Dugovi, dužničko opterećenje, teret dugova  – u nekim se njemačkim listovima ovih dana sve vrti oko jednog već odavno poznatog fenomena - „German Angst". Strah od dugova,  dugova koji gnječe sve pred sobom.

Kada se pak na sve to gleda izvana, onda je situacija ipak znatno diferenciranija. Da, Njemačka ima brojne probleme. Ali među njima nisu dugovi, piše ekonomski magazin Economist u kontekstu njemačke proračunske dileme – koju je prouzročila nedavna odluka Ustavnog suda o tome da je 60 milijardi eura kredita iz nacrta proračuna za 2024. protuustavno. I sad nedostaje novca za važne investicije. Kako izaći iz te situacije? Je li dovoljna samo štednja? Ili treba  uzeti nove dugove?  Oko toga se vode žustre diskusije.

Kada dugovi postaju opterećenje?

Kad dakle dugovi postaju opasni? Najjednostavniji odgovor bi mogao biti: onda kada državi postanu (pre)skupi za servisiranje. A skupi postaju ponajprije onda kada Christian Esters i njegov tim okrenu palac prema dolje. Esters radi za rejtinšku agenciju S&P, gdje je šef odjela za definiranja rejtinga država. S&P je na glasu kao najveća, a vjerojatno i najutjecajnija rejtinška agencija – ispred Moody'sa i Fitcha.

Odluke koje donosi Esters i njegov tim mogu imati izravne posljedice za pojedine države. Njihove ocjene, odnosno rejtinzi, otkrivaju kada je neka država bankrotirala, odnosno koliko koštaju novi dugovi? Što je rejting lošiji, dugovi su skuplji, odnosno mora se više novca iz državne blagajne potrošiti za servisiranje kredita.

Prilikom donošenja odluke o rejtingu neke zemlje, ulogu igra I visina državnog duga, kaže Esters za DW. Prilikom donošenja odluke o državnom rejtingu, za S&P je prije svega važno državno zaduženje i to u odnosu na bruto domaći proizvod (BDP). U međunarodnoj usporedbi Njemačka je sa 66% (udjela duga u BDP-u) proračunski relativno disciplinirana zemlja, odnosno nije ni blizu vrha liste najzaduženijih država svijeta. Neke druge zemlje poput SAD-a ili Japana su puno zaduženije, kod njih je udio duga u nacionalnom BDP-u odavno premašio granicu od 100% (SAD), odnosno 200% u slučaju Japana.

Koliko iznosi njemački dug?

Još jedan parametar koji se često koristi je javni ukupni dug. Mnogi će se tu odmah sjetiti one čuvene slike sa satom na kojem kontinuirano raste javni dug. A od 1950. i u Njemačkoj se kazaljke na tom satu vrte samo u jednom smjeru – aktualni njemački dug iznosi oko 2,5 bilijuna eura. U eurozini Njemačka u toj statistici zauzima treće mjesto, iza Francuske i Italije.

Za Estersa (S&P) količina ukupnog zaduženja neke države samo po sebi nije relevantna veličina. „Državno zaduženje u apsolutnom iznosu zanemaruje relativnost u odnosu na veličinu neke nacionalne ekonomije", kaže stručnjak za bonitet država.

Ponekad se u diskusijama spominje i državno zaduženje po glavni stanovnika. U Njemačkoj ono trenutno iznosi nešto više od 31.000 po stanovnici, odnosno stamovniku. No, prilikom odluke o bonitetu ovaj pokazatelj igra podređenu ulogu. Jer po tom su pokazatelju pogotovo zemlje globalnog sjevera često znatno zaduženije od zemalja u tranziciji, pogotovo onih koje imaju jako puno stanovnika.

Za Estersa ni taj pokazatelj nije odlučujući prilikom donošenja odluke o kreditnoj sposobnosti neke države, zato što ni on ne uvažava ekonomsku snagu neke zemlje. Uspoređivanje siromašnih i bogatih zemalja je pogrešno i zbunjujuće, tvrdi ovaj stručnjak.

Kakvu ulogu igraju kamate?

Sveukupno gledajući je državni dug samo jedna faseta u donošenju odluke o kreditnoj sposobnosti. „Postoji cijeli niz drugih faktora, na primjer kamatno opterećenje za državni proračun." Što su kamate veće, dugovi su skuplji. A visina kamata ovisi i o stopi inflacije. Kada je stopa inflacije visoka, državne središnje banke im se pokušavaju suprotstaviti visokim kamatnim stopama. Ako one djeluju, onda je mjera uspješna. "Inflacija je jedan od faktora koji utječu na efektivnost i vjerodostojnost monetarne politike", ngapominje Esters.

Njemačka je po pitanju stope inflacije u međunarodnoj usporedbi negdje na sredini tablice. Globalna stopa inflacije je proteklih godina ponovno lagano porasla. U usporedbi s 80-im i 90-im godinama prošlog stoljeća inflacija je ipak i dalje umjerena. „Visoka inflacija može rezultirati padom kupovne moći i opadanja međunarodne konkurentnosti", kaže Esters u kontekstu boniteta. Inflacije je zato „važna veličina" za definiranje državnih rejtinga, kaže stručnjak S&P.

Koliko netko mora platiti novca za nove dugove, o tome odlučuju i politički faktori, naglašava Esters. „Važno je naglasiti da mi u obzir ne uzimamo samo fiskalne faktore. Pogotovo su posljednje godine pokazale da jednu važnu ulogu igraju i predvidlivost, odnosno stabilnost institucija. Države mogu završiti u dužničkoj krizi i zbog toga što su političke institucije neke zemlje slabe."

Porast globalnog zaduženja

Po navodima rejtinške agencije prosječno globalno zaduženje je poraslo za oko osam posto BDP-a. To pak na drugoj strani povežava i pritisak na državne budžete – pogotovo u onim vremenima u kojima su kamatne stope visoke, kao sada.

„Veći dio državnih prihoda mora se potrošiti za kamate. To onda ograničava fiskalnu fleksibilnost neke zemlje, na primjer u situaciji kada se mora reagirati na buduće šokove ili krize", napominje Esters.

Usprkos ogromnim dugovima proteklih godina zbog državnih paketa pomoći tijekom pandemije koronavirusa, restrukturiranja privrede ili rata u Ukrajini, S&P je tijekom 2023. objavio više takozvanih pozitivnih promjena po pitanju boniteta, države su dakle „skočile" u veću kategoriju boniteta. No, s pogledom na godine koje slijede, situacija ipak izgleda drugačije: "U idućoj godini do dvije godine očekujemo nešto više negativnih nego pozitivnih promjena rejtinga."

Pritom za kretanje stope boniteta neće biti odlučujući obujam državnog duga, već politički rizici, kaže Esters. A po pitanju Njemačke ovaj stručnjak S&P ima pozitivan stav – i to usprkos novih dugovima.

Ovaj tekst je izvorno objavljen na  njemačkom jeziku.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu