Na prvi pogled su sva tri kandidata vrlo slična: sva trojica dolaze iz najmnogoljudnije njemačke savezne zemlje Sjeverna Rajna – Vestfalija, potječu iz katoličkog srednjeg staleža, studirali su pravo i odrasli su u zapadnonjemačkom okružju blagostanja i političkog konsenzusa. Odlučujuće godine političkog formiranja su bile godine vladavine Helmuta Kohla. Radikalni potezi, pogotovo kad je u pitanju vanjska politika, su bili potpuno strani ovom političkom krajobrazu. Smjernice su bile jasne: europske integracije, uključenje u rad NATO-a i prisni transatlantski odnosi. 

Biografije trojice kandidata pokazuju dobru uklopljenost u ovaj sustav: Merz i Laschet su neko vrijeme proveli u Europskom parlamentu, Merz se istaknuo i na jačanju transatlantskih odnosa a Röttgen je dugi niz godina na čelu Vanjskopolitičkog odbora Bundestaga.

Merkeličin odlazak stvara nemir

Što bi se dakle na vanjskopolitičkom planu moglo očekivati od kancelara Merza, Lascheta ili Röttgena? Hoće li se ova politika razlikovati od politike Angele Merkel? Kako bismo to utvrdili moramo prvo definirati što je to vanjskopolitička politika Angele Merkel. "Posebno na njezinoj politici je pragmatičan, smiren stil koji nikada nije napustio desetljetne smjernice njemačke vanjske politike a to je jednaka blizina SAD-u i Europi, dvostruka zapadna povezanost", kaže Stefan Fröhlich  sa Sveučilišta Erlangen – Nürnberg. On niti od jednog mogućeg budućeg kancelara ne očekuje neke promjene.

Merkel isto tako stoji za harmoniju, multilateralizam, očuvanje postojećih struktura u nesigurnim vremenima Trumpa, Brexita, Putina, Erdogana i ambiciozne Kine. Njemačka kancelarka je uvijek pokušavala očuvati dijalog i veze, smiriti sukobe stavljajući pritom emocije po strani. I to joj je u inozemstvu priskrbilo velik ugled.

No najava njezinog odlaska skrbi za nemir. Francuska politologinja Esther Luigi je posljednje mjesece provela u Bundestagu i u jednom članku, koji sakuplja iskustva iz tog razdoblja, ona zaključuje kako najava odlaska Angele Merkel već sad Njemačku baca u neku vrstu krize identiteta. Kako Luigi kaže za DW, nesigurnosti pridonose i mnoga otvorena pitanja oko Brexita ili francuska NATO kontroverza (Macron: "NATO je klinički mrtav"). Njemačka se mora prvo pronaći u toj situaciji.

Trenutak raspoznavanja: izbjeglička politika

Od mogućih kandidata Armin Laschet slovi kao najprisniji i najvjerniji suradnik Angele Merkel. Prema njemu, njemačka kancelarka i donedavna predsjednica CDU-a je "uspješno savladala" sve velike prepreke svojih mandata: svjetsku financijsku krizu, EU dužničku krizu i na kraju izbjegličku krizu.

Ovo s izbjegličkom krizom je možda malo preuranjeno, sada kada Erdogan negira postojanje tursko-europskog sporazuma o izbjeglicama. Tu je kandidat Merz drugačijeg mišljenja. On je jasno izbjeglicama na tursko-grčkoj granici poručio da nema smisla dolaziti u Njemačku. Stav Friedricha Merza je sličan i stavu dobrog ostatka Europe koji još uvijek nije "provario" kancelaričinu odluku iz 2015. da stotinama tisuća nekontroliranih izbjeglica otvori vrata EU-a. 

Svi žele više njemačke odgovornosti

I na jednom drugom planu Merz najavljuje drugačije tonove. On smatra kako Njemačka globalno gledano mora igrati jaču ulogu. "Njemačka mora biti spremna preuzeti vodeću ulogu. To se od nas očekuje", poručuje Merz. Politolog Fröhlich vjeruje da bi i Merz i Röttgen imali "više hrabrosti" prihvatiti francuski poziv za sigurnosnim i vanjskopolitičkim jačanjem Europske unije. Tu, u smanjenom obimu vrijedi i za Lascheta, tako da politolog smatra kako sva tri kandidata stoje iza želje za jačanjem europske ulog. Sve je to skupa, kako kaže, povezano s nesigurnošću koju uzrokuje Washington.

I te nesigurnosti bi, kako u razgovoru za DW kaže koordinator Savezne vlade za transatlantske odnose Peter Beyer, mogla potrajati. Prvo bi Donald Trump mogao biti ponovno izabran. A čak i u slučaju izbora jednog predsjednika iz redova Demokratske stranke s Europe mora pripremiti na nova vremena. Jer želja građana SAD-a da se Washington povuče iz mnogih kriznih dijelova svijeta će potrajati a time i pritisak na Europu da preuzme taj dio odgovornosti.

Politolog Stefan Fröhlich već sad vidi Njemačku na putu u tom smjeru. "Kroz tri krize: financijsku, ukrajinsku i izbjegličku se Njemačka već, ne svojom voljom, profilirala u središnju silu u Europi", kaže Fröhlich.

Kandidat s najviše vanjskopolitičkog profila i s najmanje šansi

Armin Laschet je kandidat koji jamči kontinuitet. Merz je kandidat od kojeg se može očekivati najviše novih impulsa. No treći kandidat Röttgen  je taj koji se profilira kao najrafiniraniji vanjskopolitički političar od sve trojice. U svojim javnim istupima, kao nedavno u Velikoj Britaniji, Röttgen se založio za suradnju na razini nacionalnih država jer europski integracijski proces vidi kao proces koji je već prešao svoj zenit. On se zalaže za zajedničko preuzimanje uloge vođe od strane Njemačke, Francuske i, unatoč Brexitu, Velike Britanije. No problem za međunarodno priznatog demokršćanskog političara: izgledi da upravo on pobijedi u utrci za čelo CDU-a su minimalni.

No još uvijek je Angela Merkel kancelarka. I po svemu sudeći će to i ostati, kako je i najavila, do kraja izbornog razdoblja 2021. Dovoljno vremena za onog kandidata koji preuzme CDU kormilo da svijetu pokaže koju su njegovi vanjskopolitički planovi.