Džonatan A. (Jonathan A.) pozira u luksuznom parku njemačkih automobila u Nigeriji i baca novčanice. On sebe tamo naziva: „Mr Cash Money“. Međutim, vlasti u Dortmundu, gdje je prijavljen, smatraju ga siromašnim.

Prema informacijama magazine ARD-Kontraste i rbb24-Recherche, njemačka država plaća izdržavanje za 24-oro djece raznih žena, uglavnom iz afričkih zemalja, koje je on priznao. Većina majki dolazi iz Nigerije, zemlje porijekla Džonatana A. Pošto je on Nijemac, priznata djeca, njihove majke i drugi rođaci automatski imaju pravo da ostanu u Njemačkoj kroz zakonsku mogućnost spajanja porodice. Za sada su tu 94 osobe.

Lažno očinstvo zbog rupe u zakonu

Priča Džonatana A. smatra se primjeromzloupotrebe priznanja očinstva, koja je lako moguća zbog rupe u zakonu. Stručnjaci procjenjuju da je posljednjih godina bilo na desetine hiljada slučajeva, a podaci su oskudni. Imigracionim vlastima matične službe, kancelarije za zaštitu mladih i konzularni službenici u ambasadama prijavljuju samo određene sumnjive slučajeve.

Pošto u Njemačkoj ne postoji Centralni registar civilnog statusa (državni registar u kojem se evidentiraju podaci o predmetima civilnog statusa - rođenje, brak, registrovano partnerstvo, smrt… prim. red.) iz razloga zaštite podataka, oni ne mogu da vide koliko je djece podnosilac zahtijeva već priznao prije nego što se prizna novo očinstvo. To mogu samo imigracione vlasti. A većinu očinstava ovjeravaju notari.

Priznanje očinstva nije krivično djelo

Aksel Bošamer (Axel Boshammer) iz višeg imigracionog organa vlade okruga Arnsberg pretpostavlja da je broj neprijavljenih slučajeva visok. Prema Bošamerovim riječima, u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji se povećavaju sumnjivi slučajevi lažnog očinstva za djecu rođenu od majki iz zapadnoafričkih zemalja i zemalja zapadnog Balkana. U slučaju Džonatana A., on smatra da je u pitanju „sistematska zloupotreba priznanja očinstva“.

„Lažno očinstvo je omogućavanje ljudima koji zapravo nemaju izgleda da ostanu u Njemačkoj da ipak ostanu u Njemačkoj. Ovi ljudi su spremni da plate novac za ovo, obično osobi koja preuzme fiktivno očinstvo.“ A priznanje očinstva nije krivično djelo.

Beskućnici kao lažni očevi

Vlastima rijetko polazi za rukom da otkriju kriminalni poslovni model iza toga. Berlinsko javno tužilaštvo trenutno podiže optužnicu protiv desetočlane bande ljudi vijetnamskog porijekla "zbog lažnih brakova i priznanja očinstva". Navodno su ugovorili priznavanje očinstva za najmanje 20-oro djece majki iz Vijetnama kako bi za njih uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu u Njemačkoj. Zauzvrat su njemačkim „očevima“, mahom beskućnicima isplatili novac na ruke između 500 i 1.500 evra a od majki iz Vijetnama naplatili do 35.000 evra, navodi istražni javni tužilac Frank Pole (Pohle).

Javni tužilac to vidi kao „pojavu u okruženju vijetnamskih državljana ili njemačkih državljana vijetnamskog porijekla“ u Berlinu sa svojom velikom vijetnamskom zajednicom. Čest je slučaj da Vijetnamke ciljano dolaze u Berlin „da legalizuju svoje pravo boravka ovdje, a zatim se presele u druge savezne države".

Priznanje se više ne može poništiti

U Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, vlasti pretpostavljaju da većina ljudi koji su stekli trajno pravo da ostanu kao rezultat zloupotrebe očinstva primaju dugoročno socijalnu pomoć i druge beneficije socijalnog osiguranja. Zbog toga je opštinski biro za zapošljavanje u gradu Vupertalu kontaktirao pokrajinsko Ministarstvo unutrašnjih poslova sa odgovarajućim upozorenjem. U ovo upozorenje je imao uvid ARD-Kontraste.

Prošle godine, na zahtjev ministara unutrašnjih poslova saveznih pokrajina, savezna vlada je trebalo da predstavi nacrt zakona o prilagođavanju važećeg zakona o priznanju očinstva. Godinama su se zalagali, zajedno sa ministrima pravde saveznih pokrajina, da preventivno spriječe zloupotrebe. Jer, kada se izvrši priznanje očinstva, ono ostaje na snazi u svakom slučaju. Kada je dijete priznato od oca Nijemca, to se ne može poništiti.

Gotovo da nema inspekcija od strane vlasti

Harald Dering (Döring), dugogodišnji bivši sudija Saveznog upravnog suda u oblasti imigracionog prava, vidi zakonsku rupu kao „neadekvatnu regulativu“ koja se „rijetko dešava“. Čak i ako otac ne bi tvrdio da je imao vezu sa ženom, mogao je da prizna očinstvo. To bi stoga trebalo da se promijeni, smatra Dering.

Vlada NRW države predstavila je sopstveni nacrt zakona 2017. godine, koji je kasnije propao u Bundesratu. To je, između ostalog, podrazumijevalo obavezne kontrole imigracionih organa u slučajevima u kojima je pravo na boravak majke legalizovano potvrđivanjem očinstva.

150 miliona evra po leđima poreskih obveznika

Savezno ministarstvo unutrašnjih poslova je 2017. godine „broj slučajeva zloupotreba procjenilo na srednji četvorocifreni broj“, kao što se može vidjeti iz interne procijene „Bezbjednosne saradnje Rur“, koja je dostupna ARD-Kontrasteu. Kada se to pretovri u brojke, „godišnji teret poreskih obveznika na nivou cijele zemlje“ iznosi preko 150 miliona evra. Aktuelnije brojke nisu dostupne.

Imajući u vidu pojedinačni slučaj Džonatana A, autori ovog izvještaja su došli do podatka da „samo ovaj čovjek prouzrokuje troškove fondova socijalnog osiguranja znatno više od 1,5 miliona evra godišnje", kaže koautor Andreas Kepke (Keppke).

Zakonska regulativa na čekanju

Tokom policijskih istraga, pokazalo se da je Džonatan A. za mjesec dana od nadležnog porodičnog fonda primio državnu pomoć u iznosu preko 22.500 evra. Grupa nadležnih u Esenu još nije uspjela da otkrije koliko je on ukupno dobio iz državne kase. Razlog - zaštita podataka.

U odgovoru na zahtjev ARD-Kontraste, njemačko Ministarstvo pravde je ove sedmice najavilo da će nacrt zakona biti ubrzo predstavljen. Ministarstvo nije dalo tačan datum. U međuvremenu, Džonatan A., navodno siromašan otac 24 djece, već je podnio zahtjev za još dva priznanja očinstva.

Autori: Kris Humbs i Olaf Sundermajer, rbb