Bad Krojcnah, idilična varoš nedaleko od Majnca, zapravo bi trebalo da se bavi drukčijim temama. Recimo, nedavno su lokalni političari iz tog okruga raspravljali kako da prošire mrežu gradskog prevoza.

Ali, onda se prešlo na pitanje migranata. Komentarisala se vijest da pokrajinske vlasti Porajnja-Palatinata u ovom okrugu žele da otvore kolektivni smještaj za još trista izbjeglica. Debata se potom usijala.

„Čuli smo ovdje od jednog gradonačelnika ono što i ja govorim sve vrijeme: Puni smo, ne možemo više!“, rekla je načelnica okruga Betina Dikes iz redova demohrišćana (CDU).

„Isto ćete čuti od načelnika okruga širom Njemačke, i to svejedno iz koje partije dolaze. Takvo je i raspoloženje na ulicama. Nije to ksenofobija, već strah da ćemo se preopteretiti“, rekla je Dikes.

Ova lokalna političarka postala je nešto poput glasnogovornice za skoro trista načelnika okruga, koliko ih ima u Njemačkoj.

Njene izjave iz popularne debatne TV emisije na javnom servisu postale su viralne na društvenim mrežama. Dikes kaže da je otada dobila stotine mejlova, svi puni podrške.

„Nemamo stambenog prostora. Nema šanse da uspe integracija jer nemamo ljude koji bi se time bavili i jer ljudi žive u kolektivnim smještajima. Nemamo perspektivu za ove ljude koji dolaze“, kaže ona za DW.

„Zbog toga kažem da nešto mora da se promijeni“, dodaje ova političarka.

I kancelar hoće manje izbjeglica

Savezna Vlada u Berlinu već je donijela paket mjera, ističući kao cilj smanjivanje broja došljaka u Njemačkoj. Produžene su granične kontrole, otežano doseljavanje porodica, smanjena su socijalna davanja za tražioce azila.

Kancelar Olaf Šolc kaže da je vrijeme da se „konačno u velikom stilu deportuju oni koji nemaju pravo da ostanu u Njemačkoj“.

Osam godina nakon što je kancelarka Angela Merkel rekla čuveno „Uspjećemo!“, primajući migrante koji su išli Balkanskom rutom – ton u Njemačkoj potpuno se promijenio.

Načelnica okruga Bad Krojcnah primjećuje da je i građanima dosta. To je, kaže, spirala – što više došljaka, to je sve lošije raspoloženje prema izbjegličkoj politici.

„U starosnoj dobi od 16 do 25 godina, čak 85 odsto izbjeglica su muškarci. Ako i uspijemo da nađemo stambeni prostor, onda uspijevamo samo za porodice“, priča Dikes.

„U vidu kolektivnih smještaja stvaramo ostrva izbjeglica usred našeg društva. Žestoko je opala spremnost građana da prihvate takve kolektivne smještaje“, kaže ona.

„Dogorjelo do noktiju"

Pokrajinska vlada je namjeravala da smještaj za 300 migranata otvori u selu Zajberbahu, koje ima jedva 1.300 stanovnika. Kad je načelnica Dikes za to čula, pozvala je telefonom lokalnog gradonačelnika Mihael Cifku, partijskog kolegu.

„Prvo sam mislio da je šala“, priča on. Što se tiče situacije sa izbjeglicama, kaže da je u mjesnim zajednicama koje vodi „dogorjelo do noktiju“.

Cifka se od 2015. bavi ovom temom, smještajem ljudi, traženjem slobodnih stanova i kuća. Na početku ruske invazije na Ukrajinu prošle godine, ovaj lokalni političar je na svoju ruku poručio 50 poljskih ležajeva za ukrajinske izbjeglice.

I danas se, kaže, dešava da preko noći mora da primi nekoliko novih izbjeglica. Smješta ih najprije u lokalni hotel.

„Ne mogu ja čarolijom da stvorim nove stanove. Mnogi građani mi kažu da će izdati stan za izbjeglice, ali samo ako im dovedem Ukrajince“, priča Cifka.

„Uz to, veoma je opao nivo volonterskog angažmana među građanima. Zato mi u lokalnim sredinama odavno više ne možemo govoriti o integraciji, već samo o zbrinjavanju došljaka“, dodaje on.

„Zatrovana" rasprava o izbjeglicama

Ali, ima i drukčijih mišljenja. Jan Kamerer iz Saveza radnika i Samarićana, koji pomaže izbjeglicama, kaže da je 2015. bilo zaista teško pripremiti se za tolike izbjeglice, a da su danas stvari uhodane.

- pročitajte još: Provjera činjenica: Da li zemlje EU preferiraju ukrajinske izbjeglice?

„Nismo još sve savladali, ali je ipak način na koji se o temi govori u Njemačkoj previše zatrovan“, kaže ovaj čovjek koji se brine o izbjeglicama u Bad Krojcnahu.

Sjeća se da su prije osam godina jastuci kupovani na brzinu u Ikei, a zavodi za javno zdravlje nisu imali pojma kako da pregledaju izbjeglice koje pristižu.

Danas kolektivni smještaj ima svog kućnog ljekara, hranu donosi firma za ketering, tu je i socijalni pedagog. U smještaj dolaze i iz lokalnog biroa rada da povežu izbjeglice sa poslodavcima koji nude obuku ili posao.

„Većina ljudi ovdje legitimno uživa zaštitu. Izbjeglice bi trebalo da integrišemo kroz radno mjesto, umesto što se u Berlinu raspravlja kao da ih deportujemo“, kaže Kamerer.

„Tačno, imamo problema sa stambenim prostorom, ali smo se dosjetili da za to okrivimo samo migraciju“, dodaje ovaj čovjek.

Rekordan broj došljaka

U Njemačkoj je ove godine do oktobra podnijeto 286.000 zahtjeva za azil – najviše od 2016. godine koja je sa 745.000 zahtijeva bila rekordna.

Međutim, od početka rata u Ukrajini u februaru prošle godine u Njemačku je stiglo i preko milion ukrajinskih državljana. Oni se ne broje u tražioce azila jer, odlukom EU, odmah dobijaju privremenu zaštitu.

U brojnim anketama građani navode izbjegličku tematiku kao najbitniju stvar. Oko dvije trećine građana kaže da bi Njemačka trebalo da prima manje izbjeglica.

tekst je izvorno objavio DW na njemačkom jeziku

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu