Imam Murat Gül (43) predsjednik je Islamske federacije Berlina i predaje islam u lokalnoj osnovnoj školi "Rosa Parks”.

"Još kada sam bio dječak volio sam Kur'an", govori Gül koji je rođen u njemačkom gradu Weinhein na jugozapadu zemlje. Čitao ga je sa svojim ocem, išao u Tursku gdje je pohađao kurseve učenja Kura‘na, a studije islamskih nauka završio je u Egiptu. Gül govori da iako je bio zainteresovan da uči o islamu, on „nikad nije planirao da postane imam".

Kada se vratio u Njemačku, Gül je aplicirao za studij medicine: „Tada sam svjedočio kako mladi ljudi konzumiraju drogu, bez ikakve perspektive za budućnost." To ga je motivisalo da počne pomagati djeci. „Tako sam počeo davati lekcije islama", izjavio je on.

Gül smatra da bi imami u Njemačkoj morali da znaju jezik, obrazovni sistem i kulturu zemlje u kojoj žive, da bi mogli da razumiju i ispune potrebe muslimana u Njemačkoj.

Obrazovanje imama

U Njemačkoj živi skoro 4,5 miliona muslimana, od čega 3 miliona ima tursko porijeklo. Skoro 90 posto imama u Njemačkoj su obrazovanje stekli izvan države, a većina njih dolazi iz Turske.

Njemačka Islamska konferencija koju je sazvao njemački ministar unutrašnjih poslova 2006. godine, prošlog novembra je izjavila da želi riješiti problem edukacije i finansiranja lokalnih imama. Njemačka savezna vlada smatra da je došlo vrijeme da se poboljša integracija islamske zajednice u društvo tako što će se smanjiti strana finansijska pomoć, te institucionalni uticaji izvana. Zbog toga sada stavlja fokus na inicijativu „Islam u, za i iz Njemačke" koja bi trebala riješiti problem malog broja lokalnih imama u Njemačkoj.

Kada mladi ljudi koji su rođeni i odrasli u Njemačkoj idu u džamiju ili traže savjet od imama „onda bi bila prednost kada bi vjersko osoblje u džamijama imalo određeno iskustvo u njemačkom svakodnevnom životu", izjavio je zamjenik ministra unutrašnjih poslova Markus Kerber.

"Naš cilj nije da "germaniziramo" islam", napominje Kerber, koji je zadužen za odnose između njemačke savezne vlade i muslimanske zajednice u zemlji. „Želimo da se muslimani koji žive ovdje zaista osjećaju prihvaćeno, kao da su kod kuće i da tako obogate našu zemlju."

Jezik kao barijera

Ipak, plan o obrazovanju lokalnih imama, uz poneku iznimku, se još uvijek nije ostvario. Jezik i dalje ostaje barijera, ali njemačka savezna vlada počinje i to da rješava.

Savezni ministar unutrašnjih poslova nedavno je najavio da vlada planira izmjene Zakona o boravku u kojem će se tražiti poznavanje njemačkog jezika za strane vjerske funkcionere koji dolaze u zemlju. Ovaj kriterij je naveden i od strane saveznog Ministarstva odbrane, iz kojeg je ove sedmice stigla vijest da će islamski dušebrižnici koji rade za vojsku morati tečno govoriti njemački, te posjedovati diplomu od strane fakulteta islamske teologije koji je priznat od strane njemačke države.

Islamska teologija se u Njemačkoj trenutno izučava u sljedećim gradovima: Münster, Tübingen, Osnabrück, Frankfurt/Giessen i Erlangen-Nuremberg. Još jedan institut bi se trebao otvoriti ove godine na berlinskom Univerzitetu Humboldt.

Međutim, profesor Rauf Ceylan sa Univerziteta u Osnabrücku naglašava da oni koji apsolviraju univerzitetski Institut za islamsku teologiju nisu automatski kvalificirani da rade kao imami, te im je potrebna praksa. „Čitanje Kurana, kako obaviti molitvu, kako oprati pokojnika. Naši studenti prolaze kroz teorijsku nastavu i mi ne možemo da ih učimo ovim praktičnim vještinama", govori Ceylan. „Postoji potreba za akademijom” dodaje on.

Pilot projekat profesionalog razvoja za imame na Univerzitetu Osnabrück koji je imao 150 polaznika zatvorio se 2018. godine nakon 8 godina postojanja. Razlog: prekinuto finansiranje. 

Uticaj izvan Njemačke

Kada je pitanju uplitanje i strani uticaj na muslimansku zajednicu u Njemačkoj izvan države, ne može se izbjeći turska islamska Unija za vjerske poslove (DITIB). Ova unija je centar te debate. Imami iz DITIB-a, njemačke organizacije sa 900 džamija u Njemačkoj, obrazovani su, finansirani, te poslani iz Turske.

"Više se ne suočavamo sa vjerskom organizacijom, nego sa stranom državom koja šalje te imame”, izjavio je poslanik Christoph de Vries iz CDU.

Usred rasprostranjenosti kritike javnosti zbog uplitanje DITIB-a u domaća politička pitanja, vlada Angele Merkel je usvojila teži pristup i počela poduzimati konkretne korake za smanjenje uticaja Turske na džamije u Njemačkoj.

Zamjenik ministra unutrašnjih poslova Kerber izjavio je za DW da su u toku razgovori s vjerskim vlastima Diyanet, turskom državnom upravom za vjerske poslove.

"Mi želimo da se imami ovdje obrazuju, a da vjerske vlasti prestanu pristizati iz Turske", rekao je on.

U proteklih nekoliko godina, optužbe za špijuniranje, glorifikacija turske vojne akcije na sirijski kurdski grad Afrin unutar DITIB-ovih džamija i učešće članova Muslimanske braće na DITIB-ovim događajima u januaru je natjeralo njemačku saveznu vladu da pojača svoje napore i odvoji DITIB od turske vlade. Amandmani na zakon o boravku u Njemačkoj imaju za cilj upravo to.

Ko će obezbjediti finansije?

Prema mišljenju Filiz Polat, političarke iz partije Zelenih, najveći izazov će biti kako će DITIB finansirati svoje imame bez da se oslone na pomoć od turske države. „Treutno džamije dobivaju obrazovane imame besplatno", navodi ona. „Ubuduće će to morati sami plaćati ili će morati tražiti podršku od krovne organizacije."

Polat navodi da je islamska Ahmedija zajednica, sa oko 40 hiljada članova i više od 50 džamija u Njemačkoj, dobar primjer koji treba slijediti: „Sve zajednice daju doprinos u zajednički budžetu, a onda se to jednako raspoređuje tako da i male zajednice sebi mogu priuštiti imama".

"S obzirom na broj muslimana turskog porijekla, ovo je definitivno izvodljivo", dodaje Polat. "Ali pitanje je da li muslimani žele da budu nezavisni od svoje zemlje porijekla i da li žele obrazovanje za imame u Njemačkoj?"

Novi projekat DITIB-a

U međuvremeni, čini se da je DITIB spreman na ove zahtjeve. Abdurrahman Atasoy, generalni sekretar DITIB-a izjavio je za DW da će organizacija uskoro pokrenuti projekat za edukaciju imama u Njemačkoj i da će im ponuditi posao u zemlji.

Ali pronalazak sredstava za isplatu više od 1.000 vjerskih službenika je veliki izazov. "Takođe želimo pronaći sistem koji je primjeren njemačkim standardima i radimo na tome", rekao je Atasoy. "Za izgradnju tih mehanizama treba vremena."

Prema Ustavu, njemačka država ne smije se uplitati u poslove vjerske zajednice. Kerber je naglasio da vlada ne može i ne želi da nametne određenu politiku. Umjesto toga, vlasti raspravljaju o tome da li i kako država i vjerske zajednice mogu sarađivati, i "kako da zajednice samostalno plaćaju svoje imame", rekao je on.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android