„Ljudi su se vratili u kina zato što takve filmove zaista ne možete da gledate na ručnom satu. Osim toga, statistike pokazuju da su u posljednjih 100 godina ljudi uvijek u kriznim vremenima punili kina. Možemo to objasniti riječju – eskapizam.“

Pomalo začuđuje i činjenica da se u vrijeme ekonomske krize snima zaista veliki broj filmova, kao što je slučaj za zapanjujuće velikim brojem snimljenih filmova u Njemačkoj. Za tu činjenicu zaslužna je, između ostalih i Kristina Berg. Ona se nalazi na čelu Njemačkog filmskog fonda: „Ljudi ponovo rado gledaju njemačke filmove. To znači da je vraćen stari kvalitet.“

Od osnivanja Njemačkog filmskog fonda prije tri godine, međunarodnim koprodukcijama se dodjeljuje 60 miliona eura godišnje. Na taj način finansijsku podršku je u toku prošle godine dobilo: 76 igranih filmova, 24 dokumentarna i četiri animirana filma. „Odjednom je profunkcionisala cijela paleta filmskih ostvarenja. Razlog za to leži u činjenici da imamo novac, producenti imaju smjelosti da se bave novim temama, imamo dobre režisere koji su takođe smjeliji nego ranije i koji dobijaju pomoć.“

Sve češće njemački filmski umjetnici dobijaju nagrade na međunarodnim festivalima. Najnoviji primjer je Kristof Valc koji je nagrađen Zlatnim globusom za ulogu u filmu „Prokletnici“, Kventina Tarantina i naravno film Mihaela Hanekea „Bijela traka“ koji je nominovan za Oskara.

Autorke: Silke Bartlik / Željka Bašić-Savić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić