Najmanje jedno dijete u svakom razredu u Njemačkoj, što znači jedno od 25 do 30 đaka, pogođeno je seksualnim zlostavljanjem koje počine nastavnici, drugi školski radnici ili sami učenici, često s ozbiljnim posljedicama po život djeteta i karijeru.

To je procjena koju je iznijela Nezavisna komisija za istraživanje seksualnog zlostavljanja djece. Studija komisije pokazuje da učenici, koji trpe seksualno zlostavljanje u školama, redovno bivaju iznevjereni od strane školskog sistema.

„Često su postojali oni koji su za to znali, ali su davali prednost kolegijalnosti a ne zaštiti djece, ignorišući ili čak prikrivajući zlostavljanje kako bi zaštitili reputaciju škole“, objasnili su članovi istražne komisije na konferenciji za novinare sredinom decembra. „Utvrđeno je da su žrtve razvijale vlastite strategije da pobjegnu od nasilja, poput preskakanja ili ponavljanja razreda.“ Ovo drugo je značilo da više nemaju časove s nastavnikom koji ih zlostavlja.

Autori studije analizirali su 133 prijave i saslušanja preživjelih, koji su doživjeli seksualno zlostavljanje u školama u Njemačkoj, uključujući i bivšu Istočnu Njemačku (DDR), između 1949. i 2010. godine. Gotovo 80% žrtava bile su djevojčice. Velika većina počinitelja bili su muškarci, i u slučajevima zlostavljanja od strane vršnjaka i od strane nastavnika.

Kod gotovo 70% žrtava, čiji su slučajevi analizirani u studiji, sumnja se da su postojale druge osobe u školi, koje su bile svjesne da postoje pojave seksualnog iživljavanja i zlostavljanja.

„Ono što su nam sve žrtve rekle jeste da im je bilo izuzetno teško dobiti kompetentnu pomoć i podršku“, izjavila je Julia Gebrande, predsjedavajuća nezavisne komisije, za DW.

Škole više brinu o reputaciji nego o pravdi

Studija uključuje i jedan primjer iz 1990-ih: Nastavnik je primio pritužbe učenica šestog razreda na profesora fizičkog vaspitanja, koji je neprestano ulazio u njihovu svlačionicu. Kada je odlučio to istražiti, zatekao je kolegu kako ulazi u žensku svlačionicu bez kucanja.

Kada je to prijavio školskoj upravi, rečeno mu je da se sigurno prevario i da njegov kolega „nikada ne bi učinio tako nešto“, te da je „preosjetljiv na ovu temu". Također je optužen da „ruši reputaciju škole“.

Počinitelj nikada nije odgovarao, a od nastavnika, koji ga je prijavio, čak je zatraženo da mu se lično izvini.

„To je taktika zlostavljača — predstavljaju se kao veoma angažirani i spremni da pomognu. Postaju nezamjenjivi. Jednostavno ne možete zamisliti da tako simpatičan kolega zlostavlja djecu,“ rekla je Gebrande.

Stotine slučajeva seksualnog zlostavljanja

Pitanje seksualnog zlostavljanja u njemačkim školama dospjelo je u široku javnost 2010. godine kada je Berliner Morgenpost izvijestio o slučajevima seksualnog zlostavljanja djece u Canisius-Kolleg Berlin, privatnoj katoličkoj pripremnoj školi.

To je potaknulo stotine žrtava iz drugih institucija, najpoznatije Odenwaldschule, privatne internatske škole u saveznoj državi Hessen, da se jave.

Kao odgovor na skandal, njemačka vlada imenovala je prvog nezavisnog saveznog povjerenika za borbu protiv seksualnog zlostavljanja djece 2010. godine. Nezavisna komisija za istraživanje seksualnog zlostavljanja djece osnovana je 2016.

Njemački institut za mlade, jedan od najvećih evropskih instituta za društvena istraživanja, proveo je studiju 2023. i 2024. godine i utvrdio da je jedno od dvoje od 1.600 ispitanih tinejdžera doživjelo seksualno nasilje u posljednjih godinu dana.

Međutim, ne postoje sveobuhvatni empirijski podaci o seksualnom zlostavljanju u školama, a istrage su dosad sprovedene samo u dvije državne škole u Njemačkoj.

„Još uvijek ne postoje strukture za bavljenje ovim pitanjem ni u školama niti u školskim nadzornim organima“, rekla je Gebrande. „Zato želimo da ovo bude ključni element u obuci nastavnika.“

„Osjećala sam se napušteno, ranjivo i bespomoćno“

Još jedan veliki problem, koji je studija istakla, jeste da mnogim žrtvama nedostaju riječi da opišu ono što im se dogodilo i često ne mogu prepoznati seksualno zlostavljanje kao takvo.

U jednom slučaju iz 1970-ih, žena po imenu Julia govorila je komisiji o višegodišnjoj seksualnoj vezi, koju je imala s 32-godišnjim profesorom likovnog a koja je počela kad joj je bilo 13 godina.

Tek kada je mnogo kasnije pročitala novinski članak o sličnom slučaju, „postalo mi je potpuno jasno da je ono što mi se dogodilo bilo seksualno zlostavljanje.“

U drugom slučaju iz 1990-ih, Lea, trans žena koja je tada živjela u starom rodnom identitetu kao dječak, bila je više puta verbalno, fizički i seksualno zlostavljana od grupa dječaka u desetom razredu. Skupila je hrabrost da se povjeri nastavniku kojem je vjerovala, ali se osjećala posramljeno i nije znala kako opisati seksualno zlostavljanje koje je doživjela. Umjesto da joj pomogne, nastavnik joj je rekao da je to „nešto što djeca treba sama da riješe“ i da će „samo biti gore ako se odrasli uključe“.

Rekao joj je i da je određena količina „grubosti i sukoba" normalna u tim godinama — posebno među dječacima.„Osjećala sam se napušteno, ranjivo i bespomoćno“, rekla je Lea komisiji. Nije bilo nikakvih posljedica za počinitelje: „Oni su čak bili ohrabreni da se tako ponašaju time što im ništa nije stajalo na putu.“

Novi zakon za borbu protiv seksualnog zlostavljanja djece

Novi zakon za jačanje struktura za borbu protiv seksualnog zlostavljanja djece na državnom nivou stupio je na snagu u julu ove godine. Prema tom zakonu, bit će imenovano savjetodavno vijeće sastavljeno od nekadašnjih žrtava seksualnog nasilja. Također, od 2026. počet će godišnja studija o rasprostranjenosti seksualnog zlostavljanja među 14 i 15-godišnjacima.

Pored planiranih institucionalnih promjena, Gebrande se nada da će nova studija potaknuti ljude da se pozabave problemom seksualnog zlostavljanja djece u svojim lokalnim zajednicama i da će ih nagnati da se suoče sa vlastitom školskom prošlošću i saslušaju one, koji su bili žrtve seksualnog zlostavljanja.

„Jer, naše iskustvo na žalost pokazuje da se istrage pokreću samo kada žrtve izvrše pritisak na institucije preko medija“.