Priča o Njemačkoj i Kini je priča o balansiranju između vrijednosti i interesa. Interesi su prije svega ekonomski, jer Kina je od 2015. najvažniji trgovinski partner Njemačke. Burzovni indeks DAX, koji prati 30 velikih njemačkih kompanija, pokazuje da te firme ostvaruju u prosjeku 15 posto svog prometa u Kini. U budućnosti bi kinesko tržište moglo postati još privlačnije – procjene kažu da će se u idućih 10 godina oko 30 posto globalnog rasta dogoditi u Kini.

Političke veze između Njemačke i Kine također su ojačale tijekom 16-godišnje vladavine Angele Merkel, odnosi su dovedeni na razinu „sveobuhvatnog strateškog partnerstva". Jedan od razloga je i to što se nijedan od velikih problema čovječanstva, kao što su klimatske promjene ili razoružanje, ne može riješiti bez Pekinga.

Već deset godina članovi vlada u Berlinu i Pekingu drže i redovite međusobne konzultacije. Posljednji takav sastanak održan je krajem travnja ove godine, doduše virtualno, zbog korone. Atmosfera je bila primjetno hladnija nego ranije, usprkos tome što je Europska unija prošlog prosinca konačno završila višegodišnje pregovore o takozvanom CAI sporazumu o investicijama s Kinom. Taj uspjeh dogodio se dok je Njemačka predsjedala Europskom unijom.

Ali tu su i pitanja o proganjanju Ujgura u Xinjiangu, potiskivanju demokracije u Hongkongu, agresivnost Pekinga u Južnom kineskom moru i prijetnje koje se upućuju Tajvanu. Razloga za sukob ima sve više. U ožujku ove godine Europska unija uvela je sankcije Kini po prvi put od 1989., i to zbog povreda ljudskih prava pripadnika ujgurske manjine. Kina je uzvratila mjerama protiv europskih znanstvenika i članova Europskog parlamenta. A Europski parlament je zatim odgovorio zamrzavanjem ratifikacije sporazuma o investicijama.

Nema demokracije, ali ima novca

Odnos prema privrednom čudu u Kini također se mijenja. U ožujku 2019. Europska komisija opisala je Kinu ne samo kao partnera i konkurenta – u napomenama o strategiji Bruxellesa Kina je doslovce opisana kao sistemski suparnik, ključni globalni igrač i vodeća tehnološka sila.

Na Zapadu se dugo podrazumijevalo da samo demokracije i tržišne ekonomije mogu donijeti prosperitet za većinu stanovništva. Ali u Kini je očito da i komunistička autokracija može prebaciti stotine milijuna ljudi iz apsolutnog siromaštva u srednju klasu.

„Kina je zbog toga vrlo atraktivan model za mnoge države svijeta, za autokrate", kaže za Deutsche Welle diplomat Heinrich Kreft, bivši njemački veleposlanik u Luksemburg, a trenutno direktor Centra za diplomaciju na Sveučilištu Andrássy u Budimpešti.

Njemačka je svjesna snažne kineske nazočnosti na globalnoj pozornici, uključujući tu i Novi put svile. „Zbog toga načelno svi naši međunarodni odnosi imaju i kineski aspekt", dodaje Kreft.

„Kinezi stvaraju vlastita pravila"

Kina se više ne prilagođava zapadnim pravilima igre, kaže politolog i stručnjak za Kinu Eberhard Sandschneider. „Kinezi stvaraju vlastita pravila, Xi Jinping ima odgovornost prema svojoj zemlji i vlastitim političkim ambicijama, ali ne prema očekivanjima Amerikanaca ili Europljana."

Ipak, diplomat Heinrich Kreft kaže da Kina nije potpuno odbacila postojeći međunarodni poredak.

„Na primjer, Kina pokušava strateški utjecati na izbor funkcionara u međunarodnim organizacijama. Rezultat je da neki od tih funkcionara vrlo rijetko kritiziraju Kinu. A tamo gdje ta strategija ne prolazi, na primjer u Svjetskoj banci ili MMF-u, stvaraju se posebne institucije kao što je Azijska banka infrastrukturnih investicija (AIIB)."

A ovi potezi bi trebali postići ambiciozan cilj koji je formulirao predsjednik Xi Jinping: do stogodišnjice osnivanja moderne kineske republike u 2049. godini Kina bi trebala predstavljati sazrelu, modernu, socijalističku državu sposobnu da uspostavlja i određuje pravila, vodeću ekonomsku i tehnološku silu.

Namjere Pekinga da dospije na vrh svijeta su „naravno u konfliktu s dosadašnjom hegemonijom Amerike", kaže za Deutsche Welle politolog i sinolog Sebastian Heilmann.

Suparništvo veće od Hladnog rata?

To dobro znaju i u Washingtonu, smatra Wang Jisi, predsjednik Instituta za međunarodne i strateške studije Sveučilišta u Pekingu.

„Sjedinjene Države i Kina su već u nadmetanju koje bi moglo biti i trajnije, šire i intenzivnije nego bilo koje drugo međunarodno nadmetanje u modernoj povijesti, uključujući i Hladni rat", rekao je Jisi za časopis Foreign Affairs u srpnju.

Berlin je sada pred dilemom: u ringu su najmoćniji njemački saveznik i najveći njemački ekonomski partner, a Njemačka bi se mogla naći u sredini. Prije svega što se tiče tehnologije. „Sjedinjene Države žele po svaku cijenu spriječiti Kinu da pretekne Ameriku u ključnim područjima tehnologije. Amerika je alarmirana i želi spriječiti ekonomsku i vojnu modernizaciju Kine", kaže stručnjak za SAD Josef Braml u razgovoru za Deutsche Welle.

„Zbog toga provode strategiju ekonomskog razdvajanja, ne razmišljajući koliko će to koštati Europu," dodaje on.

Na tankoj žici između Amerike i Kine

Berlin se iz ovog sukoba neće moći ispetljati ako vodi politiku kojom pokušava zadovolji obje strane, dodaje Braml.

„U borbi za tehnološko-političke sfere utjecaja Amerika će povećati pritisak na ostale države i natjerati ih da biraju hoće li poslovati s Amerikom ili s Kinom", predviđa Braml.

Ne tako davno, smatralo se da su ekonomske veze i međunarodna proizvodnja jamac blagostanja i mira. Čini se da je to vrijeme iza nas i da velike sile takvu povezanost sve više vide kao rizik.

Njemačka i njezino veliko gospodarstvo morat će pronaći novi odgovor za ovu situaciju na svjetskoj pozornici.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu