Friedrich Merz je rado naglašavao da ima dobar osobni odnos s Donaldom Trumpom – kao jedan od rijetkih europskih državnika. Tijekom svoje prve godine na dužnosti Merz je samostalno dvaput posjetio Trumpa u Bijeloj kući. Oba susreta protekla su u srdačnoj atmosferi, iako su njegovi unutarnjopolitički kritičari kasnije tvrdili da se kancelar dodvoravao predsjedniku. U svakom slučaju, činilo se da su transatlantski odnosi stabilizirani u turbulentnim vremenima.

A onda – jedna kritična Merzova izjava da SAD nema jasnu strategiju u ratu s Iranom te da je Iran ponizio Sjedinjene Države. To je kod Trumpa izazvalo pravi izljev bijesa. Na svojoj platformi Truth Social uzvratio je da Merz „nema pojma o čemu govori“. Nije, dodao je, „nikakvo čudo što Njemačkoj ide tako loše“.

Vojne i gospodarske posljedice

Ubrzo nakon toga Trump je najavio da će u roku od godinu dana 5000 američkih vojnika biti povučeno iz Njemačke. Kasnije je izjavio da će ih biti povučeno „još znatno više“.

Također, krstareće rakete Tomahawk, koje je Trumpov prethodnik Joe Biden obećao za obranu od mogućeg ruskog napada, zasad neće biti raspoređene u Njemačkoj. Stručnjaci to smatraju ozbiljnijim potezom od samog povlačenja vojnika. „Ovdje nastaje važna praznina u sposobnosti odvraćanja Rusije, koja se europskim oružjem može popuniti tek jednom kasnije“, rekao je vojni stručnjak Carlo Masala sa Sveučilišta Bundeswehra u Münchenu za list Welt am Sonntag.

Uz to je došla i najava povećanja carina na uvoz automobila iz EU-a s 15 na 25 posto. Ekonomist Clemens Fuest odmah je upozorio na novu recesiju. „Povećanje carina pogađa njemačku automobilsku industriju koja se nalazi u ionako teškoj situaciji.“

Merz je, pak, u razgovoru na prvom programu njemačke televizije umanjio značaj Trumpove najave o smanjenju broja vojnika. Rekao je da to nije ništa novo. Također je odbacio povezanost s njihovim sukobom: „Ne postoji nikakva veza.“ 

Henning Hoff iz Njemačkog društva za vanjsku politiku za DW ističe da je Trump tijekom svog prvog mandata prijetio još većim smanjenjem: „U ljeto 2020. govorilo se o 12.000 američkih vojnika koji bi trebali biti povučeni iz Njemačke, također kao ‘kazna’. Nakon izborne pobjede Joea Bidena do toga ipak nije došlo.“ Ni sada nije sigurno hoće li Trump svoju najavu provesti, a sama prijetnja nije iznenađenje. „U tom smislu, razdor nije toliko ozbiljan.“

Merz u Washingtonu - nakratko "prijatelji"

Transatlantski odnosi od početka drugog Trumpova mandata doživjeli su nekoliko uspona, ali još više padova. Merz još nije bio kancelar kada je Trump u veljači 2025. javno ponizio ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. Merz je tada rekao: „Najkasnije nakon Trumpovih izjava jasno je da je ovom dijelu Amerikanaca sudbina Europe uglavnom nevažna.“ Merz je svoj prioritet tada opisao kao angažman da „Europa korak po korak postane neovisna o SAD-u“.

Tijekom godine odnosi su se dodatno pogoršavali. Američke uvozne carine na europsku robu posebno pogađaju njemačko gospodarstvo zbog visokog udjela izvoza.

Unatoč svim sukobima – ili upravo zbog njih – Merz je početkom lipnja 2025. otputovao u Washington u svoj prvi službeni posjet. Susret je prošao bolje nego što se očekivalo, vjerojatno i zato što je Merz mogao istaknuti da Njemačka sada znatno više ulaže u obranu, kako je Trump i zahtijevao.

Sve veće napetosti

Od prijelaza 2025./26. događaji se ubrzano nižu: u novoj nacionalnoj sigurnosnoj strategiji s kraja 2025. američka administracija upozorava Europu da joj prijeti „civilizacijska propast" zbog migracija. Istovremeno se čitava zapadna hemisfera proglašava područjem američkog utjecaja. 

Početkom godine slijedi napad američkih specijalnih snaga na Venezuelu i otmica predsjednika Nicolása Madura. Kancelar Merz reagira oprezno i pravnu situaciju opisuje kao „kompliciranu“, iako je akcija očito bila protivna međunarodnom pravu.

Nedugo zatim Trump prijeti da će, ako bude potrebno silom, preuzeti Grenland, koji pripada Danskoj. Jedinstven europski stav da je to potpuno neprihvatljivo – posebno prema NATO savezniku – očito djeluje: Trump odustaje od te teme i više je ne spominje.

Još jedan posjet kancelara Trumpu u ožujku 2026., ubrzo nakon početka rata s Iranom, ponovno prolazi pozitivno. Tada Merz prije polaska kaže da ne želi „podučavati“ Trumpa o međunarodnom pravu. To nailazi na dobar odjek. Trump naziva kancelara „prijateljem“ i „izvrsnim vođom“. I ovdje se u Europi čuju prigovori da se Merz dodvorava Trumpu na račun drugih: javno je podržao Trumpovu kritiku da Španjolska premalo izdvaja za obranu.

Merz želi smiriti situaciju, ali želi li to i Trump?

Strategija kancelara prema Trumpu dugo je bila povremena, oprezna kritika, uz nastojanje da se Trump zadrži na strani Njemačke i Europe. Ovisnost o Washingtonu, osobito u vojnom smislu i u kontekstu podrške Ukrajini, prevelika je.

Nakon najnovijeg sukoba Merz je na televiziji naglasio da ne odustaje od transatlantskih odnosa: „Ne odustajem ni od suradnje s Donaldom Trumpom.“ Ove će godine imati još nekoliko prilika za osobne razgovore, primjerice u lipnju na sastanku G7 u Francuskoj ili u srpnju na NATO summitu u Turskoj.

Pitanje je, međutim, želi li i Trump nastaviti suradnju s Friedrichom Merzom.

Henning Hoff je prilično optimističan: „Kancelar može tražiti izravan razgovor s američkim predsjednikom, smiriti situaciju – i ponuditi rješenja kako bi Njemačka nakon završetka rata mogla pomoći stabilizaciji situacije u Perzijskom zaljevu i obnovi slobode plovidbe.“

Slanje njemačkog broda za razminiranje „Fulda“, koji je već krenuo prema Sredozemlju, primjer je takve ponude. Usto: „Ako ne kod Trumpa, onda barem među mnogim republikanskim zastupnicima u Kongresu i dalje prevladava svijest da snažna vojna prisutnost SAD-a u Njemačkoj i Europi predstavlja prednost i za same Sjedinjene Države. Bez nje SAD dugoročno više ne bi bio svjetska sila.“