Alternativa za Njemačku (AfD) i Savezni ured za zaštitu ustavnog poretka (BfV) već godinama se „druže" pred njemačkim sudovima. I svaki put se radi o pitanju smije li BfV „baciti oko" na djelovanje te stranke –bog sumnje u moguće protuustavno djelovanje? Idući duel u sudnici je na programu 12. i 13. ožujka, na Višem upravnom sudu (OVG) u Münsteru.

AfD se u tom postupku brani od jedne odluke BfV-a iz 2021., kada je Ured potvrdio da će intenzivnije početi promatrati AfD zbog sumnje u desni ekstremizam. Alternativa za Njemačku je nakon toga uložila žalbu na odluku BfV-a, a Upravni sud (VG) u Kölnu je presudio u korist AfD-a. Doduše samo iz formalnih razloga, naime neki njemački mediji su tada o proglašavanju AfD-a sumnjivim slučajem izvještavali i prije nego što je tu odluku javno komunicirao sam Ured za zaštitu ustavnog poretka.

Mali trijumf za AfD

Medijskom objavom se „na neopravdan način interveniralo u ustavom zajamčeno pravilo o jednakim šansama političkih stranaka", argumentirao je tada kelnski VG. Godinu dana kasnije taj isti sud se ponovno bavio tužbom AfD-a, ali nije formom već njezinim sadržajem. VG je tada presudio u korist Ureda za zaštitu ustavnog poretka. Uslijedila je revizija, postupak je prebačen na iduću instancu i sada OVG u Münsteru odlučuje o tome hoće li potvrditi presudu VG-a ili je ukinuti.

Zbog čega je uopće AfD proglašen „sumnjivim slučajem" zbog mogućeg desnog ekstremizma u stranci? To je bila posljedica, kako je tada argumentirao BfV na temelju svojih spoznaja, sve izraženije radikalizacije Alternative za Njemačku. Prije toga je AfD dobio oznaku „slučaja koji se provjerava" – tom stadiju se smije analizirati samo javno dostupni materijal, odnosno izvori, kako bi se moglo procijeniti da li AfD predstavlja potencijalnu opasnost za demokraciju.

BfV analizira tekstove i govore

Domaća tajna služba je u toj ranoj fazi provjere AfD-a mogla raditi samo ono što mogu ili smiju i svi građani –genti su čitali članke u novinama i na online-portalima, gledali su TV-priloge, video-snimke na internetu, odnosno govore AfD-ovih zastupnika u njemačkim parlamentima, te na stranačkim kongresima. I već ono što su pripadnici Ureda za zaštitu ustavnog poretka pritom registrirali u svojim bilješkama bilo im je dovoljno da AfD formalno proglase „sumnjivim slučajem" i pokrenu iduću fazu obavještajnog rada.

A u toj idućoj fazi Ured smije koristiti i tajne metode kako bi "pročešljali" stranku ili pojedince iz stranke. BfV smije i angažirate takozvane „V-Leute", odnosno povjerljive ljude iz AfD-a ili osobe bliske AfD-u koji služe za obavještajci i dostavljaju Uredu relevantne informacije. U određenim, zakonom definiranim okolnostima, BfV smije nadzirati i telekomunikacijske kanale.

Tiringija, Saska i Saska-Anhalt kao uzor?

Ako pak AfD bude uspješan sa svojom žalbom pred sudom u Münsteru, onda to znači da BfV mora prestati s tom praksom. No, postoje indicije da bi Ured za zaštitu ustavnog poretka na saveznoj razini mogao čak napraviti i idući korak –dnosno početi prakticirati ono što pokrajinski uredi za zaštitu ustavnog poretka već sad čine u Tiringiji, Saskoj i Saskoj-Anhaltu. Naime, tamošnji ogranci AfD-a su proglašeni „dokazano desno-ekstremnima" (ili "provjereno desno-ekstremnima").

Referentna točka za to bi mogao biti jedan izvještaj istraživačke platforme Correctiv koji je objavljen u siječnju 2024. Radi se o tekstu u koje se opisuje jedan sastanak desnih ekstremista u Potsdamu kod Berlina, na kojem se, kako je pisao Correctiv, razgovaralo o planu deportacije nekoliko milijuna ljudi stranog podrijetla. Na tom skupu su, osim političara AfD-a, sudjelovali i neki ultra-konzervativni članovi CDU-a (Kršćansko-demokratska unija).

Debata o zabrani AfD-a

Oni akteri koji dobiju oznaku „dokazano desno-ekstremistički" moraju računati s tim da će se naći na meti Ureda za zaštitu ustavnog poretka, odnosno da će BfV pritom koristiti i tajne obavještajne metode. Upravo takav najoštriji način „promatranja" je potencijalni argument za pokretanje postupka zabrane rada neke stranke. A po tom pitanju je Savezni ustavni sud formulirao i konkretne pretpostavke –reduvjet za pokretanje postupka zabrane neke stranke je egzistencija „stvarnih referenci" o tome da neka stranka ima namjeru napasti slobodarski demokratski temeljni poredak, odnosno srušiti ga.

Na to je podsjetio I predsjednik Tirinške službe za zaštitu ustavnog poretka, Stephan Kramer, koji je samo nekoliko dana uoči odluke suda u Münsteru nastupio na jednoj priredbi Društva za slobodarska prava (GFF), odnosno organizacije "Campact" (koja organizira online-kampanje, nap. red.) u Berlinu. „Za pokretanje postupka zabrane potreban je još aktivno-borbeni dio, dakle planirani postupci", rekao je Kramer i naglasio: „A za to ne moraju nužno biti počinjena kaznena djela."

Što je s novcem poreznih obveznika za AfD?

Odluku o zabrani neke stranke donosi Savezni ustavni sud. Zahtjev za pokretanjem postupka zabrane mogu podnijeti savezna vlada, Bundestag i Bundesrat (Gornji dom Njemačkog parlamenta, nap. red.), u kojem se nalazi predstavnici svih 16 saveznih zemalja. Moguće je da Bremen, kao najmanja njemačka savezna zemlja, već uskoro pokrene inicijativu po tom pitanju. Na tome inzistiraju tri kluba zastupnika vladajuće koalicije SPD-a (Socijaldemokratska stranka), Zeleni i Ljevica (Die Linke). Većinagrađana Njemačke je pak skeptična oko moguće zabrane. U veljači 2024. je 51 % ispitanika reprezentativne ankete Deutschlandtrend bilo naime protiv pokretanja postupka zabrane AfD-a.

Postoji i jedna druga mogućnost s pomoću koje se može znatno (o)slabiti neku stranku, a to je ukidanje financiranja te stranke novcem poreznih obveznika. Novac iz proračuna je, uz članarine i donacije, najvažniji izvor financiranja većine stranaka u Njemačkoj. Je li uopće moguće zavrnuti financijsku slavinu AfD-u? Mišljenja stručnjaka se po tom pitanju razlikuju, baš kao i njihova procjena oko toga da li bi jedan postupak zabrane AfD-a bio uspješan –li ne.