Stotine hiljada učesnika demonstriralo je pretprošle subote u Berlinu na paradi ponosa „Christopher Street Day" (CSD) za bolja pravaLGBTQI+ osoba. Jedan od njih je bio i Vanja Kiber. On je iz Kazahstana i ispričao je za DW svoju životnu priču: „Došli smo u Njemačku i prilično brzo sam se autovao. I prva reakcija mojih roditelja je bila: pij tablete za smirenje, ćuti, plači, izbjegavaj razgovor. Strašno je bilo da ni sa kim ne možeš da pričaš o tom i da sebe ne gledaš kao zločinca, kao bolesnu osobu? Kao da ne postojiš?"

Pored pola, zaštititi seksualni identitet

Vanja priča da je njegov otac sada čak ponosan na njega i sam podržava prava LGBTQI+. Mala uspješna priča. Ali, nemaju svi toliko istrajnosti i sreće kao Vanja.

To je jedan od razloga zašto je jedan od centralnih zahtjeva CSD-a bio: Zabrana diskriminisanja zbog seksualne orijentacije mora biti eksplicitno upisana u Osnovni zakon (Ustav Njemačke).

Na primjer, poznati njemački pop pjevač Herbert Grenemajer, kao govornik na CSD-u rekao je da se član 3. Osnovnog zakona mora dopuniti dodatkom da „niko ne smije biti diskriminisan zbog svog pola i seksualnog identiteta.” Potrebna vam je istrajnost i mnogo hrabrosti, povikao je pjevač pred okupljenim građanima.

Promjena samo dvotrećinskom većinom

Do sada, u članu 3 njemačkog Ustava stoji: „Niko ne smije biti diskriminsan ili favorizovan zbog svog pola, porijekla, svoje rase, svog jezika, svoje domovine i porijekla, svoje vjere, svojih vjerskih ili političkih pogleda."

Seksualni identitet se ne pominje eksplicitno. U koalicionom sporazumu savezne vlade između SPD-a, Zelenih i FDP-a iz decembra 2011. navodi se da vlada nastoji da dopuni formulaciju.

Problem: Ako se Ustav mijenja, potrebna je dvotrećinska većina i u Bundestagu i u Bundesratu, u kojem sjede premijeri njemačkih pokrajina. Tri vladine stranke stoga trebaju saglasnost najvećih opozicionih partija, konzervativaca CDU i CSU. A oni i ne razmišljaju mnogo o toj ideji.

CDU misli drugačije – osim berlinskog ogranka

Nakon što je ponovo istaknut zahtjev na CSD-u, generalni direktor poslaničke grupe CDU/CSU u Bundestagu Torsten Fraj (CDU) rekao je Uredničkoj mreži Njemačke (RND): „Da bi se dirnulo u srce našeg Ustava, neophodno je imati izrazito važne razloge. Međutim, ja ne vidim razlog za promjenu Osnovnog zakona jer je zaštita od diskriminacije po osnovu seksualne orijentacije već implementirana u članu 3."

Zamjenik lidera poslaničke grupe SPD-a Dirk Vize je odgovorio: „Nažalost, poslanička grupa CDU/CSU je odbila diskusiju o ovom pitanju. Stoga je dobrodošlo da se neki političari CDU iz saveznih pokrajina drugačije pozicioniraju.

Konkretno gradonačelnik Berlina Kaj Vegner (CDU). Gradska vlada, koju predvodi, je već 2023. najavila inicijativu Bundesratu za dopunu člana 3. Na CSD-u prije godinu dana rekao je: „Želimo da promijenimo član 3 Ustava. Seksualni identitet mora biti uključen. To je moje obećanje“. Međutim, od tada se ništa nije dogodilo.

Važno za priznanje u društvu

Nakon odbijanja CDU, brojni predstavnici vladajuće koalicije ponovo su pokušali da se založe za promjenu Ustava. Za liberale iz FDP-a, član Bundestaga Konstantin Kule rekao je za „Uredničku mrežu Njemačke” da bi promjena Ustava bila „važan znak političkog i društvenog prihvatanja LGBTQI+osoba. Promjena Ustava je u ovom trenutku već zakasnila”.

Patnja zbog zloglasnog Paragrafa 175

„Lezbejska i gej asocijacija Njemačke“ (LSVD) takođe je dugo isticala da bi promjena mogla da okonča decenije diskriminacije homoseksualaca i biseksualaca u posljeratnoj Njemačkoj.

Kada je 1949. izrađen i proglašen Ustav, homoseksualci i biseksualci su bili jedina grupa žrtava nacionalsocijalista koja namjerno nije uključena u Osnovni zakon. To je i razlog zašto su homoseksualci bili proganjani dugi niz godina po zloglasnom Paragrafu 175 Krivičnog zakonika, koji je konačno ukinut tek 1994. godine.

S jedne strane, mnogo toga se dogodilo na međunarodnom planu kako bi se zaštitila prava LGBTQI+ osoba, ali s druge strane, nije se dogodilo dovoljno.

U Evropi, na primjer, brak je dostupan svima u 22 zemlje, a van Evrope samo u 16 ​​zemalja. Istopolni brakovi su mogući u Njemačkoj od 1. oktobra 2017. godine, nakon godina žučne debate.

Samo 20 zemalja širom svijeta ima zakone o samoopredjeljenju za pravno prepoznavanje pola. I tužna realnost: u trećini zemalja širom svijeta LGBTQI+ osobe su zakonski diskriminisane.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na
Instagramu