Kada je kancelar Olaf Šolc čestitao novom izraelskom premijeru Benjaminu Netanjahuu na preuzimanju vlade, to je zvučalo kao rutina među prijateljskim vladama: „Želim vam uspjeh u zadacima koji su pred vama." Izrael i Njemačku veže posebno i blisko prijateljstvo, nastavio je Šolc, ta osnova partnerske saradnje njegovaće se i u budućnosti.

- pročitajte još: Izrael: jedna zemlja, dva tabora

Ti predstojeći „zadaci" u smislu smjernica izraelske vlade uključuju, na primjer, širenje naselja u oblastima na koje Palestinci polažu pravo za buduću državu. Odnosno, širenje naselja palestinsku državu bi praktično učinilo nemogućom. Portparol palestinskog predsjednika Mahmuda Abasa ocijenio je da su te smjernice „opasna eskalacija" koja će imati posljedice po region.

Mjurijel Aseburg, stručnjakinja za Bliski istok iz berlinske Fondacije za nauku i politiku, za DW kaže: „Ne radi se samo o forsiranju izgradnje naselja i raseljavanju palestinskog stanovništva, već (...) o prelasku sa privremene, vojne okupacije na stalnu, civilnu kontrolu Zapadne obale."

Rješenje o dvije države je u koalicionom sporazumu

Iza cilja – rješenja dvije države, odnosno da uz Izrael postoji i nezavisna država Palestina – stoje, između ostalih, SAD, EU, a time i Njemačka. Čak se i u koalicionom sporazumu njemačke vlade iz 2021. navodi: „Nastavićemo da radimo na pregovaračkom rješenju dvije države na osnovu granica iz 1967. Zahtijevamo zaustavljanje izgradnje naselja koja krše međunarodno pravo."

To znači da bi njemačka vlada mogla da se nađe u teškom sukobu sa izraelskom vladom ako se ona bude držala svojih planova. Međutim, na pitanje DW, zamjenica portparola vlade Kristijane Hofman samo je uzdržano i ne ulazeći u kontradikcije, ponovila zvaničnu liniju – da je rješenje dvije država pravi put za napredak u bliskoistočnom procesu. „Sada se radi o uspostavljanje odnosa sa novom vladom, za šta vidimo dobru osnovu."

Dvojica izraelskih ministara odbacuju palestinsku državu

Ni izjave dvojice radikalnih ministara u izraelskoj koalicionoj vladi, ministra bezbjednosti Itamara Ben-Gvira iz stranke „Jevrejske moći" i ministra finansija Bezalela Smotriha iz stranke „Verskog cionizma", za sada nisu uticale na uzdržanost njemačke vlade. Njih dvojica suštinski odbacuju palestinsku državu i podržavaju širenje izraelske teritorije na okupiranu Zapadnu obalu.

Ben-Gvir je 2019. čak pozvao na protjerivanje svih Palestinaca koji imaju izraelsko državljanstvo, a „nisu lojalni Izraelu". Do prije nekoliko godina, u njegovoj dnevnoj sobi bio je istaknut i portret Baruha Goldštajna, radikalnog američko-izraelskog doseljenika koji je 1994. ubio 29 Palestinaca na jutarnjoj molitvi u Hebronu.

A Bezalel Smotrih je 2017. iznio „plan potčinjavanja" s ciljem da se „zbriše svaka nacionalna nada Palestinaca". Smotrih je ekstreman i u drugim oblastima – priznao je da je „ponosni homofob".

Njemačka kritika tek poslije posjete Hramskoj gori

Reakcija iz Berlina na sve ovo – skoro ništa. To se promijenilo tek kada je Ben-Gvir početkom januara posjetio Hramsku goru u Jerusalimu, koja je sveta i za Jevreje i za muslimane. Palestinci, arapske i zapadne države žestoko su protestovali. Iznervirale su se i SAD. Dan kasnije, portparol Ministarstva spoljnih poslova u Berlinu rekao je da je posjeta bila „provokacija".

Mjurijel Aseburg reakciju njemačke vlade ocjenjuje na sljedeći način: „Pojedinačna kritika uz inače uzdržani stav (...) nije politika koja je usmjerena ka cilju. Umjesto da stalno ponavlja da je za rješenja dvije države, savezna vlada bi prvo trebalo da jasno kaže šta se dešava: realnost je – država s nejednakim pravima, sa stalnom okupacijom i prelazak sa de fakto aneksije, na legalnu aneksiju. Takođe, imamo posla sa izraelskom vladom sa kojom dijelimo malo vrijednosti."

Gabrijela Hajnrih (SPD) takođe je zabrinuta. Ona u Bundestagu predsjedava njemačko-izraelskoj poslaničkoj grupi koja je posvećena međusobnom dijalogu i redovno okuplja poslanike njemačkog Bundestaga i izraelskog Kneseta. „Zabrinjavajuće je to što su ultradesničarske i ultraortodoksne snage uključene u vladu", ocijenila je Hajnrih za DW. Benjamin Netanjahu je najavio da će biti šef vlade za sve Izraelce. To uključuje i veliki broj onih koji su kritični prema izgradnji naselja. „Nade polažem i u civilno društvo i kritičku javnost", rekla je poslanica njemačkog SPD-a.

Duga sjenka Holokausta

Zbog istorijske krivice za Holokaust u vrijeme nacionalsocijalizma, njemačke vlade se tradicionalno malo miješaju u izraelsku politiku. Kada dođe do sukoba s njemačkim stavovima, na primjer u odnosu Izraela prema Palestincima, Berlin je obično uzdržan.

Izraelski istoričar Moše Cimerman smatra da se ni sada tu neće mnogo šta promijeniti. Nakon što je Netanjahu preuzeo dužnost, Cimerman je na radiju Dojčlandfunk rekao da je rješenje dvije države za Berlin, a i za EU, samo „prazna fraza".

„Upotreba fraze nije rješenje. Time se samo pokazuje da postoji volja da se nešto uradi, a u stvari se ne radi ništa. Palestinci su prepušteni sami sebi. Efekta može biti samo ako se i prema Izraelu odnosi kao prema Poljskoj, Mađarskoj ili Bjelorusiji. Ali naravno, Njemačka ili EU to sebi ne dozvoljavaju, jer se uvijek plaše da će biti optužene za antisemitizam", kaže Cimerman.

Izraelski ambasador vidi dvostruke standarde

S druge strane, Ron Prosor, ambasador Izraela u Njemačkoj, u ponašanju mnogih njemačkih političara vidi dvostruke standarde. Prosor je za berlinski „Tagesšpigel" rekao: „Oni s jedne strane žele demokratsku jevrejsku državu, ali da li istovremeno zahtijevaju i demokratsku palestinsku državu? Odgovor je: Ne! Funkcionalna vladavina prava trebalo bi da bude minimalni uslov za Palestince. To je jedini način da se postigne mir."

Mjurijel Aseburg takođe optužuje palestinske vlasti da „vladaju na sve autoritarniji način": „Društveni ugovor između njih i stanovništva odavno je prekinut. (…) Bez obnove legitimiteta nije moguće stabilizovati situaciju. Njemačka vlada bi stoga trebalo da apeluje na palestinsko rukovodstvo da održi 'izbore zasnovane na pomirenju i podjeli vlasti'."

Aseburg takođe smatra da njemačka vlada i ministarstva moraju pažljivo da ispitaju saradnju sa izraelskim vlastima. Crvena linija je „na primjer, kada saradnja više ne može biti jasno ograničena na Izrael u granicama iz 1967, kada važni međunarodni standardi više ne važe za izraelsku vojsku ili kada izraelski ministri sprovode protjerivanje stanovništva na nehumani način." U suprotnom, postoji rizik od „zajedničke odgovornosti za ozbiljna kršenja ljudskih prava".

Političarka SPD-a Gabrijela Hajnrih uvjerena je da izraelsko-njemački odnosi mogu da izdrže iskrenu razmjenu: „Njemačku i Izrael će i dalje povezivati otporno prijateljstvo, tako da se može otvoreno razgovarati i o razlikama u mišljenjima."

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu