristi kao stočnu hranu za krave. „Ništa se ne baca", ističe. Odličan urod krumpira je dobra vijest za potrošače: ovaj poljoprivrednik pretpostavlja da će maloprodajne cijene u odnosu na prošlu godinu znatno pasti.

Jens Eberl, WDR