Ovo je priča o okretanju glave na drugu stranu, o ignorisanju, o katastrofalno pogrešnoj političkoj procijeni. Ovo je priča o Avganistanu i Njemačkoj u ljeto 2021.

A radi se o tome zašto njemačka vlada nije uočila da islamistički talibani u toj zemlji nasilno preuzimaju vlast i zašto nije dovoljno vodila računa o hiljadama lokalnih saradnika njemačkog Bundesvera na Hindukušu.

Istraživanje „Cajta"

Priču je objavio „Cajt". Novinarima tog njemačkog nedeljnika omogućen je pristup hiljadama stranica dosijea, bilješki, dnevnih izvještaja, mejlova njemačkih ministara i zapisnika sa sastanaka državnih sekretara, kao i onima iz kancelarskog kabineta. Riječ je u stvari strogo povjerljivim dokumentima koji su ipak, eto, procurili u novine.

U to vrijeme, 2021. godine, Njemačkom je još uvijek vladala koalicija demohrišćana (CDU/CSU) i socijaldemokrata (SPD). Kancelarka je bila Angela Merkel, a izbori za Budnestag trebalo je da se održe za samo nekoliko nedelja. Zaboravljeni rat u Avganistanu bio je još dalje nego inače i predstojeće promjene u toj zemlji uopšte nisu bile u fokusu Nijemaca.

Upozorenja ambasadorke iz SAD

„Cajt" piše da je ambasadorka Njemačke u SAD Emili Haber 6. avgusta dojavila da će SAD uskoro napustiti Avganistan i da Amerikanci smatraju da to vjerovatno znači i kraj vlade u Kabulu koju podržava Zapad. Berlin u početku, međutim, uopšte nije reagovao. Krizni tim trebalo je da bude formiran tek 16. avgusta, iako je u međuvremenu počelo da stiže sve više informacija o povratku talibana na vlast.

Neposredno prije nego što se njemačka vlada konačno suočila s realnošću, kada su talibani 15. avgusta osvojili glavni grad Kabul, na brzinu je 13. avgusta održan i taj krizni sastanak.

Šolc govori za DW, nekoliko dana prije pada Kabula

A dva dana ranije, 11. avgusta, tadašnji njemački ministar finansija Olaf Šolc dao je intervju Dojče veleu. Socijaldemokrata je tada bio kandidat svoje stranke za kancelara na jesenjim izborima, na kojima će na kraju i pobijediti. Ali u tom trenutku, 11. avgusta, novinari DW su ga pitali zašto Njemačka i dalje u Avganistan deportuje one kojima je odbijen zahtjev za dobijanje azila i da li je situacija tamo postala suviše opasna. Šolc je odgovorio ovako: „Njemačka je zemlja koja je primila mnogo izbjeglica, ali spremnost da se one prihvate podrazumijeva i da onaj ko je u Njemačkoj počinio ozbiljne kriminalne radnje ne može očekivati da će moći ovdje i da ostane."

O situaciji u samom Avganistanu Šolc nije rekao ništa. Na pitanje zašto ambasadori mnogih država EU više ne misle da su takve deportacije ispravne, on je rekao: „Za to postoji odgovarajuća procedura, koja se ne zasniva na mišljenjima, već na procijeni situacije koja se zasniva na velikom broju informacija o situaciji sa licu mjesta. I upravo je to procedura koja se redovno odvija, pa i u Avganistanu", rekao je Šolc.

List „Cajt" u svom izvještaju daje međutim primjer koji očigledno pokazuje da njemačka vlada u to vrijeme nije bila obaviještena o stvarnoj situaciji u Avganistanu. Savezna obavještajna služba (BND) je 3. avgusta, na upit njemačke vlade kada bi talibani mogli da formiraju svoj emirat, odgovorila sljedeće: „Prema sadašnjoj procijeni, to je scenario koji će se vjerovatno odigrati najranije za dvije godine." Dvije nedelje kasnije, Avganistan je bio u rukama islamista.

Oklijevanje da se spasu lokalni saradnici

Ima još: sredinom avgusta, druge zemlje – SAD, Velika Britanija, Holandija i Danska – počele su da evakuišu svoje građane i lokalno avganistansko osoblje. Ali, Berlin nije. Operacija spasavanja Nijemaca počela je tek 16. avgusta.Vojnici Bundesvera su više od deset dana na aerodromu u Kabulu vodili žestoke borbe s talibanima kako bi što većem broju ljudi omogućili da odlete kući.

Danas, skoro dvije i po godine kasnije, za Roderiha Kizevetera, stručnjaka za spoljnu politiku i bezbjednost CDU-a u Bundestagu, Avganistan je simbol spoljne politike bez odlučnosti i snage. On za DW kaže: „Članak 'Cajta' u suštini pokazuje strateško sljepilo njemačke bezbjednosne politike, politike koja ignoriše upozorenja, pokušava da izbjegne da preuzme odgovornost sporeći se oko nadležnosti i sama doprinosi humanitarnoj katastrofi ne preduzimajući pravovremene, proaktivne mjere."

Lokalno osoblje i izborna kampanja

Danas se Istražni odbor Bundestaga prvenstveno bavi time zašto je u Njemačkoj tako neodlučno prihvatano lokalno avganistansko osoblje. Kako prenosi „Cajt", posebno je problematično ono što se može pročitati u jednoj bilješci iz kancelarskog kabineta u kojoj se citira tadašnji ministar unutrašnjih poslova Horst Zehofer (CSU), a koji je rekao: „U narednih nekoliko nedelja ne bi trebalo da se započne nikakva veća diskusija o izbjeglicama". Jer, prihvatanje izbjeglica je loša tema tokom predizborne kampanje.

Jedino se tadašnja ministarka odbrane Anegret Kramp-Karenbauer (CDU) zalagala za velikodušno prihvatanje lokalnog osoblja, ako padne vlada u Kabulu. Kramp-Karenbauer se za to po prvi put založila u decembru 2020. godine, a zatim je to više puta i ponovila.

Zvanično – prema „Cajtu" – tada je avionima odvezeno oko 5.340 ljudi, uključujući i 216 lokalaca, dakle ljudi koji po prirodi svog posla i zbog toga što su godinama radili za Nijemce navlače na sebe mržnju talibana. Međutim, kako navodi njemački list, njih oko 12.000 još uvijek čeka da otputuje u Njemačku.

Njemačka danas praktično nema nikakav uticaj na Avganistan

Danas je, međutim, sposobnost njemačke vlade da učini bilo šta za narod Avganistana izuzetno ograničena. Roderih Kizeveter za DW kaže: „Mi ipak i dalje imamo političku odgovornost za lokalne saradnike i njihove porodice koji čekaju da napuste zemlju. A imamo i moralnu odgovornost za avganistansko civilno stanovništvo, posebno za žene koje se nalaze pred socio-ekonomskom, a i čisto ekonomskom katastrofom."

Više od 17 miliona građana Avganistana je u opasnosti od akutne gladi, a preko šest miliona pogođeno je vanrednom situacijom u vezi sa snabdijevanjem hranom.

Na dan 16. novembra 2001. Bundestag je, još uvijek pod utiskom napada na SAD 11. septembra te godine, odlučio da se uključi u borbu protiv terorizma u Avganistanu. Početkom 2015. Bundesver je dobio novi mandat, otada je naime bio zadužen za obuku avganistanske vojske. Tokom čitave misije u Avganistanu život su izgubila 53 njemačka vojnika.

Roderih Kizeveter danas svodi otrežnjujući zaključak: „Njemačka u Avganistanu praktično više nema nikakvu ulogu, jer talibanska vlada nije priznata, što znači da dostava humanitarne pomoći ili ekonomske saradnja u principu nisu mogući."

Njemačka je 2001. željela da Avganistancima donese slobodu i demokratiju, ali više od dvije decenije kasnije od toga nije ostalo gotovo ništa.

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.