Stefan Lichtinghagen je posljednji put gledao popularnu TV seriju „Seoski ljekar" kada je išao u školu. To je njemačka serija sa 297 epizoda, koja se od februara 1987 prikazivala u Njemačkoj i u čijem centru je ljekar, koji se požrtvovano brine o zdravlju pacijenata u svojoj seoskoj opštini. Lichtinghagen, uostalom, nije ni trebao gledati "Seoskog doktora". Njegov otac je i sam bio jedan od njih i 32 godine  je uspješno vodio svoju porodičnu praksu u opštini Marienheide sa 14.000 stanovnika, koja se nalazi 50 kilometara sjeveroistočno od Kelna. Kada je prije skoro 20 godina tražio nasljednika, ordinaciju je preuzeo sin Stefan, koji je, kao specijalista interne medicine i gastroenterologije, prvobitno imao potpuno drugačije planove.

"Moj otac je bio u pokretu od jutra do mraka. Vrlo malo sam ga viđao i uvijek sam mislio da ne želim da radim takav posao. Sada i ja radim puno, skoro isto kao moj otac", kroz smijeh priča ovaj doktor.

50-satna sedmica, ali vlastiti šef

Dr. Stefan Lichtinghagen je ujutro otkrio upalu slijepog crijeva kod jedne 20-godišnjakinje, koju su mu hitne službe poslale sa dijagnozom upale mokraćnog mjehura. Liječio je prijatelja iz susjedstva sa respiratornim problemima, kojeg je poznavao iz crkvene omladinske grupe. I pobrinuo se o rani na glavi jednog 91-godišnjaka, koji je usljed vrtoglavice  pao i udario glavom - dok je radio u bašti.

Sa 3.300 pacijenata po kvartalu i kućnim posjetama, Lichtinghagen ostvaruje 50-satnu radnu nedjelju, ali nikada nije požalio zbog svoje odluke da krene očevim stopama. Uglavnom zato što dobija toliko mnogo zahvalnosti i priznanja od svojih pacijenata, koje, kada se radi o njihovim anamnezama, dobro poznaje – od glave do pete.

- pročitajte i ovo:  Njemačka: Kada smrt postane ekonomski faktor

Nedovoljno liječnika opšte prakse

Lichtinghagen vodi ordinaciju zajedno sa jednom kolegicom od 2005. godine. Sam, kaže, ne bi preuzeo ordinaciju svog oca jer boriti se kao vuk-samotnjak sada je „out". Činjenica je da se sve manje mladih ljekara u Njemačkoj usuđuje da otvori ili preuzme nečiju ordinaciju. Prema studiji Fondacije Robert Bosch, 11.000 mjesta za liječnike opšte prakse u Njemačkoj će biti upražnjeno do 2035. godine.

Sa dramatičnim posljedicama po zemlju: Njemačkoj prijeti nedostatak ljekara opšte prakse i time je pogođeno 40 posto njemačkih seoskih okruga. Trend je u porastu, jer je svaki treći porodični ljekar u Njemačkoj sada stariji od 60 godina i pred odlaskom u penziju. Lichtinghagen i njegov tim već liječe pacijente udaljene 25 kilometara i više ne mogu primati nove. "Svakodnevno imamo skoro pet upita. Sada nemilosrdno odbijamo nove pacijente, ne primamo više ni bračnog partnera, ni djecu postojećih pacijanata."

23 miliona eura za finansiranje projekata

Njemačka, koja se ponosi svojom zdravstvenom zaštitom, u opasnosti je da postane dugotrajan pacijent, posebno kad je riječ o zdravstvenim uslugama na selu. Političari očajnički pokušavaju da preduzmu kontramjere i namame doktore na selo - novcem. Njemački ministar zdravstva Karl Lauterbach poziva na otvaranje 5.000 dodatnih mjesta za studij medicine kako bi mogla pružiti adekvatna zdravstvena zaštita za „Baby-boomer" generaciju.

Na pitanje DW-a, njemačko Ministarstvo zdravstva u Berlinu, koje ulaže 23 miliona eura u različite projekte za suzbijanje nedostatka ljekara na selu, kaže: „Osiguravanje lokalne i sveobuhvatne medicinske njege zasnovane na potrebama stanovnika jedan je od najvažnijih zadataka zdravstvene politike. Planirani propisi uključuju, na primjer, uspostavljanje „zdravstvenih kioska" u sferi osnovne medicinske njege, mogućnost formiranja „zdravstvenih regija", uspostavljanje centara primarne zdravstvene zaštite i olakšavanje osnivanja zdravstvenih centara od strane opština."

Kvote za seoske doktore

Devet njemačkih pokrajina već je uvelo takozvanu "kvotu za seoske doktore": do deset posto studijskih mjesta dodjeljuje se pod uslovom da deset godina radiš u medicinski nedovoljno pokrivenoj regiji. Čak ni loše ocjene u maturskom svjedočanstvu ne bi trebale biti prepreka. Lichtinghagen, koji je u početku bio skeptičan po pitanju ove stope, sada smatra da je to prvi korak u pravom smjeru.

Da biste bolje shvatili koliko je važno imati porodičnog ljekara opšte prakse,  morate se voziti 100 kilometara od ordinacije Stefana Lichtinghagena do Klausa Kortea u Ahrbrücku. Prije dvije godine, doktori opšte prakse bili su možda najtraženiji ljekari u Njemačkoj, kada su u poplavama u dolini Ahr život izgubile 134 osobe, a stotine bilo povrijeđeno. Vodene mase uništile su i Korteovu ordinaciju, a porodični ljekar je šest sedmica privremeno pružao hitnu pomoć u osnovnoj školi.

„Biti porodični doktor je nešto najbolje što mogu da zamislim. Ljudi u regionu su mi postali veoma dragi u proteklih 20 godina, a posebno u ove dvije godine nakon poplava. A i hiljade sudbina  ljudi u dolini rijeke Ahr spojili su nas na potpuno drugačiji način", kaže dr. Klausa Korte

To ide toliko daleko da su pacijenti, koji sada žive u privremenom smještaju, udaljenom više od 100 kilometara, ostali lojalni dr. Korteu. Kada posjećuju gradilišta svojih kuća, uništenih u poplavi, kombiniraju to sa pregledom kod svog pouzdanog porodičnog doktora. Ahrbrück bi također trebao biti na listi seoskih opština, u kojima se osjeća nedostatak ljekara u zemlji. Kada je Korte počinjao sa radom  prije 20 godina, ovdje je još uvijek bilo pet ordinacija „porodičnih" ljekara. „Sada postoje svega dvije", kaže on.

Značenje riječi "golman"

Klaus Korte poznaje stereotipe koje i danas kruže o liječnicima opšte prakse. Tu su predrasude kolega, koji omalovažavaju „drugorazredne" seoske doktore. To bi trebali znati i predavači na univerzitetu koji često nekom studentu znaju reći: „Pa to zna i svaki seoski ljekar u Eifelu". Ili doktori u klinikama koji nerijetko uzviknu: "Bože, šta je opet uradio seoski doktor?" Korte odmahuje, smijući se. Za njega su porodični ljekari "golmani" koji kao „čuvari" uvijek moraju da budu budni i na oprezu.

"Ovdje nema višeg liječnika ili specijaliste kojeg možete nešto pitati. Moramo donijeti ispravne odluke kako bismo spriječili ozbiljan razvoj bolesti, posebno u slučaju kardiovaskularnih oboljenja ili otkrivanja tumora. Naravno, mi ne radimo invazivnu medicinu, niti intenzivnu njegu  ali možemo spasiti živote", kaže Klaus Korte.

Porodični doktor: "srce ambulantne medicine"

Uz to:  lični kontakt sa pacijentima, koji mu dolaze godinama, pomaže u donošenju prave anamneze. Klaus Korte kaže da može da tretira svoje pacijente drugačije – jer npr. poznaje oca jednog od njih, koji je, mučeći se, umro od raka prije tri godine, ili je kod njega bila i sestra pacijenta, koja je zbog anoreksije završila na psihijatriji. Ili zato što je i on imao saznanja o iscrpljujućem komšijskom sporu koji je imao jedan od njegovih pacijenata. Zato on upućuje hitan apel da Njemačka mora učiniti puno više u borbi protiv nedostatka seoskih ljekara.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu