Od početka novembra, građani poslije navršenih osamnaest godina moći će zvanično da promijene ime, rod ili da odbiju da se izjasne kojeg su pola/roda. To predviđa Zakon o samoodređenju.

Od trenutka prijave promjene do trenutka izmjene moraju da prođu tri mjeseca tokom kojih osoba može i da se predomisli.

Ali, za promjenu oznake pola u dokumentima više nisu potrebna mišljenja barem dvoje psihijatara i saslušanje pred sudom.

Isto će moći da urade i maloljetnici stariji od 14 godina uz pristanak roditelja ili sudski proces. Roditelji mogu da izmjene oznaku pola i za još mlađu djecu, ali dijete mora biti prisutno i saglasiti se.

Radi se o birokratskoj proceduri, koja nema nikakve veze sa eventualnim medicinskim zahvatima ili tretmanima.

Pošteđeni od nekih neprijatnosti

(Kalle Hümpfner) iz njemačke Trans* asocijacije (BVT) pozdravlja što će samostalno određivanje roda sada biti jednostavnije i uz manje troškova.

„Ranije su, zarad psiholoških procjena, ljudi bili prinuđeni da otkriju niz veoma ličnih informacija – i to je dijeljeno sa sudom. Bilo je mnoštvo odvratnih izvještaja da su ljudi morali da govore o seksualnim preferencijama, o tome kako masturbiraju ili kakav donji veš nose", kaže Himpfner.

Do sada se, prema podacima agencije dpa, oko 1.200 ljudi u Berlinu prijavilo za promjenu birokratske oznake pola. Novinska agencija KNA prenosi da je slično interesovanje i u drugim većim njemačkim gradovima.

Najke Slavik (Nyke Slawik), poslanica Zelenih koja je i sama trans-žena, učestvovala je u kovanju ovog zakona koji zove istorijskom reformom od međunarodnog značaja.

„Mislim da je ovo znak nade u vremena kad su glasovi desnih populista opet sve jači i kada se, nažalost, u mnogim zemljama umanjuju prava kvir osoba“, kaže ona za DW.

Rihard Keler (Richard Köhler) je savjetnik u organizaciji Transgender Europe and Central Asia (TGEU). On kaže da zakon vraća Njemačku na liniju evropskog razvoja posljednjih deset godina. Njemačka postaje dvanaesta država u Evropi koja dopušta ovakvo samoodređenje.

„Da se ne lažemo, ovo pitanje pogađa mali broj ljudi na veoma ličan način. Poštovanje njihovog izbora neće naškoditi nikom drugom nego podržava srž vrijednosti dostojanstva i slobode koje svi dijelimo", kaže on.

Keler upozorava da su u mnogim zemljama, poput Rusije i Gruzije, na djelu zabrane promjene roda bilo u dokumentima, bilo medicinske tranzicije.

Praktična poboljšanja

Zagovornici novog zakona kažu da će sada postati lakši život trans-osoba, interseksualnih i nebinarnih osoba. U mnogim slučajevima izbjeći će se „razlika“ između fizičkog izgleda i pola upisanog u dokumente, što je mnogima zadavalo glavobolje na graničnim kontrolama.

Zakon kaže da, nakon administrativne promjene imena i pola, nova promjena ne može biti zatražena u narednih godinu dana. Desničarski kritičari zakona kažu da se može doći do situacije da ljudi svake godine mijenjaju rod.

Mijenjanje podataka u izvodu iz matične knjige rođenih povlači niz birokratskih poteza – od promjena u vozačkoj dozvoli do onih u diplomama.

„Ogroman je posao da se usklade svi lični dokumenti i niko to neće raditi samo jer mu je zabavno“, kaže Kale Himpfner.

Takozvana džender politika postala je vruća tema i u Njemačkoj. Vladajuća koalicija Socijaldemokrata, Zelenih i Liberala suočila se na ovom pitanju sa moćnom opozicionom strankom Demohrišćana i desničarskom Alternativom za Njemačku.

Zakon je ipak prošao parlament ovog aprila, poslije usijale debate u kojoj su zakonu dodata poneka ograničenja.

Rasprava praćena strahom

Himpfner izražava žaljenje što su debatu vodili strahovi i brige zbog moguće zloupotrebe – tako su, kaže, trans-osobe postavljane u ulogu potencijalnih zločinaca.

„Ko zna koliko puta tokom zakonodavnog procesa zaboravljalo se da se ovdje radi o osnovnim pravima marginalizovane i, još uvijek, veoma deprivilegovane grupe", kaže Himpfner.

Pričalo se, recimo, o tome hoće li sada osoba rođena kao biološki muškarac moći da ide u žensku saunu ukoliko se izjašnjava kao žena. „A naše iskustvo pokazuje da mnoge trans-žene rijetko ili nikad ne idu u saune jer im je neprijatno da tamo budu i neko u njih zuri", nastavlja Himpfner.

Jednako se pričalo o eventualnom odlasku trans-žena u sigurne kuće za žene – koje su mahom pobjegle od muškog nasilja. „Ne znamo ni za jedan primjer u kojem je trans-žena zloupotrijebila sigurnu kuću ili ondje bila nasilna i to iako mnoge trans-žene redovno koriste sigurne kuće“, naveli su iz Asocijacije sigurnih kuća za dnevni list Tagesšpigel (Tagesspiegel).

No debata sama dovela je do veće mržnje i neprijateljstava prema trans-zajednici, tvrdi Rihard Keler. On tvrdi da je u pitanju „orkestriran i dobro finansiran“ napad na jednakost i različitost u društvu.

Ženski strahovi

Beate fon Mikel (von Miquel), prva žena Nacionalnog savjeta njemačkih žena, za DW kaže da je pitanje politički instrumentalizovano kao dio kulturnog rata desničara koji se sada, tobože, naprasno plaše za prava žena.

„Gorko je za ženski pokret da je ovo postalo pitanje podjela. Ne treba da dozvolimo sebi da se dijelimo", rekla je.

Organizacija koju Fon Mikel vodi okuplja šezdeset ženskih udruženja i grupa. Fon Mikel upozorava da trans-zajednica i ženske organizacije ne treba da dozvole da ih upotrijebe jedne protiv drugih.

„Postoji bojazan da će kategorija žena nestati“, kaže. „Mi ćemo ostati Njemački ženski savjet. Ali mora biti više slobode, različitosti i individualnosti, ima više od jednog načina da se živi rod i da se bude žena“, dodaje ona.

*ovaj članak je najprije objavljen na engleskom jeziku