Slučaj o kojem se raspravljalo na Saveznom sudu za rad: Suzane Dima (44) je 2017. potpisala ugovor sa metalurškom kompanijom iz Majsena, u blizini Drezdena. Prihvatila je ponuđenu početnu platu od 3.500 evra (bruto). Isti posao je radila sa dvojicom kolega, od kojih je jedan u firmu došao samo par mjeseci prije nje. Saznala je da taj kolega ima mnogo veću platu od nje. On je naime tražio – i dobio 1.000 evra više na samom početku.

A i kasnije, kada je uveden interni kolektivni ugovor, i kada je trebalo da im se plate izjednače, ipak je imao 500 evra više, jer je prethodno tražio i dobio povišicu. Ona se pobunila i tražila istu platu – ali je nije dobila.

Dima i njene dvije advokatkinje su zastupale stav da se tu radilo o diskirminaciji na rodnoj osnovi. Poslodavac se pak pozvao na princip slobode ugovora – i dobio na nižim sudovima uključujući pokrajnski sud u Saksoniji.

Savezni sud za rad u Njemačkoj sa sjedištem u Erfurtu je prošle sedmice Suzani Dimi dao za pravo i dosudio joj 14.500 evra izgubljene zarade i odštetu od 2.000 evra.

A za poslovni svijet u Njemačkoj to znači da poslodavci ubuduće ne smiju pravdaju razlike u zaradama pozivajući se pregovaračke vještine. I što je takođe važno - ako poslodavac prihvati zahtjev za većom platom, onda mora da je poveća i onima koji rade isti ili sličan posao, i koji imaju slične kvalifikacije i iskustvo.

„Takvo ponašanje praktično ne postoji kod muškaraca"

„Vještina pregovaranja" je (bila) glavni adut poslodavaca kada se radi neobjašnjivim razlikama u platama, prevenstveno između muškaraca i žena. 

Nauka, takozavna bihejvioralna ekonomija, im je u tome pomagala. „Studije pokazuju da muškarci u prosjeku o platama pregovaraju uspješnije jer u prosjeku zahtijevaju više", kaže Matijas Sater, direktor Instituta „Maks Plank" za istraživanje društvenih dobara u Bonu i ne vidi u tome diskriminaciju žena.

S druge strane, žene povremeno čak signaliziraju da bi prihvatile posao i za nižu platu. „Takvo ponašanje praktično ne postoji kod muškaraca", kaže Sater.

Nije se dugo čekalo na oštru reakciju poslodavaca: „Odluka suda je oštro zadiranje u slobodu pregovaranja poslodavaca i zaposlenih i otkriva apsurdnost Zakona o transparentnosti plata", rekao je Rajnhold fon Eben-Vorle, predsjednik Udruženja njemačkih preduzeća u vlasništvu porodica i koje, prema navodima Udruženja, zapošljavaju oko osam miliona ljudi.

Sloboda ugovora je zasnovana na „osnovnim vrijednostima našeg ekonomskog sistema kao što su konkurencija, efikasnost i lična odgovornost". Te vrijednosti su sada „bezvrijedne" u pregovorima o platama, rekao je Fon Eben-Vorle.

Nije uravnilovka

Mihael Fulrot iz Udruženja njemačkih pravnika za radno pravo kaže da postoje faktori koji i dalje opravdavaju razliku u platama: između ostalog, dalje usavršavanje, relevantno poznavanje stranih jezika ili nešto drugo. Ako poslodavac može objektivno da dokaže da kolega postiže više od zaposlene žene, on može i dalje da zarađuje više.

„Dakle, presuda ne znači uravnilovku, već jednostavno dosljedno sprovođenje opšteg zakona o jednakom tretmanu", kaže Fulrot za WDR.

A na pitanje – da li na presudu mogu da se pozovu i kolege muškarci koji zarađuju manje od drugih muškaraca – Fulrot kaže da je to moguće ako se dokaže da je razlog za manju platu diskriminacija. Prema Zakonu o jednakom tretmanu, na koji se poziva sud u ovoj presudi, to je slučaj sa karakteristikama kao što su pol, vjera, etničko porijeklo, pogled na svijet, invaliditet, seksualani identitet kao i starost ili mladost. 

Glavna prepreka za ravnopravnost - tajnost plata

Ministarstvo za porodična pitanja okarakterisalo je sudsku odluku kao „izvanredan i jasan znak primjene principa - jednake plate za jednak rad". Jedno od najvećih i najstarijih udruženja za ravnoprapvnost žena u Njemačkoj (Frauenring) saopštio je da bi presuda mogla da znači da će narednih nedjelja, mjeseci i godina pod lupom biti hiljade ugovora o radu.

Međutim, Suzete Jork, jedna od advokatkinja Suzane Dime, ukazala je na problem koji bi mogao da se pojavi za mnoge žene koje žele da okončaju diskriminaciju, pozivajući se na ovu presudu.

„Glavni problem u praksi je to što žene ne znaju koliko zarađuju njihove kolege", rekla je ona. Pravo na informacije o tome, koje proizilazi iz Zakona o transparentnosti plata od 2017, zaposleni imaju „samo u firmama sa najmanje 200 zaposlenih – a većina žena radi u manjim firmama".

Udruženje njemačkih sindikata (DGB) kaže da bi presuda mogla da promijeni svijet rada u Njemačkoj. Međutim, „prepreke za informacije o platama su previsoke i nisu planirane nikakve sankcije. Kapije su i dalje širom otvorene za diskriminaciju žena u Njemačkoj", rekla je Elke Hanak, podpredsjednica, DGB-a za agenciju dpa.

Sara Linkoln, advokatkinja iz Društva za prava slobode, koje je zastupalo radnicu pred sudom to vidi slično i nada se novoj direktivi EU, vjerovatno na ljeto, koja bi mogla da stvori veću transparentnost u plaćanju žena.

A u međuvremenu savjetuje: „Od velike pomoći može biti kada se na poslu popriča o tome ko koliko zarađuje. Niko ne mora da brine da će mu nešto biti oduzeto. Uvijek se radi samo o tome da drugi dobiju više."

Suzane Dima je još 2019. napustila firmu s kojom se sudila. Neposredno poslije izlaska iz sudnice u četvrtak, plačući od sreće rekla je da u tom trenutku pobjede, misli na svoje svoje ćerke i sve druge žene u Njemačkoj za koje je ova presuda prekretnica.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu