Na parlamentarni upit stranke Zelenih njemačka vlada je položila račun koliko je koštala ta njemačka „pomoć" Grčkoj oko koje je redovito toliko buke kad se treba odlučiti.

Računica je potpuno jasna: ne samo da pomoć nije bila od nikakve štete za Njemačku, nego i u doba kad se ionako teško negdje može uložiti novac da bi se ostvarila nekakva zarada, od 2010. je Berlin ukupno ubrao od Atene negdje oko 2,9 milijardi eura kao kamate za posuđen novac.

Najviše je zarade došlo od intervencije koju je naložila Europska središnja banka, takozvani Securities Markets Programme na tržištu državnih obveznica od svibnja 2010. do rujna 2012. – tada je zamijenjen drugačijim sustavom otkupa vrijednosnica država. Makar je i toj mjeri bio cilj spustiti kamatu na vrijednosnice država koje su u krizi, kamate su bile „debele" i ukupno je Grčka tu morala platiti 3,4 milijardi eura. 2013. i 2014. je prihod od kamata odlazio europskom „spasilačkom" fondu ESM, ali inače su kamate na njemačku pozajmicu Grčkoj tekle u blagajnu Berlina: to je oko dvije i pol milijarde eura.

„Ne može biti da se Njemačka sanira dugom Grčkoj"

To nije sve: tu je i pozajmica Grčkoj njemačke državne Banke za obnovu (KfW) i tamo je također ubrana kamata u iznosu od oko 400 milijuna eura. Zaključak za političara zelenih zadužen za proračun Svena-Christiana Kindlera je jasan: „Usprkos svim pričama desnice, Njemačka je masovno profitirala od krize u Grčkoj." Ovaj njemački političar oporbe kaže kako „ne može biti da njemačka vlada sanira njemački proračun zahvaljujući zaradi ostvarenoj u Grčkoj."

Doduše, tu se sad ne upuštamo u raspravu zašto i kako se Grčka uopće dovela u situaciju da neprestance troši više nego što ima i da se mora zaduživati. Kad se pojavila dvojba da će Atena te dugove ikad moći i vratiti i kamate su počele rasti nebu pod oblake tako da je 2010. morala uskočiti i Europska unija i MMF kako bi Grčku uopće održali likvidnom. Ukupno je tako Atena primila oko 274 milijarde eura takvih povoljnijih pozajmica, ali se zauzvrat morala obavezati na reforme i mjere štednje. Europska komisija je posvjedočila kako je Grčka samo u protekle tri godine provela oko 450 mjera štednje i smanjivanja povlastica.

Može li Grčka sad i sama?

O budućnosti Grčke ovog četvrtka (21.6.) raspravljaju i ministri financija zone eura. Trenutni program pomoći toj zemlji u volumenu od 86 milijardi eura istječe 20. kolovoza i ministri u Luksemburgu bi se trebali dogovoriti kako da taj kraj protekne „meko": dakle koliko milijardi bi Grčkoj moglo biti potrebno dok ne „stane na vlastite noge" i počne dovoljno posuđivati na otvorenom tržištu novca. Raspravljat će se i o mogućim olakšicama Grčkoj s dugovima koje još uvijek ima.

Vlada u Ateni neprestance ponavlja kako je zapravo uspjela izvući Grčku iz nevolja: tamošnje gospodarstvo ipak bilježi rast, a državni proračun bi bio u plusu – kad ne bi trebali otplaćivati dugove. Makar grčka javnost rado sluša takve samouvjerene izjave, to je u osnovi potpuno isto kao kad bi neka obitelj koja je na kredit kupila stan i automobil sad rekla kako bi joj „odlično išlo" kad ne bi trebala otplaćivati rate kredita. Dug postoji i jedino je pitanje tko i koliko zarađuje na toj pozajmici.

Jer usprkos takvim izjavama grčke vlade, tamošnja blagajna je daleko od toga da bi bila zdrava: dug koji se nagomilao iznosi 180% BDP-a te zemlje – daleko tri puta preko granice o stabilnosti za zemlje zone eura, a građani Grčke još uvijek jedva imaju razloga biti zadovoljni – otprilike svaki peti radno sposoban Grk je (barem službeno) nezaposlen.

aš(afp,dpa)

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android