U Njemačkoj se sve vrti oko slova "G": da bi se došlo u gostionicu, treba li biti geimpft (cijepljen) ili genesen (preboljeti bolest) - dakle "2G". Ili u toj pokrajini vrijedi "2G plus" - što znači da i te osobe još povrh toga trebaju predočiti negativni nalaz testa. A možda i ne: u nekim pokrajinama oni koji su primili i treću dozu ne moraju se testirati. Što od svega toga vrijedi u kojem mjestu? A što će vrijediti sljedeći tjedan? Jer gostioničar treba naručiti što mu treba za poslovanje, i to ne samo za večeras.

- pročitajte još:Korona: Alarm u ugostiteljskoj branši

Već i poznati televizijski kuhari su zato objavili kako zatvaraju svoje restorane barem do veljače. Obavezno testiranje da bi se samo pojeo kolač i popila kava - političari koji su tako nešto odlučili "nemaju pojma o realnosti u gastronomiji", žali se Robert Vogel (na naslovnoj fotografiji), vlasnik kavane Espirit u Göttingenu, sveučilišnom gradiću u Donjoj Saskoj.

"Recite, što vrijedi kod vas?"

I nije jedini: obveza testiranja je "smrtni udarac za gastronomiju", "katastrofa", "radije lockdown nego 2G plus" - čulo se iz svih dijelova Njemačke nakon odluke njemačke vlade i pokrajina. No već kad je to bilo rečeno na sastanku predsjednika pokrajinskih vlada, neke pokrajine kao što su Bavarska ili Tirinška dale su do znanja kako - neće žuriti s provedbom.

I u Donjoj Saskoj za našeg gostioničara to pravilo nije dugo vrijedilo: već sredinom prosinca je gostioničarima ponuđena alternativa obaveznom testiranju. Mogu i bez testa - ako smanje broj gostiju na 70% kapaciteta. "Tek onda je nastao potpuni kaos. Stalno nam je zvonio telefon i ljudi su pitali koje pravilo kod nas vrijedi."

On se odlučio za 70% jer ta obveza testiranja je jednostavno značila da mu je kavana bila potpuno prazna. A to ga skupo košta. Tog prijepodneva je u njegovoj kavani jedva pola stolova zauzeto, makar ponosno kaže kako se tu "servira najbolji doručak u Göttingenu". "U podne će doći još par ljudi na ručak i oko pola tri je svemu kraj", žali se gostioničar. "Ljudi više ni ne misle otići nekamo jesti jer su stalno napeti i već su se navikli jesti kod kuće", konstatira Vogel.

"Znam i da su neki morali vratiti potporu"

Financijski, to je katastrofa: kaže kako je već potrošio sve što je uštedio za mirovinu jer mu je i promet barem za trećinu manji nego što je prije bio. Ili još gore: "Samo da vam ovo kažem: u prosincu 2019. smo prodali poklon-bonova za posjet našoj kavani u vrijednosti od oko 6.000 eura, prošlog prosinca je to bilo za ukupno 128 eura."

Kad je izbila pandemija, potpora države je bila "prava kiša novca", kaže gostioničar. Ali sad se sve detaljno računa na šestu decimalu, a kaže i kako zna kolege koji su morali vratiti novac kojeg su već dobili kao potporu.

Jedino to je slično u čitavoj Njemačkoj - propisi su ponekad toliko različiti da ni nadležni nisu sasvim sigurni koji od propisa vrijedi, kaže nam Vicenzo Berenyi. On pak ima gostionicu u gradu-pokrajini Berlinu. I tu ni nadležne službe nisu bile sigurne, jesu li i osobe koje su razmjerno nedavno preboljele koronu onda oslobođene obveze testiranja za posjet gastronomiji. U pokrajini Sjeverno Porajnje i Vestfalija je to tako, ali u Berlinu - nije.

Nema druge nego zasukati rukave - i izdržati

I Berenyi shvaća da se nešto mora učiniti - u Berlinu je tjedna stopa novozaraženih već premašila 1.000. "Na sreću je preko puta našeg restorana apoteka koja nudi brzo testiranje i otvorena je do 20 sati, tamo onda šaljem goste koji dođu bez testa", kaže gostioničar. Ali kaže i kako je postao mnogo skromniji: sretan je već i kad dođe gost koji će samo popiti kavu i pojesti desert.

Nema tog gostioničara na svijetu koji se neće žaliti, ali u ovim vremenima im zaista nije lako: kad je otvorio nakon novogodišnjih praznika imao je samo trećinu rezervacija od onih koje je imao prije korone. "Zapravo je i to više nego što sam se bojao", priznaje berlinski gostioničar. Ali je odlučio ustrajati: i on je već potrošio sve što je uštedio, mnoge njegove kolege su barem privremeno potpuno zatvorile gostionicu, ali on je i dalje uporan.

A to znači i da sam mora zasukati rukave. "Naš perač posuđa je dao otkaz, sad ja radim njegov posao", kaže vlasnik. Doduše poslao je zahtjev za čak tri različita oblika potpore, ali tu se treba gledati na svaki cent. Kažu do svibnja - onda će biti bolje. I njemački gostioničari žive u toj nadi.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu.