2016. godina počela je veoma loše. Nakon masovnih seksualnih napada na žene tokom novogodišnje noći u Kelnu, kao napadači su identifikovani uglavnom mladići iz sjeverne Afrike. Već naelektrisano raspoloženje u zemlji zbog velike izbjegličke krize dodatno se pogoršalo. Propust bezbjednosnih službi postao je sinonim za državu koja svoje građane više nije u stanju da zaštiti od nasilja. Takvo paušalizovanje je, naravno, besmislica, ali nesigurnost u zemlji vidno raste. Pred sam kraj ove godine, kratko pred katolički Božić, veliki šok: napad na berlinski božićni vašar. Napadač, islamista, sa kamionom se zaletio u gomilu ljudi. Dvanaest ljudi je izgubilo život, 50 je povrijeđeno, neki od njih su u životnoj opasnosti. To je negativni vrhunac nakon čitavog niza islamističkih napada, među kojima su i napadi u Vircburgu ili Ansbahu, tokom ljeta.

Stravičnu dimenziju imao je i napad iz Minhena, u julu, sa devetoro stradalih, kojeg su političari i mediji prerano nazvali terorističkim. Mržnju i nasilje na svojoj koži osjetili su i izbjeglice: nerijetko je podmetan požar u centrima u kojima oni borave. I dalje aktivan bio je - prema strancima neprijateljski nastrojen - pokret Pegida. U takvom okruženju i političari imaju problem da se njihov glas čuje. Društveni diskurs je zatrovan. I najviši državni dužnosnici našli su se na meti kleveta.

Nesloga na Dan ujedinjenja

Riječ „lažljiva štampa" sve češće je upotrebi na protestima, kao i na Internetu. Na proslavi 26 godina od njemačkog ujedinjenja, 3. oktobra u Drezdenu, glasna manjina vrijeđala je kancelarku Angelu Merkel i predsjednika Joahima Gauka. Sve češće se govori o takozvanim „bijesnim građanima". Njihove strahove za sebe uspješno koristi stranka Alternativa za Njemačku (AfD).

Stranka koja postoji tek od 2013., ove godine je u ušla u parlamente u pet pokrajina, time udvostručivši svoju političku prezentnost. U Saksoniji-Anhalt AfD je sa 24,3 odsto osvojenih glasova postala druga najjača stranka, odmah iz CDU (29,8). Zbog jačanja AfD komplikovanije postaje formiranje vlade. Doduše, i dalje postoje koalicije sa dvije stranke (Baden-Virtemberg, Meklenburg-Prednja Pomeranija), ali i koalicije koju čine tri stranke (Berlin, Rajna-Palatinat, Saksonija-Anhalt).

Zbog toga što niko ne želi da sarađuje sa AfD, odjednom ima konstelacija kakvih ranije nije bilo. Tako je u Saksoniji-Anhalt na vlasti demohrišćanski premijer Rajner Hazelhof zajedno sa koalicionim partnerima, socijaldemokratama i Zelenima. U Baden-Virtembergu premijer je Vinfrid Krečman, na vlasti su njegovi Zeleni i demohrišćani. U Rajni-Palatinatu koaliciju su formirali socijaldemokrate, Zeleni i liberali, a predvodi je Malu Drajer (SPD).

U Berlinu prva crveno-crveno-zelena(*) koalicija

Kad smo već kod FDP (Stranka slobodnih demokrata): odsustvu liberala iz parlamenta barem je u Berlinu i Rajni-Palatinatu došao kraj. Zbog tih uspjeha oni vjeruju da će se poslije izbora 2017. godine, poslije četvorogodišnjeg odsustva, vratiti u Bundestag. Šef FDP Kristijan Lindner, vođa opozicije u pokrajinskom parlamentu Sjeverne Rajne-Vestfalije želi mandat u Bundestagu.

Mnoge stvari govore u prilog tome da će u narednom sazivu Bundestaga umjesto četiri, biti šest stranaka. Prema aktuelnim anketama, koje su posljednjih mjeseci relativno stabilne, za koaliciju neće uvijek biti dovoljne tri stranke. Trio SPD, ljevica i Zeleni – koji je odnedavno na vlasti u Berlinu – kako trenutno stoje stvari, ne bi imao većinu u Bundestagu. Ipak, već neko vrijeme, stranke međusobno intenzivno razmatraju gdje su im sličnosti, a gdje razlike. Želja da se spriječi još jedna velika koalicija koju će formirati CDU/CSU i SPD veća je nego ikada u crveno-crveno-zelenim redovima.

Sve ukazuje na još jednu veliku koaliciju

Ipak, usuđujem se da predvidim još jednu crno-crvenu koaliciju. Na kraju krajeva njihov zajednički kandidat, socijaldemokrata, u februaru će na mjestu predsjednika Njemačke zamijeniti Joahima Gauka: ministar spoljnih poslova Frank-Valter Štajnmajer. Njegov izbor važi za potpuno siguran, jer socijaldemokrate i konzervativci raspolažu sa većinom u Bundestagu. Izbor Štajnmajera je i rezultat neuspjelog traženja kandidata od strane konzervativaca. Kandidat kojeg oni žele, predsjednik Bundestaga Norbert Lamert (CDU), nije na raspolaganju.

Taj šezdesetosmogodišnjak bi kao kompromis bio prihvatljiv i za SPD. Ali odlučeno je da to bude Štajnmajer. Njegovo ime se vezuje uz kontinuitet i pouzdanost. To se može vidjeti i kao signal. Jer imenovanje za najvišu državnu funkciju u njemačkoj istoriji je uvijek u vezi sa vladajućim koalicijama koje se naziru ili kojima se teži. A s obzirom na to da crno-zelena koalicija, kako sada stvari stoje, ne bi imala većinu, sve realističnije je formiranje treće velike koalicije na čelu sa Angelom Merkel, nakon što se to desilo već 2005. i 2013. godine.

Opomena za ponovo izabranu šeficu CDU-a

Kratko pred stranačko zasjedanje CDU, početkom decembra u Esenu, kancelarka Merkel je izrazila spremnost da se ponovo kandiduje funkciju šefice CDU. Njena stranka duboko je udahnula – koga bi inače mogla da pošalje u tu trku? Prilikom ponovnog izbora za šeficu stranke, Merkelova je morala da se zadovolji sa 89,5 procenata podrške, što spada u njene slabije rezultate. Podrška koju je dobila dvije godine ranije iznosila je 96,7 procenata. Slabiji rezultat na kongresu je posljedica njenog spornog kursa u izbjegličkoj politici.

Najžešći protivnik Merkelove sjedi u Minhenu. Oštre kritike šefa Hrišćansko-socijalne unije (CSU), bavarskog premijera Horsta Zehofera, na račun šefice vlade, jedna je od ovogodišnjih konstanta. Merkel i njena CDU ne mogu sa sigurnošću da računaju ni na bezuslovnu podršku svoje sestrinske stranke na izborima za Bundestag 2017. godine. Zehofer insistira na uvođenju gornje granice za prihvat izbjeglica, čemu se Merkelova protivi. Zato Bavarac dovodi u pitanje čak i učešće u budućoj vladi.

Štajnmajer odlazi, Šulc dolazi – bilo kako bilo

Sa takvim prijetnjama ova burna 2016. godina se bliži kraju. Neprospavanih noći zbog bavarskog lava koji riče kancelarka neće imati. Više će je brinuti vice-kancelar Zigmar Gabrijel. Šef SPD važi za njenog potencijalnog protivkandidata. Ali SPD će svog kandidata predstaviti tek krajem januara. Da li će to biti Martin Šulc? Šulc, koji je aktuelno još predsjednik Evropskog parlamenta, od 2017. godine prelazi u njemačku politiku.

Vrlo je moguće i da će budućeg predsjednika Štajnmajera naslijediti na funkciji ministra spoljnih poslova. Uz odgovorajući rezultat duo Merkel/Šulc bi nakon izbora za Bundestag mogao dalje da nastavi. To bi čak mogli i bez podrške Zehoferovog CSU-a. Jer CDU bi koaliciju sa SPD-om vrlo vjerovatno mogla da formira i sama.

(*) U Njemačkoj se političke stranke radi boljeg raspoznavanja u javnosti predstavljaju bojama:

CDU/CSU – crna

SPD / Ljevica – crvena

Stranka Zelenih – zelena

FDP – žuta

AfD – plava