Dugo je zaduživanje i vraćanje pozajmica bila stvar pojedinih članica EU – a onda je došla korona. Njemačka, to jest bivša kancelarka Angela Merkel, tada je napravila zaokret u fiskalnoj politici.

Do tada je Berlin odbijao zajedničko evropsko zaduživanje, ali je silina krize dovela do promjene stava.

Fond za suzbijanje ekonomskih posljedica pandemije težak je 750 milijardi evra bespovratnih sredstava ili povoljnih kredita. Još niko ne može da garantuje da li će te silne pare imati željeni efekat i da li će EU ikada vratiti dugove, kako su obećavali Merkel i drugi.

Obećali su i da će zajednički dugovi – za koje mahom garantuju bogatije članice Evropske Unije – ostati izuzetak.

Ali sada sve više članica EU kao i dva evropska komesara na sastanku evropskih ministara finansija u Luksemburgu traži „evropsku solidarnost“ i u aktuelnoj energetskoj krizi. Drugim riječima, opet hoće zajedničko zaduživanje.

Prisutna je panika da bi energetska kriza, koju je Rusija izazvala, mogla da znači kolaps evropske industrije.

Jako zadužene države znaju da nemaju fiskalnog prostora da zaštite firme i građane – dakle birače – od galopirajućih cijena. Umjesto da štede i traže nove izvore energenata ili barem da pripreme narod na teška vremena, oni se žovijalno okreću EU, to jest finansijski potentnim državama. Dakle prije svih Njemačkoj.

Drastične posljedice recesije koju je izazvao Putin

Doduše, povoda im je dao njemački ministar finansija Kristijan Lindner koji je prošle sedmice zajedno sa kancelarom Olafom Šolcom najavio kišobran protiv visokih cijena energenata težak 200 milijardi evra. Za tu sumu će se Njemačka zadužiti.

Liberal Lindner je na to pristao uprkos dosadašnjim zaklinjanjima da sa njim neće biti novih dugova. Evropskim susjedima ide voda na usta od tog masnog paketa kojim će se subvencionisati cijena energenata. Neki već kažu da je Njemačka mogla da se isprsi i za neki evropski finansijski kišobran.

Ali, to bi bilo pogrešno. Energetska kriza ne može se porediti sa pandemijom korone jer je dublja, skuplja i trajaće duže.

Korona i lokdaun su donijeli kratkotrajni prestanak potražnje ili prekid lanaca isporuka, ali to sve prolazi. A manjak energenata je ekstremno skup i potrajaće čak i kad Vladimir Putin, nadajmo se, izgubi rat u Ukrajini.

Za razliku od korone, ovdje nijedna pojedinačna država niti EU neće moći da zaštite građane od drastičnih posljedica recesije koju izaziva Putin. Ona će svakog koštati blagostanja i životnog standarda.

Ministri finansija EU obećavali su jedni drugima da će dogovarati mjere i da neće subvencionisati sopstvene ekonomije tako da to poremeti konkurenciju. Ali, to su prazne riječi. U ovoj krizi svako ima samo sebe.

Desničari traže evropske i njemačke pare

Bezobrazluk je što onda evropske – to jest njemačke pare -  traže baš buduća desničarska premijerka Italije Đorđa Meloni i autokrata Viktor Orban. Italija je odavno pripremila sopstvene pakete pomoći i dobija čak 200 milijardi eura iz korona-fonda. Mađarska još nabavlja jeftini gas i naftu iz Rusije i podriva sankcije. Putinov ortak Orban nije zaslužio da dobije nijedan cent u ovoj krizi.

Ekonomska kriza će se zaoštriti narednih mjeseci ukoliko se nastavi sumanuti rat Rusije protiv Ukrajine. Pojačaće se i pritisak na njemačkog ministra finansija da pristane na novo evropsko zaduživanje sa nepoznatim posljedicama.

Umjesto toga, evropskim vladama bi bilo pametnije da zajednički nastupaju pri kupovini energenata, a ne da se na podivljalom tržištu nadmeću ko će platiti više. Trebalo bi i da se zajedno pobrinu da evropske firme ne prave ekstra-profit na krizi. To bi bila evropska solidarnost.

Umjesto toga, lakše je pozivati Njemačku da otvori novčanik za druge – ali to sada nije od pomoći.

 

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu