Turski ministar ekonomije Nihat Zejbekči je, nakon što je u Kelnu praktično zabranjen miting na kojem je trebalo da nastupi, našao način da se pojavi na skupu u jednom hotelu i obrati se glasačima. Ranije je održao „pozdravni govor" na jednom „privatnom koncertu" u Leverkuzenu. To je dio kampanje pred referendum 16. aprila na kojem Turci odlučuju o uvođenju predsjedničkog sistema vladavine koji bi, kako se smatra, Redžepu Erdoganu dao praktično neograničenu moć. Zejbekči je rekao da je Njemačka „prijatelj" Turske i čak se zahvalio na prilici da govori u Niemačkoj.

No ti pomirljivi tonovi jedva da se čuju nakon oštrih riječi šefa turske države. Erdogan je optužio Njemačku za „nacističke metode" zbog zabrane nastupa njegovih ministara na javnim skupovima. Od ranije je u istanbulskom zatvoru njemačko-turski novinar Deniz Judžel, kojem se zbog izvještavanja prebacuje podrška terorizmu. Odnosi Berlina i Ankare dostigli su tačku zamrzavanja. O tome DW razgovara sa Bilgin Ajatom koja predaje političku sociologiju na Univerzitetu u Bazelu. Ona je turskih korijena, a rođena je u njemačkom Ulmu.

DW: Da li prijeti eskalacija diplomatskih trzavica između dvije zemlje?

Bilgin Ajata: Odnosi su očigledno veoma zategnuti. Ali mislim da su veze Turske i Njemačke dovoljno jake da izdrže ovaj konflikt. Ali kada se recimo turski ministri spoljnih poslova i diplomatije kritički osvrnu na zabranu nastupa na mitinzima u Njemačkoj, onda treba primijetiti da su njihove izjave kontradiktorne. Jer opozicioni lideri su u Turskoj u zatvoru, tako da upravo tamo nema slobode mišljenja – ni za novinare ni za opoziciju. Prije nego što turski ministri iznose zamjerke na nepoštovanje slobode mišljenja u Njemačkoj trebalo bi da obezbijede tu slobodu mišljenja u Turskoj. Postoji bojazan da turska vlast na ovaj način može da zamijeni teze – naravno da ovdje nije tema sloboda mišljenja u Njemačkoj. Pravi problem o kojem treba pričati je stanje demokratije u Turskoj.

Šta Vi mislite o zabrani nastupa turskih političara na javnim skupovima u Njemačkoj koju su praktično izrekle neke lokalne samouprave?

Mislim da to jasno pokazuje promjenu raspoloženja koja se poslednjih dana može jasno uočiti – kako u njemačkoj javnosti tako i u politici. Mnogima je postalo jasno šta se zapravo dešava u Turskoj. 

Njemački političari su više puta upozoravali da ne treba unositi unutarturske konflikte u Njemačku. Kako će se trenutne napetosti odraziti na tursku zajednicu u Njemačkoj?

Takva upozorenja čujemo uvijek kada u Turskoj postoji neki problem koji interesuje i ovdašnju tursku dijasporu. Napetosti mogu imati nuspojavu u vidu mobilizacije pristalica AKP u Njemačkoj jer smatraju da je nepravedno zabranjivati političarima da učestvuju na mitinzima. Tako bi još jednom mogla da se pojača podrška Erdoganu.

Koliko su glasovi turskih državljana koji žive u Njemačkoj važni na predstojećem referendumu?

Veoma su važni. Već i kod prethodnih parlamentarnih izbora se to vidjelo. Ovdašnji Turci su takoreći jezičak na vagi. Naravno da je toga svjesna i turska vlada. AKP u Njemačkoj ima jaku podršku, tu je važna ciljna grupa u kampanji. U drugim zemljama je drugačije. U Engleskoj, Švajcarskoj ili SAD je među turskim imigrantima jače zastupljena opozicija.

Kako vidite razvoj diplomatskih odnosa u narednom periodu?

Mislim da nas čeka dalje zaoštravanje – posebno ukoliko Turska još jednom pokuša da izvrši pritisak prijetnjom da će otkazati izbjeglički sporazum. Stanje je trenutno, međutim, osjetljivije za njemačku Saveznu vladu. Jer ona je ušla u politički rizik da tijesno sarađuje sa Turskom koja postaje sve autoritarnija. Izbjeglički sporazum je ionako prije svega došao na insistiranje Berlina. Time je njemačka vlast sama kriva za situaciju u kojoj se nalazi, ali ona ne bi trebalo da dalje pristaje da bude u poziciji turskog taoca. Prošle godine je izbjegličkim dilom samo ojačala Erdoganovu poziciju.